"Konzumiranje manje mesa moglo bi odigrati ključnu ulogu u ublažavanju učinaka klimatskih promjena, moglo bi usporiti proces dezertifikacije i zaštititi turističku industriju", poručio je španjolski ministar potrošačkih pitanja Alberto Garzón za Guardian.
Nadodaje da ljudi u Španjolskoj moraju shvatiti koliki utjecaj na okoliš ima mesna industrija, naročito u slučaju govedine koja se uzgaja na megafarmama. Smatra da bi građani tome trebali prilagoditi svoje prehrambene navike.
"Ljudi su svjesni uloge stakleničkih plinova u klimatskim promjenama, ali s njima češće povezuju automobile i prijevoz. Tek nedavno su svi počeli shvaćati koliki utjecaj ima mesna industrija, naročito utjecaj govedine. Ostale države ovdje su ostvarile velike napretke, ali u Španjolskoj ta tema ostala je tabu", rekao je.
Ministar kaže da je geografski položaj Španjolsku stavio u ranjivu poziciju što se tiče klimatskih promjena, dodavši da je Španjolska, koju ljudi znaju i vole, u opasnosti da zauvijek nestane.
"Ako se odmah ne pokrenemo, klimatske promjene neće nam biti jedini problem. Bit će to trostruka kriza u kojoj će doći do gubitka bioraznolikosti, zagađenja i klimatskih promjena", rekao je za Guardian.
"To bi bio kraj za mediteransku državu poput Španjolske. Ne govorimo o Velikoj Britaniji ili Njemačkoj. Nama dezertifikacija predstavlja ozbiljan problem budući da se previše oslanjamo na turizam. Posjetiti pustinju nije jednako atraktivno kao posjetiti Costu de Sol", rekao je.
Garzón kaže da Španjolci ne moraju potpuno prestati jesti meso, ali sugerira da jedu manje i da budu sigurni da je kvalitetno zbog svog zdravlja i okoliša. On suprotstavlja jeftine, masovno proizvedene proizvode s tradicionalno uzgojenim mesom.
“Ekstenzivna poljoprivreda je ekološki održiv način uzgoja goveda i ima veliku težinu u dijelovima Španjolske kao što su Asturias, dijelovi Castille y León, Andalucía i Extremadura”, rekao je.
“To je održivo; ono što nije nimalo održivo jesu te takozvane mega-farme... Nađu selo u zabačenom dijelu Španjolske i daju 4000, ili 5000, ili 10 000 grla. One zagađuju tlo, zagađuju vodu i onda izvoze to nekvalitetno meso zlostavljanih životinja.”
Ministar je također ukazao na nedavno izvješće koje je pokazalo da je 20 stočarskih tvrtki odgovorno za više emisija stakleničkih plinova nego Njemačka, Britanija ili Francuska.
Garzón, ekonomist i koordinator saveza Ujedinjene ljevice u španjolskoj koalicijskoj vladi predvođenoj socijalistima, došao je na naslovnice kada je pozvao ljude da smanje konzumaciju mesa u srpnju.
Napomenuo je da prosječni Španjolac pojede više od kilograma mesa tjedno, iako državna agencija za hranu preporučuje ljudima da jedu između 200 g i 500 g, te da Španjolska jede više mesa od bilo koje druge zemlje EU.
Njegove su izjave bile grubo ismijane i odbačene - i to ne samo od strane njegovih partnera u vladi. Ministar poljoprivrede rekao je da je poljoprivredni sektor podvrgnut "duboko nepravednim kritikama kada je zaslužio poštovanje za pošten posao koji obavlja i za našu hranu i za naše gospodarstvo", dok se premijer Pedro Sánchez, čini se, ismijavao tom prijedlogu, rekavši : "Osobno govoreći, teško je pobijediti medium rare odrezak."
"Od početka smo znali da će to pitanje biti kontroverzno, ali to se trebalo učiniti", rekao je. “Druge zemlje – poput Njemačke, Velike Britanije i Francuske – su daleko ispred nas u tome. Ovo je bio prvi put u Španjolskoj da je netko u vladi rekao ono što znanstvenici govore već duže vrijeme.”
Ministar je također primijetio da je većina kritika u javnosti došla od muškaraca koji su očito "osjećali da će na njihovu muškost utjecati to što neće moći pojesti komad mesa ili roštiljati". Žene su, s druge strane, bile daleko otvorenije toj poruci.
“Mislimo da je dio društva već bio spreman za ovo i da je to shvatio”, rekao je. “Ali i dalje smo trebali gurati i nije bilo niti jedne političke stranke koja nas je podržala. Niti jedna. Čak ni unutar vladajuće koalicije.”
Usprkos tome, Garzón je uvjeren da Španjolska konačno ima davno zakašnjelu javnu raspravu o mesu.
“Udruge civilnog društva i udruge ekologa, pedijatara, liječnika i nutricionista sve su nas branile cijelim putem”, rekao je.
“Mislim da nam je to pomoglo da pobijedimo u debati jer se o tom pitanju raspravljalo tri dana u svim informativnim emisijama i u kafićima.”