ZAGREB - Odluka Međunarodnog suda pravde u Haagu da proglašenje neovisnosti Kosova nije u suprotnosti s međunarodnim pravom izazvala je veliku potištenost u Srbiji te, iako je to neobvezujuća savjetodavna odluka, pokazala je da su pokušaji Beograda da ponovno pokrene pitanje kosovskog statusa zapravo donkihotovski pokušaji za unutarnje srbijanske potrebe.
Državne cjeline
No, iako je Kosovo “jedinstven slučaj”, koji se ne može primjenjivati na druge slučajeve po svijetu, velik broj potencijalnih tražitelja neovisnosti i odvajanja od državnih cjelina u kojima su sada sastavni dijelovi pozdravili su ovu odluku vidjevši u njoj nadu za rješenje vlastitih problema. Od zapada do istoka Europe ima nekoliko točaka borbe za neovisnost - Sjeverna Irska, Škotska, Baskija, Korzika, Republika Srpska, Južna Osetija, Abhazija, Pridnjestovje, Nagorni Karabah, do Turske Republike Sjeverni Cipar.
Svaki taj slučaj je poseban.
Predsjednik SNV-a Milorad Pupovac kaže kako ovakva odluka Međunarodnog suda može imati dalekosežne posljedice za mnogobrojne pokrete za neovisnost koji će odluku tretirati kao presedan na koji će se pozivati. Politolog Damir Grubiša pak smatra da je Sud odlučio da se “pravo na samoopredjeljenje nikome ne može osporiti” te da će se mnogi pozivati na ovu odluku, mada ona ne omogućava i ne potvrđuje da se i ostali mogu pozivati na pravo na samoopredjeljenje.
No, u Europi postoji desetak naroda koji traže ili su pak, u jednostranom poretku, proglasili neovisnosti. Tako je odluka nagnala vođe četiriju spornih, odmetnutih teritorija u nekadašnjim sovjetskim republikama - Pridnjestovju u Moldaviji, Abhaziji i Južnoj Osetiji u Gruziji te Nagornom Karabahu u Azrebajdžanu, da se trgnu iz hibernacije te po istom receptu pokušaju riješiti svoj status kao neovisne države.
One su čak okupljene u Asocijaciji nepriznatih država. Gruzijske odmetnute pokrajine Južna Osetija i Abhazija proglasile su neovisnost još početkom 90-ih, ali su tek nakon rusko-gruzijskog rata 2008. dobile priznanje od Rusije, Venezuele i Nikaragve. Rusija koja je mentor neovisnosti tih država jedan je od glavnih protivnika kosovske samostalnosti, dok SAD kao politički pokrovitelj Gruzije priznaje njenu teritorijalnu cjelovitost.
Etnički terorizam
Na zapadnom dijelu Europe jedan od najpoznatijih pokreta za neovisnost je baskijski. Baski su ostali jedini u Europi koji se i nasilnim sredstvima bore za taj cilj, zadnjom aktivnom etničkom terorističkom organizacijom ETA-om. I druga španjolska pokrajina, Katalonija, ima državotvorne ambicije - njihova parola je “mi smo nacija, želimo našu vlastitu državu” - a stranke koje se bore za njenu samostalnost nalaze se i u španjolskom parlamentu.
I Škoti imaju ambiciju odvajanja od ostatka Britanije. Tamo je na vlasti manjinska vlada koju vodi Škotska nacionalna stranka koja se zauzima za neovisnost te “prijeti referendumom”, ali za to nemaju većinu u škotskom parlamentu.
Grčko-turski rat
Nakon grčko-turskog rata na Cipru 1974. godine, sjeverni dio otoka, naseljen Turcima, osnovao je vlastitu državu, koja je 1983. godine proglasila neovisnost.
Priznale su je do sada tek Turska i Abhazija. No, vode se pregovori turske i grčke zajednice na Cipru o ponovnom ujedinjenju otoka.
Ekstremno je shizofrena pozicija srpskog entiteta u BiH. Lideri Republike Srpske žestoko se protive kosovskoj neovisnosti, ali s druge strane, upravo na kosovskom primjeru stalno koketiraju s mogućom neovisnošću.