Ovaj naš treći kamenčić od Sunca iz svemira izgleda kao čarobno plavo oko te se ne nalazi bez razloga na špicama televizijskih dnevnika. Zurenje u njega na nas djeluje magično, privlačno, gotovo koliko zurenje u vatru. Potpuno je, dakako, nadmeno napisati da je "naš", jer nije ničiji. Sve što postoji, takvo je mimo našeg pogleda, ili s njim, svejedno.
Nadalje, sve što postoji kreće se, živo i neživo, subatomske čestice, fotoni, atomi, ljudi, crvi, stabla, stijene i kontinenti. Ništa u ovome svemiru ne stoji u mjestu niti trajno zadržava oblik. Svakoga dana tisuće potresa izazovu goleme ploče koje se taru jedna o drugu. Živimo na tim pločama, slikovito rečeno, kao žabe na lopočima te uopće ne razmišljamo da ispod nas nema i nikad nije bilo takozvanog čvrstog tla....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....