XIJEV PRISTUP
Željko Trkanjec
Željko Trkanjec

Što kineski suveren govorom u Davosu poručuje SAD-u i Bidenu, a što EU. I zašto je jednu frazu triput spomenuo

Sukus Xijeve politike je transformacija Kine u autokraciju. Na demokracijama je da to ne dopuste
Xi Jinping
 World Economic Forum (WEF)/AFP
Objavljeno: 29. siječanj 2021. 19:46

Jedna od mojih živopisnih, neki bi rekli devijantnih sklonosti, čitanje je govora političara i državnika. Nikako slušanje, ma tko bi to slušao. Ali, čitanje je zabavno, a katkad i vrlo poučno. Tradicionalni summit u Davosu ove je godine odgođen zbog pandemije i održan je virtualno. Interesantno je da se prvi put nakon 12 godina sudionicima obratio ruski predsjednik Vladimir Putin. Dakle, situacija je do te mjere ozbiljna da se car odlučio spustiti na razinu običnih smrtnika.

Ali, Rusija više nije svjetska sila osim kad je riječ o nuklearnom arsenalu i prijetnji koju donosi mogući unutarnji kaos. Kina jest. A njezin suveren Xi Jinping se također uključio u summit. Prvi put je to bilo 2017. godine, dakle na početku mandata Donalda Trumpa, kad je sudionike opčinio svojim govorom kojim traži očuvanje multilateralizma. I opet ove, na početku mandata Joea Bidena. Govor je naslovljen azijski kičasto:

“Neka luč multilateralizma osvijetli čovječanstvu put prema naprijed”. Xi je u nekoliko navrata posezao za izričajem koji podsjeća na konfucijanski poput "ostanimo uvjereni da zima ne može spriječiti dolazak proljeća, a tmina ne može nikad zastrijeti svjetlost zore". Kad se razmakne taj ukras, na vidjelo izlazi ozbiljna politička retorika s porukama primarno usmjerenima novoj američkoj administraciji. Jer, predsjednik Biden našao je vremena i za razgovor s Putinom, ali ne i s Xijem. Ali i drugim zemljama na svijetu, onima koje se ne slažu s Kinom.

"Treba odbaciti ideološke predrasude i zajedno ići putem miroljubive koegzistencije, uzajamne koristi i win-win suradnje". Što stvarno zvuči gotovo pa idealno kad bi to rekla, primjerice, premijerka Novog Zelanda. Kina je upravo klasičan primjer ideoloških predrasuda, pri čemu je posebno na udaru sve ono što predstavlja Zapad. I to je čvrsto definirano u dokumentima Komunističke partije. Stav prema Hong Kongu i nasilno rušenje modela "jedna zemlja, dva sustava" samo je jedan u nizu primjera kako Peking 'odbacuje ideološke predrasude'. Xi poručuje kako nitko ne bi smio imati predrasude prema kineskom modelu. Što uključuje i kinesko poimanje ljudskih prava kao prava Kineza, ali ne i manjina. A i među Kinezima onih koji slijede put Partije.

"Moramo ostati predani otvorenosti i uključivosti umjesto zatvorenosti i isključivosti... Stvarati male zajednice ili početi novi Hladni rat, odbijati, prijetiti ili zastrašivati druge, svojevoljno nametati razdvajanja, poremećaj opskrbe ili sankcije i kreirati izolaciju ili otuđivanje samo će dodatno gurnuti svijet prema podjelama ili čak konfrontaciji." Jednostavno, dragi SAD, odustani od Trumpovih politika prema nama. Sankcije nam škode, nismo sretni što je došlo do kraha sustava Chimerice (China + America) i ne sviđa nam se što je Biden pokrenuo politiku "Kupuj američko". Ali, uključivost baš i nije odlika kineske vlade, bolje rečeno ona uključivost doživljava kao prihvaćanje njezinih stavova.

Nešto kasnije će se Xi pozivati na Povelju UN-a kao temeljni dokument na kojem se baziraju odnosi između država, ali će zaboraviti reći da je njegova vlada mirno odbacila presudu Međunarodnog suda u Haagu - suda UN-a - koja daje Filipinima za pravo kad je riječ o granici na moru. A kad je riječ o prijetnjama i zastrašivanju, tada bi Xiju bilo bolje da šuti. Već je legendarna priča o Grčkoj zbog koje nije donesena odluka EU o stanju ljudskih prava u Kini jer je Peking, kao vlasnik većeg dijela luke u Pireju, prijetio i zastrašivao Atenu. Ili prekid kupnje lososa iz Norveške jer je Liu Xiaobo dobio Nobelovu nagradu za mir.

Hladni rat je očito velik problem za Xija jer tu frazu spominje tri puta u govoru. Bolje reći, takav mu se razvoj događaja ne sviđa. Pri čemu čak i većina kineskih autora u stručnim tekstovima izbjegava tu sintagmu jer sve otvorenije razdvajanje Kine i SAD-a po vrlo malo kriterija odgovara definiciji Hladnog rata. Jedan od ključnih je što obje strane posjeduju nuklearno oružje pa se može očekivati da ne krenu u kinetički oblik ratovanja.

A sve ostalo je drukčije i zato korištenje tog pojma otežava razumijevanje budućih odnosa, ali Xija muči opasnost udruživanja EU i SAD-a te ostalih demokracija - primjerice Australije prema kojoj Peking koristi sva moguća sredstva prisile i nametanja svojih oblika trgovine iako imaju potpisan sporazum - protiv Kine. Posebno je zabavno kad Xi govori o demokraciji kao jednoj od zajedničkih vrijednosti čovječanstva. Protiv koje se bori svim sredstvima, a njegovi prethodnici i tenkovima preko studenata.

"Svijet prolazi kroz promjene neviđene u stoljeću i sada je vrijeme za veliki razvoj i veliku transformaciju." Ovo je već bio rekao nekoliko puta na partijskim sastancima, ponavlja se. Zato što je to sukus njegove politike: transformacija Kine u autokratsku državu pod njegovom punom kontrolom i gradnja ‘globalnog poretka s kineskim karakteristikama’, primjerice ne vladavina prava nego vladavina zakonima u svoju korist. To je konačni cilj, koliko god slatko zvučale Xijeve riječi, a na demokracijama je da ne dopuste da se ostvari.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 05:19