„Znam da ću se morati odreći svoje svećeničke službe. Crkva će me vidjeti kao nekoga tko nije bio kadar ispuniti svoju obavezu. Nekoga tko je izgubio sebe, štoviše ne sa ženom nego s muškarcem. Ali ja to ne činim da bih živio s mojim drugom, činim to za se, za svoju zajednicu, za Crkvu. To je mnogo dublja odluka, proizišla iz mojih razmišljanja o onome što vodi Crkvu.“
To je u intervjuu poljskom izdanju Newsweeka rekao monsignor Krzysztof Olaf Charamsa (43), uoči XIV redovitog zasjedanja Biskupske sinode na temu „Vokacija i misija obitelji u Crkvi i suvremenu svijetu“ koje papa Frane otvara u nedjelju u Vatikanu.
Tim intervjuom mons. Charamsa je jednostavnio poručio Katoličkoj crkvi da su, po njegovu mišljenju, i homoseksualni parovi obitelji kao i heteroseksualni.
VATIKAN SMIJENIO DUŽNOSNIKA KOJI SE DEKLARIRAO KAO GAY 'Taj poljski prelat mora napustiti sve svoje dužnosti u Rimskoj kuriji'
Zbog toga je ekspresno smijenjen sa svojih dužnosti u Vatikanu. Bio je dužnosnik Kongregacije za nauk vjere a ni tajnik Međunarodnoga teološkog povjerenstva, slovio je kao veoma perspektivan mladi teolog. Sada više nije dužnosnik, a čekaju ga stegovne mjere i u njegovoj matičnoj biskupiji u Pelplinuu Poljskoj.
Što je, onda, htio postići?
Htio je objasniti da je „homoseksualna ljubav obiteljska ljubav, da joj treba obitelj. Par lezbijki ili homoseksualaca mora moći reći Crkvi: 'volimo se u skladu s našom prirodom i to dobro naše ljubavi darivamo i drugima'.“
Nakon smjenjivanja sastao se s novinarima u restoranu, nedaleko od Vatikana, zajedno sa svojim partnerom Eduardom, Kataloncem. Rekao je: „Molim oproštenje za sve one godine što sam patio u tišini pred paranojom, homofobijom, mržnjom i odbacivanjem homoseksualnih, a to sam proživio u krilu Kongregacije za nauk vjere. Ona je srce homofobije u Crkvi. Ne možemo više mrziti spolne manjine, jer time mrzimo dio čovječanstva.“
Upitan je li istina da je u Vatikanu mnogo homoseksualnih, Charamsa je, piše la Repubblica, potvrdio i objasnio: „U svakom društvu samih muškaraca veći je udio homoseksualnih nego u svijetu u cjelini.“
Svoj coming out posvećuje „mnogim homoseksualnim svećenicima koji nemaju snage izići iz ormara. Volio bih da budu sretni jer su odlični svećenici. Slobodni od unutrašnje homofobije, oni su izvrsni Božji službenici za ovaj svijet.“