Specijalni sud u Beogradu odredio je pauzu na jutrošnjem suđenju Veljku Belivuku, Marku Miljkoviću i pripadnicima njihove kriminalne grupe jer je prvo pozlilo optuženom Nemanji Đuriću, a potom i optuženoj Slađani Sekulić, javlja N1, a prenosi Slobodna Dalmacija.
Pozvan je liječnik, a optuženima je pružena pomoć. Đurić i Sekulić su dio skupine od 30 optuženih iz grupe Veljka Belivuka za najteža kaznena djela.
I u ovom slučaju čeka se hoće li će joj biti bolje i hoće li sudac odlučiti da nastavi ročište ili će ga pak odgoditi.
Na prethodnom pripremnom ročištu dvije optužnice protiv grupe Velje Nevolje spojene su u jednu. Prva optužnica tereti grupu od 30 osoba za 5 teških ubojstava, a druga optuznica tereti Belivuka, Marka Miljkovića i još 10 osoba za još dva teška ubojstva.
Inače, nekidan je Srđan Lalić, član kriminalne grupe Veljka Belivuka, koji je na osnovu sporazuma o priznanju kaznenog djela osuđen na 18 godina zatvora, pušten iz pritvorske jedinice beogradskog Okružnog zatvora i prebačen na tajnu lokaciju na kojoj o njemu brinu pripadnici Jedinice MUP-a Srbije za zaštitu svjedoka.
Lalić je ušao u program zaštite pošto je tužitelju dao informacije o više ubojstava za koje je optužen Belivukov kriminalni klan.
Posebnu pozornost izazvala je pojava nekadašnje državne tajnice u MUP-u Srbije, Dijane Hrkalović, za koju se vjeruje da je povezana s mafijaškim klanovima. Ona se pojavila u potpuno bijeloj odjeći, a srpski tabloidi odmah su počeli raspravljati što je time htjela poručiti, pa su izvukli i paralelu s likom iz kultnog filma Kum, Don Fanuccijem.
Vrlo je vjerovatno da je time htjela javnosti, ali i nekim određenim osobama, poslati jasnu poruku. Možda je poruka "da se očistila od grijeha", što bi za nju značilo da je sklopila neki dogovor s tužiteljstvom, piše Nova.rs.
Dok se bijela boja u običnom životu vezuje za nevinost, što je možda jedan od motiva Dijaninog izbora garderobe, u kodeksu podzemlja to ima neko sasvim drugo značenje, napominju.
U mnogim gangsterskim filmovima moćni negativci nose upravo bijelo odijelo, ali ne da bi se predstavili kako neka nevinašca, već da pokažu da su iznad svih, da se izdvoje iz mase i da budu vidljivi u gomili. Iako obučeni u bijelo, i na neki način markirani, oni time pokazuju da su nedodirljivi, moćni i da im niko ništa ne može.
I u nekim krajevima Balkana, prije svega Crnoj Gori, bijela boja nije uvijek bila izraz dobrih namjera i nevinosti. Poznato je da prilikom sahrana ljudi koji su ubijeni, neki od rođaka dolaze u bijelim košuljama i to je bila poruka da slijedi krvna osveta. Njima čast nije dozvoljavala da obuku crninu dok ne osvete svog srodnika i tu namjeru su pokazivali upravo bijelim košuljama.