Suđenje Karadžiću i Mladiću za ratne zločine moglo bi lako završiti oslobađajućom presudom, ili makar umanjenom kaznom u odnosu na prvostupanjski pravorijek – upozorava Nijemac Christoph Flügge, bivši sudac Haaškog suda za bivšu Jugoslaviju, a kasnije i Međunarodnog rezidualnog mehanizma, koji je nakon gašenja tribunala nastavio u njemu započete procese.
Flügge je prije nekog vremena demonstrativno podnio ostavku na sudačku dužnost, navodeći da to nije učinio samo iz privatnih razloga. U velikom intervjuu za list Die Zeit on daje naslutiti razloge dubokog profesionalnog razočaranja nekim postupcima ove institucije. Povrh nedavne odluke glavnog tajnika UN-a, koji vrlo iskusnom turskom sucu nije produljio mandat samo zato što ga Erdoganova vlada u Ankari smatra simpatizerom oporbenog pokreta Fethulaha Güllena, Flügge je zgrožen i mogućnošću drugostupanjskog oslobađanja notornih ratnih zločinaca, poput Karadžića i Mladića.
Uvodom u takav rasplet smatra apsurdnu odluku francuskog suca Jean-Claudea Antonettija, koji je prihvatio zahtjev Mladićeve i Karadžićeve obrane, isključujući iz žalbenog postupka suce Theodorea Merona, Carmela Agiusa i Daquna Liua.
Apsurdna odluka
Amerikanac Theodore Merone je, podsjetimo, bio predsjednik, a Maltežanin Carmel Agius član haaškog žalbenog vijeća koje je 2012., u drugom stupnju, oslobodilo hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača. U revizijskim procesima Karadžiću i Mladiću nadležni sudac je udovoljio molbi branitelja koji su tražili da se ovi suci isključe iz drugostupanjske odluke i proglase pristranima samo zato što su već sudili u sličnim procesima. Christoph Flügge to smatra apsurdnom odlukom jer su se svi haaški suci po logici vlastite nadležnosti morali baviti sličnim predmetima i istim povijesnim događajima.
Za svojega kolegu koji je prihvatio tezu o pristranosti smatra da je to učinio ili iz pravnog neznanja ili zbog neshvatljive ignorancije. Nije nevažno napomenuti da je taj kontroverzni francuski sudac – Jean-Claude Antonetti – potpisao i oslobađajuću haašku presudu notornom ratnom huškaču Vojislavu Šešelju.
Na izravno pitanje novinara Die Zeita je li mu zamislivo da se Karadžić i Mladić na kraju izvuku, Christoph Flügge odgovara da ništa nije nemoguće jer i na sudu rade ljudi koji čine pogreške. "Postoji izreka po kojoj ste pred sudom i na otvorenom moru u Božjim rukama", podsjeća njemački sudac, domećući kako ga iz udruga žrtava na Balkanu stalno opsjedaju zabrinutim upitima hoće li Mladić i Karadžić na kraju biti oslobođeni.
Godinama u bijegu
Mladić i Karadžić su bez sumnje dva najveća zločinačka kapitalca iz postjugoslavenskih ratova devedesetih i obojica su godinama bili u bijegu od Haaškog suda. Karadžić je uhapšen nakon 13, a Mladić nakon 16 godina skrivanja: sama slutnja njihova oslobađanja pojmove Haaškog suda i međunarodne pravde izvrgava nepojmljivom ruglu.
Prvostupanjska presuda Radovanu Karadžiću na 40 godina zatvora izrečena je prije gotovo tri godine. Osuđen je za genocid u Srebrenici počinjen u srpnju 1995., za progone, istrebljenja, ubojstva, deportacije, nečovječne postupke i kampanje terora protiv civila, ali je oslobođen optužbi za genocid u drugim općinama u BiH, počinjen 1992. godine. Na presudu su se žalili i njegovi pravni zastupnici i tužiteljstvo: prvi su tražili poništenje zbog nepravednog suđenja, a drugi doživotni zatvor. Konačni pravorijek Radovanu Karadžiću očekuje se u roku od nekoliko mjeseci.
Ratko Mladić je prvostupanjskim pravorijekom u studenome 2017. osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida u Srebrenici, opsade Sarajeva, u kojoj je poginulo 10 tisuća ljudi, progona, istrebljenja, ubojstava, deportacija, nečovječnih djela, terora i nezakonitih napada na civile u BiH od 1992. do 1995., kao i uzimanja pripadnika UN-a za taoce. Raspravno vijeće je u obrazloženju utvrdilo da je bivši zapovjednik vojske bosanskih Srba kriv za zločine koji su "među najgnusnijima poznatim čovječanstvu". Mladićeva žalba na presudu još je u preliminarnoj fazi i još nije određen datum za javna saslušanja.
Anto Nobilo: Nevjerojatno, ali moguće
Odvjetnik Anto Nobilo i sam baštini haaško iskustvo oslobađanja generala Tihomira Blaškića nakon prvostupanjske presude od čak 45 godina zatvora. Iz toga aspekta svaki rasplet u Mehanizmu haaškog suda smatra mogućim, ali oslobađajuću presudu za Karadžića i Mladića ipak mu se čini nevjerojatno očekivati. Ne samo zbog njihove krovne uloge u brojnim ratnim pokoljima, nego i zbog činjenice da su mnogi njihovi podređeni iz zapovjednog lanca već osuđeni na drakonske kazne.
"Svi dosad osuđeni za ratne zločine iz redova bosanskih Srba bili su izravno subordinirani od Mladića i Karadžića, pa bi oslobađanjem njih dvojice bila dovedena u pitanje i njihova već utvrđena krivnja. To bi bilo prilično drastično finale institucije Haaškog suda u koje ne mogu vjerovati", tvrdi Nobilo.
Branko Šerić: Ništa nas ne smije iznenaditi
Nobilov kolega Branko Šerić duboko je uvjeren da je u slučaju Haaškog suda apsolutno moguć svaki, pa i najnevjerojatniji rasplet. On smatra da je taj sud maksimalno ispolitiziran i pod fatalnim utjecajem nekoliko punktova moći iz tzv. međunarodne zajednice.
Povijest rada toga sudišta prepuna je posve nelogičnih presuda i kopernikanskih obrata u žalbenim postupcima, napominje Šerić. Veselin Šljivančanin je, po njegovu mišljenju, samo jedan od brojnih dokaza tamošnje bizarne pravde koja povrh materijalnih dokaza, iskaza svjedoka i brojnih činjenica slijedi neku svoju posve uvrnutu logiku.
Mogućnost oslobađanja Karadžića i Mladića zvuči kao poraz svake pravde i razuma, ali kad je taj tribunal posrijedi, ništa nas, smatra on, ne bi trebalo šokirati.