Triler u Bundestagu nakon što je tajno glasanje otkrilo da Friedrich Merz (69) nema potrebnu, vjerovalo se formalno dogovorenu većinu glasova za vođenje Njemačke kao da je na nekoliko sati ugasilo nadu da se umjereni desni konzervativac može pretvoriti u spasitelja posrnule Njemačke, pa tako i novog lidera Europske unije.
Iz hrvatske perspektive gledano, prva asocijacija bila je da bi Nijemcima na četiri godine trebalo posuditi premijera Andreja Plenkovića, ali ne zbog toga što se šefu HDZ-a ne bi moglo dogoditi da zamoli SDP (SPD) da mu postane koalicijski partner, pogazi niz tvrdih predizbornih obećanja, izbornim gubicima preda enormne fiskalne darove za glasanje u starom sazivu Sabora, pa k tome imenuje Peđu Grbina za ministra financija (sve što je činio Merz u dva mjeseca), nego zato što zna osigurati saborsku većinu.
Sasvim je sigurno, naime, da su se i u centrali HDZ-a jučer pitali kako je moguće da njemački CDU/CSU kao sestrinska stranka nije uspio organizirati prebrojavanje sigurnih ruku, kao i klasično manipuliranje ‘žetončićima‘, kako bi imali adekvatnu marginu političke sigurnosti kod najvažnijeg glasanja u četiri godine. Jučerašnji izbor Friedricha Merza u drugom krugu glasanja u Bundestagu zapravo je poput novog malog zrna nade s neba da su Njemačka i Europa ipak dobili lidera koji će se pragmatičnim vladanjem brzo dokazati rezultatima, popraviti gospodarski motor EU te tako vratiti stari kontinent na tračnice održivog rasta.
U njemačkim medijima prevladava konsenzus da je izborom Merza za kancelara izbjegnut neviđeni politički kaos, ali i isto tako dominira saznanje da su dobili kancelara kojeg će svi gledati kao potencijalnog političkog pacera sa suspektnim planom gospodarskog spasa.
Nema tko među medijskim djelatnicima s istančanim osjećajem odgovornosti jučer nije spašavao Merza, kao da se radi o spašavanju vojnika Rayana tj. osobi od posebnog, simboličkog značenja. U odgovornim njemačkim digitalnim medijima u nekoliko minuta nakon objave Merzovog pada na prvom glasanju stvorena je atmosfera javne histeriju i bukvalnog straha od sutra ako Merz ne prođe u drugom krugu; praktično nije bilo uglednijeg komentatora koji nije ‘prokazao‘ neodgovorne ‘licemjere‘ u Bundestagu jer su uskratili glas stranačkom kolegi. Opća nacionalna akcija, bazirana na strahu od radikala iz AfD-a, urodila je plodom.
Može li Merz spasiti njemačku ekonomiju?
S obzirom na to da je Merz oko dva mjeseca kao šef CDU-a i izborni pobjednik potrošio na pregovore s izbornim gubitnicima - s SPD-om oko formiranja koalicije i Zelenima oko stotina milijardi za njihovu presudnu parlamentarnu podršku u starom sazivu - njegov neugodni politički posrtaj na prvom koraku otvorio je pitanje je li uopće sposoban provesti neobični plan spašavanja njemačke ekonomije zaduživanjem i naoružavanjem, odnosno gaženjem višedesetljetnih principa upravljanja Njemačkom – pacifističko bježanje od naoružavanja i racionalne fiskalne odgovornosti. Taj ‘plan‘ u osnovi je kompromis sa SPD-om postignut u bizarnim okolnostima tj. uz Trumpove tarifne prijetnje.
PROČITAJTE VIŠE - Njemačka na koljenima: Merz je kompromisom od 500 milijardi eura izdao birače. Nitko ne zna kako će ovo završiti
U osnovi je nakon izborne pobjede Merz prihvatio tezu glavnog političkog protivnika, bivšeg kancelar Scholza, da je njemačka kočnica duga kriva za to što ‘semafori‘ nisu mogli potrošiti više novca njemačkih poreznih obveznika kako bi na nitroglicerinskoj mješavini zelenih politika i socijalne pravde osigurali rast. Potom je Merz, što je vjerojatno najviše šokiralo realiste u CDU/CSU, predao ministarstvo financija Scholzovom nasljedniku, novom šefu SPD-a, Larsu Kingbeilu. U onom trenu kada je postao prvi njemački ‘kancelar u pokušaju‘, odnosno jedan jedini koji nije uspio osigurati formalno izglasavanje nakon pregovaračkog i proceduralnog mrcvarenja, svima je postalo jasno da će novi lider konzervativne Njemačke do kraja mandata u Bundestagu ovisiti o vođi SPD-a Larsu Kingbeilu, a kojem je Merz omogućio da usput kontrolira i državnu blagajnu. Politike SPD-a, Zelenih i ostalih članova ‘semafor‘ koalicije pokazale su se pogubnom za Njemačku i EU, a Merz ih je ostavio unutra.
Najveći je, dakle, problem s neobičnom situacijom u koju se doveo relativni izborni pobjednik u tome je što previše toga ukazuje na kontinuitet njemačkih zabluda iz zadnje četiri godine, a Nijemci su masovno glasali za promjenu smjera. Pritisak AfD-a na Merza, stranke koju SPD i Zeleni tretiraju kao opasnu i protu-ustavnu organizaciju, bit će strahovit i jezovit, a u mnogo čemu stavovi birača CDU/CSU i AfD-a o nužnosti promjena se podudaraju, pogotovo oko migrantskih pitanja. Prema istraživanjima javnog mišljenja AfD je u jednom trenutku prošli mjesec postao najpopularnija stranka u Njemačkoj, CDU/CSU je zabilježio pad popularnosti od 4 postotna poena u odnosu na izborni rezultat, a Merzov osobni rejting je katastrofalan.
‘Samo jedan od četvero Nijemaca vjeruje da će Friedrich Merz biti dobar kancelar. Veliko povjerenje uživa jedino među biračima CDU/CSU, od kojih dvije trećine smatra da će on biti dobar kancelar.‘ Čak i nakon što je u drugom krugu izabran za kancelara, ‘i dalje ostaje jedini kandidat za kancelara do sada koji je pao u prvom krugu.‘ Naravno, može ponovno steći povjerenje dobrim upravljanjem, ali kreće oslabljen, uvjeren je stručnjak", naglašava ekspert za istraživanje stavova birača i šef INSA-e, Herma Bikert u Bildu. Ako je Merz imao nisku razinu javnog povjerenja prije trilera u Bundestagu, nakon tog neugodnog političkog pada bit će mu još teže. Njemački analitičari koji tvrde drugačije, odnosno polaze od teze da početni posrtaj ne znači baš ništa, više su dokaz da u Njemačkoj ipak postoji sklonost ‘drugačijeg gledanja na stvari‘. Radi se o usamljenicima, optimistima.
Spremao se kaos nalik 30-ima
Bez obzira na opće razočaranje Merzom, odnosno gubitak vjere u njegove realne liderske potencijale, Njemačkom vlada konsenzus da je jučerašnja akcija paničnog, pa čak i histeričnog reanimiranja političke karijere Friedricha Merza, bila spasonosna jer bi njegovo rušenje, odnosno raspad čudnog,ali kakvog-takvog koalicijskog sporazuma, vjerojatno bio uvod u političko-ekonomsko-sigurnosni kaos nalik 30-ima. U AfD-u su već likovali, bili su u niskom startu za razmahivanje bijesnog političkog požara, ali praktično nije bilo utjecajnog komentatora u njemačkim mainstream medijima koji nije cvilio, vikao, plakao... nad onima ‘neodgovornim‘ zastupnicima koji riskiraju kaos i AfD jer su izmakli tepih Merzu. Društvene mreže bujale su od ciničnih komentara konsterniranih izraza lica Merzove supruge i kćeri u stilu ‘Friedrich, pa zar opet?‘, ali su hiper-odgovorni njemački mediji producirali toliki medijski pritisak na onih nekoliko zastupnika CDU/CSU-a koji su uskratili podršku šefu da je do drugog glasanja postalo jasno da će se skršiti unutarstranačku opoziciju Merzu.
Jučer je Njemačka zahvaljujući hitnoj intervenciji odgovornih medija i stranačkih ‘bičeva‘ CDU/CSU-a - u satima dok je Merz sjedio zgranut i izoliran sa suprugom i kćerima - doista spriječeno pretvaranje ekscesa u politički požar širih razmjera, koji se mogao proširiti na druge članice, pa i EU institucije, ali Nijemci nisu dobili odgovor je li novi smjer, koji najavljuje bivši investicijski bankar, uopće provediv ako kancelar nije u stanju nakon dva mjeseca ‘pomne‘ pripreme orkestrirati svečano izglasavanje. Koliko je puta Plenković jučer podigao obrve dok je pratio dramolet u Njemačkoj?
Neuvjerljiva izvedba Merza, koji je strelovito gubio popularnost i prije nego što se poskliznuo na prvom, jednostavnom formalnom koraku do kancelarije kancelara, otvara najteže od svih pitanja; je li čovjek s planom zaduživanja zbog naoružavanja prava osoba da provede Njemačku i EU kroz globalni geopolitički sukob koji je dodatno produbljen i zakompliciran trgovinskim ratom lansiranim iz Bijele kuće, mjestom koje je inače višedesetljetni pokrovitelj i partner svih njemačkih kancelara i koalicija.
Donosimo samo jedan primjer koji nam govori da EU prolazi kroz najdramatičnija vremena od 2. svjetskog rata, u kojoj svaki dan sijevaju informacije koje ukazuju na produbljivanje rizika s nesagledivim posljedicama, pa je jasno da bi Njemačku trebao voditi vrsni operativac, čovjek s jasnom vizijom i preciznom egzekucijom, pogotovo ako se radi o osobi koja istovremeno namjerava produžiti okršaj s Vladimirom Putinom za sva vremena, te sukob s Rusijom držati kao strateški politički prioritet. Također za sva vremena.
PROČITAJTE VIŠE - Agenda Trumpovih desnih političkih terorista upravo se raspada. A što je EU napravila? Kleknula pred njima!
Mag za energetsku krizu
Šefica EK Ursula von der Leyen jučer je, naime, doista objavila novi europski plan zabrane kupovine ruskog plina u ovoj godini, što pak znači da cijene energije u EU i Njemačkoj teško mogu ići dolje, pa bi vrsni operativac, Merz, trebao biti neka vrsta maga koji će već ove zime premostiti samo-induciranu energetsku krizu naslonjenu na recesiju, što je krajnje neobično zbog pada potražnje. Von der Leyen je, sasvim sigurno, zaoštravanje ratobornog stava prema ruskim energentima, što uopće nije isto kao ratobornost prema Putinu, sigurno izvela u dogovoru s novim liderom Merzom, pa se jučer sigurno pitala što čini kad objavljuje zabranu sklapanja novih ugovora o uvozu ruskog plina ako Merz uopće ne postane kancelar.
Merz je inače poznat kao političar koji gaji izrazito anti-ruski sentiment, najednom je počeo zastupati tezu kako će spasiti državu XXL planom zaduživanja za naoružavanje, ali će u prvom koraku zapravo kupovati američko oružje kako bi ublažio Trumpovu tarifnu agresiju te tako osigurati koliko-toliko američke carinske milosti za njemačku autoindustriju. Podsjetimo da je Merz probitačnost u zaštiti autoindustrije dokazivao tako što je kao šef CDU/CSU neuspješno tražio audijenciju kod Ursule von der Leyen duže od mjesec dana kako bi joj objasnio da EK mora prestati s nametanjem silnih zelenih pravila, kao što je ukidanje motora s unutrašnjim izgaranjem 2035., koje uništavaju njemačku autoindustriju. Von der Leyen ga je ignorirala unatoč tome što je bilo jasno da je favorit tada predstojećih izbora. Sada von der Leyen i Merz skupa guraju EU u naoružavanje i konačno energetsko razračunavanje s Putinom, kao da se radi o uzbudljivom pub-kvizu gdje bez posljedica dokazujete tko je ‘pametniji‘, ‘brži‘, ‘bistriji‘, a ne o sukobu s hipotetski teškim ekonomskim i socijalnim posljedicama.
Radikalni pristup
Ukratko, čini se da će nas von der Leyen – u čijem mandatu je EU i Njemačka postala ocvala bivša ekonomska sila – u partnerstvu s Merzom dovesti do konačne pobjede protiv klimatskih promjena i Vladimira Putina, a zajedno su krenuli vrlo oštro, koordinirano – jučer 6. svibnja. Citiramo dijelove jučerašnjeg priopćenja EK, onog koje je osvanulo istog dana kada smo se svi pitali hoće li Njemačka postati teritorij nerješivih političkih turbulencija jer Merz nije sposoban prebrojati tko ga u Bundestagu podržava, a tko ne:
‘EU će okončati svoju ovisnost o ruskoj energiji zaustavljanjem uvoza ruskog plina i nafte te postupnim napuštanjem ruske nuklearne energije, a pritom će osigurati stabilnu opskrbu energijom i cijene diljem Unije. Današnja "REPowerEU" cestovna karta, koju je predstavila Europska komisija, otvara put potpunoj energetskoj neovisnosti EU‐a od Rusije...
Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen izjavila je: "Rat u Ukrajini brutalno je razotkrio rizike ucjene, gospodarskog pritiska i cjenovnih šokova. Inicijativom REPowerEU diverzificirali smo opskrbu energijom i drastično smanjili dotadašnju europsku ovisnost o ruskim fosilnim gorivima. Sada je vrijeme da se Europa u potpunosti odvoji od nepouzdanog dobavljača. Energija koja stiže na naš kontinent ne smije financirati agresorski rat protiv Ukrajine. To dugujemo svojim građanima, svojim poduzećima i našim hrabrim ukrajinskim prijateljima.‘
Što se tiče plina, predstojeći prijedlozi poboljšat će transparentnost, nadzor i sljedivost ruskoga plina na tržištima EU‐a. Ključno je da će se spriječiti sklapanje novih ugovora s dobavljačima ruskoga plina (iz plinovoda i u obliku LNG‐a), a postojeći spot‐ugovori bit će ukinuti do kraja 2025. Ova će mjera osigurati da EU već do kraja ove godine smanji preostalu opskrbu ruskim plinom za trećinu. Komisija će nadalje predložiti da se do kraja 2027. obustavi sav preostali uvoz ruskoga plina.
Alternativa ovakvom radikalnom pristupu Merza i Leyen čini se jednostavnijom; nastaviti opravdani žestoki politički i etički pritisak na Vladimira Putina, notornog političkog zlikovca, ali kupovati jeftiniji ruski plin. Trump najavljuje razvoj suradnje s Putinom, orkestrira potpisivanje mirovnog sporazuma, sa Zelenskim je potpisao Sporazum o mineralima (koji uključuje naftu i plin), a Merz s von der Leyen planira do daljnjeg kupovati američko oružje da bi se sa šeficom EK osjećao sigurnije bez ruskih energenata. Tko zna, možda je njemački investicijski bankar veliki vizionar, ali nekako se ne čini da je vrijeme za testiranje velikih ideja u praksi jer ne gledamo neki grozni horor na televiziji uz kokice, nego - htjeli mi to ili ne - sudjelujemo u opasnom globalnom sukobu u izrazito kompleksnim vremenima.
Primjerice, fundacija koja je vlasnik najuspješnije europske farmaceutske kompanije - Novo Novartisa - jučer je u Financial Timesu najavila da će proizvodnju svoje druge kompanije, Xellie, preseliti u NR Kinu jer više ne mogu izdržati američku i kinesku konkurenciju ako ne dobiju europske subvencije. Xellia je jedini preostali proizvođač supstanci za antibiotike u EU. Novo Novartis je neko vrijeme zbog uspjeha lijekova za mršavljenje imao tržišnu kapitalizaciju višu nego danski BDP, gomilaju nestvarno visoke profite, a njihovi vlasnici traže subvencije za proizvodnju supstanci antibiotika u EU. Situacija je komplicirana, von der Leyen nas umjesto od Putina brani od ruskih energenata, a Merz se uz dvomjesečne pripreme poskliznuo na vlastitoj, režiranoj promociji.
Kako će to završiti? Nadajmo se uspješno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....