VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Šutnja u Kijevu, stvari u Bahmutu ne izgledaju dobro; Na pomolu dogovor Zapada o avionima?

Nastavlja se snažan ruski pritisak za zauzimanje sravnjenog grada

Igor Tabak; borbeni zrakoplovi F-16

 Epn/newscom/Newscom/Profimedia; Cropix/

Petak 19. svibnja ujedno je 450. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Nakon gotovo 15 mjeseci, vrijeme u Ukrajini je posljednjih dana bilo vrlo toplo, tijekom dana gotovo ljetno s dnevnim temperaturama do čak 27 i noćnim oko 14 stupnjeva Celzijusa. Iako se za idući tjedan opet predviđa ponešto kiše, nastavak takvog toplog vremena trebao bi ujedno nastaviti i sušenje tamošnjeg terena.

Zato i ne čudi da se uz topničke duele duž čitave bojišnice proteklih dana opet bilježe i brojnija kopnena djelovanja. Osim na sjeveru Donbasa, oko Kupjanska i na prilazima okupiranim gradovima Svatove i Kremina – glavnina događanja se odvija oko Bahmuta i Donjecka (posebice na prilazima ukrajinskim uporištima Avdiivka i Marinka).

Dok ukrajinska strana i dalje glasno ističe svoje postupno napredovanje oko grada Bahmuta (sjeverozapadno, od Bogdanivke i Hromove na sjever, odbacujući agresore od ceste Bahmut-Časiv Jar, te jugozapadno oko Ivanivke, gdje se agresore gura na jugoistok prema okupiranom selu Klišćivka i dalje od ceste Bahmut-Kostjantinivka) – branitelji su ponešto tiši po pitanju stanja u samome gradu Bahmutu.

Bahmut povlači pojačanja s drugih bojišta?

Kako izgleda, ondje stvari ne izgledaju dobro budući se nastavlja intenzivni ruski pritisak za kompletno zauzimanje tog mjesta. Dok po nekim procjenama Ukrajina drži još samo koji postotak ukupnog urbanog prostora na zapadu i jugozapadu grada i to, navodno, postrojbama popunjenim isključivo dragovoljcima – teško je ondje ocijeniti stvarno stanje stvari.

Dok je još u srijedu 17. svibnja izgledalo da se bojišnica kretala uz Jubilejnu ulicu (od Hromove u grad), i onda na jugozapad uz ulicu Čajkovski do izlaza prema Kostjantinivki – sada izgleda da su uz obje te prometnice ruski jurišni odredi uspjeli napredovati. Uz vijesti o ukrajinskom uništavanju niza većih zgrada zauzetih od agresora (što je posljednje vrijeme sve učestalija obrambena taktika u Bahmutu), na zapadu grada se jučer kasno navečer spominjalo zauzimanje četvrti „Domino“.

Riječ je o zadnjem sklopu većih zgrada na krajnjem zapadnom izlazu iz Bahmuta prema selu Hromove i Časiv Jaru, o čemu nema potvrde iz ukrajinskih izvora. Na jugozapadu grada spominju se borbe niz ulicu Čajkovski, i potiskivanje branitelja na jugozapad prema mjestu bivšeg spomenika MiG-17 i onda prema prigradskom selu Ivanivske na cesti prema Kostjantinivki. Naravno, dok ruski izvori aktivno crtaju karte, koje se „kuću-po-kuću“ diskutiralo i na ruskim televizijama – ukrajinski izvori o svemu tome uvelike šute (i vidljivo jačaju pozicije široko oko Bahmuta u očekivanju daljnjih potencijalnih pokreta agresora po osvajanju grada).

Nažalost, nema mnogo više detalja ni o stanju bojišta oko Avdiivke i Marinke, gdje su čuje tek o zaustavljanju svih pokušaja ruskih napredovanja. Ipak, izgleda da su aktualne borbe oko Bahmuta i pokušaji ruskog okončanja tamošnje opsade počele prema tom bojištu privlačiti pojačanja ruskih snaga s ostalih dijelova ukupne ukrajinsko-ruske bojišnice.

To bi uvelike odgovaralo željama i planovima vojnog vrha u Kijevu, no ne treba smetnuti s uma da bi se tu moglo više raditi i o ratnim varkama, budući se razne pokrete vojnih postrojbi na pojedinim zonama ratišta bilježi učestalo, i samo zaraćene strane tu možda mogu ponešto bolje razlučiti ozbiljne manevre od onih lažnih.

Zračni rat

Dok borbe intenzivno traju, iz ukrajinskih se izvora čuje kako po njihovim gradovima ustrajno padaju ruske rakete i kamikaza-dronovi. Tako je u noći na utorak 16. svibnja zabilježen veći raketni napad na Kijev, za kojeg je sada prilično jasno da je donekle oštetio barem dio jedne od instalacija američkog protuzračnog sustava Patriot. Iako se o tome tijekom ovoga tjedna žestoko nagađalo – pa su se u srijedu navečer i Rusi našli za shodno pohvaliti uništavanjem kompletne bitnice s radarom i nizom lansera – iz američkih je izvora jučer službeno spomenuto „da je jedan sustav Patriot bio oštećen, ali je sada popravljen i ponovno je u potpunosti operativan“. Uz to se čulo i da radari te bitnice nisu bili ni dirnuti. O svemu tome, naravno, nema dokaza, a bilježilo se tek kako lokalne vlasti zadnjih dana aktivno suzbijaju građanske objave protuzračnih djelovanja kao i rad web-kamera širom Kijeva da se takve situacije ne bi ponovile.

U međuvremenu, u jutarnjim satima od utorka na srijedu 17. svibnja bio je ruski napad na ukrajinske ciljeve s ukupno 30 krstarećih projektila s mora, zraka i kopna (22 rakete Kh-101/555 bile su ispaljene iz strateških bombardera nad Kaspijskim jezerom, 6 raketa 3M-54 Kalibr s brodova na Crnome moru, a 2 rakete Iskander-K s kopna). Od toga je navodno bilo srušeno 29 projektila kao i dva kamikaza-drona Shaheed-136/131.

Nastavak takvih djelovanja bilježen je i jutros, kada se spominjalo ispaljivanje 6 raketa Kalibr i 22 kamikaza-drona – od čega su navodno bile srušene 3 rakete i 16 dronova. Dok su korištene rakete navodno bile vrlo svježe proizvedene (što bi moglo ukazivati na „tanko“ stanje ruskih zaliha) – treba zaključiti da niz zadnjih zračnih napada zapravo ima vrlo umjerene efekte.

Mete ovih djelovanja su pretežito industrijski kompleksi i objekti u kojima bi se moglo skladištiti oružje ili zalihe za predstojeću ukrajinsku ofenzivu, a napadi dolaze u valovima s vrlo kratkim razmacima. Ipak riječ je tu o relativno manjim valovima, kako raketa tako i kamikaza-dronova, što vjerojatno utječe i na ukupno relativno skroman učinak takvih napada. Naime, dok se prije nekoliko mjeseci redovito viđalo stvarno masovne napade, koji bi preplavili sveukupne kapacitete ukrajinske obrane (i onda napravili i mnogo štete brojnim projektilima koji bi prošli do cilja) – sada se tu radi o ukupno manjim količinama uporabljenih oružja, koja taman budu u okviru ukrajinskih nedavno naraslih kapaciteta protuzračne obrane.

Ruske vijesti

Dok se iz Ruske Federacije ustrajno čuje o žestokim nastojanjima za podizanjem razine domaće vojne proizvodnje (koja bi se tijekom ove godine navodno trebala i učetverostručiti u usporedbi s lani) – prilično je jasno kako i ondje ima sve više naznaka djelovanja međunarodnih sankcija. Dobar znak o pravome stanju stvari je i inicijativa u Državnoj Dumi da se sredstva za potporu „specijalnoj operaciji“ uz ostalo krenu namicati i posebnim porezom – koji bi trebao iznositi 1 posto od iznosa računa u restoranima, barovima i sličnim okupljalištima širom Rusije.

U isto vrijeme, Rusija definitivno izlazi iz „Ugovora o konvencionalnim oružanim snagama u Europi“, čije je djelovanje već duže suspendirano, a zaoštravaju se dalje i diplomatski odnosi s Poljskom. Nakon nedavnog upada u rusku školu i ograničavanja pristupa novčanim sredstvima za osoblje veleposlanstva u Varšavi, te niza incidenata na javnim događanjima - Ruska Federacija navodno promišlja čak i prekid diplomatskih odnosa. Osim toga, u ruskoj Državnoj Dumi izgleda da se promišlja i mjera zabrane ulaska poljskih kamiona na prostore Ruske Federacije, kao mjera i ekonomskog uzvrata.

Ponešto je bolje prošlo pitanje produljenja valjanosti izvoznog sporazuma za prehrambene robe putem sigurnih koridora na Crnome moru. Taj tzv. „Žitni sporazum“ trebao je isteći u četvrtak 18. svibnja i još je početkom ovoga tjedna izgledalo da (usprkos intenzivnom pregovaranju) oko njegove daljnje sudbine nema mnogo suglasja.

S ruske strane isticalo se brojna otvorena pitanja, dok se istodobno još od 4. svibnja aktivno sabotiralo primjenu ranije dogovorenog prometa. Ujedinjeni narodi i Turska vodili su razgovore s Ukrajinom i Rusijom, pokušavajući isposlovati produljenje ovog prometnog režima na još 60 dana – što je bilo i pitanje od posebne važnosti za turskog predsjednika Erdogana, kojem je itekako pred izbore odgovaralo ostavljati sliku bitnog faktora svjetske politike.

U srijedu, 17. svibnja ujutro, na put su krenuli zadnji brodovi iz Čornomorska u Ukrajini, da bi tijekom popodneva odjeknula vijest o produljenju izvoznog sporazuma na još dva mjeseca. Uz to je dogovoreno i oslobađanje više turskih brodova koji su u ukrajinskim lukama zarobljeni od početka rata lanjske veljače – no ostalo je suštinski nejasno kako i koliko su na kraju bili zadovoljeni ruski zahtjevi. Naime, ruska „Rosselkhozbank” nije vraćena u međunarodni sustav SWIFT, iako se tu razrađuju „ekvivalenti deblokadi“, jednako kao što nije do kraja usuglašeno ni ponovno otvaranje izvoznog produktovoda za prijenos amonijaka iz Rusije preko Ukrajine do luke Odesa.

Kako izgleda, usprkos ponovnom pokretanju izvoza iz ukrajinskih luka zapravo se nastavljaju razgovori o zahtjevima Rusije – države koja je danas odobrila i barem privremeni nastavak rada svojih brodskih inspekcija na Bosporu (doduše samo za plovila iz ukrajinskih luka Odesa i Čornomorsk, ali ne i za plovila iz luke Pivdenji/Južni).

Sankcije i međunarodna arena

Za to vrijeme, u tišini je nastavljen ruski izvoz žita iz okupiranih krajeva Ukrajine, kako željeznicom u Rusiju, tako i brodovima na svjetsko tržište. Ta praksa itekako smeta vlasti u Kijevu i ne treba čuditi da se baš jučer na meti ukrajinskih partizana kod Simferopola na Krimu našao baš takav jedan transport – gdje je eksplozijom iz tračnica izbačena upravo željeznička kompozicija puna žita.

Za to vrijeme Europska unija i dalje promišlja o raznim novim sankcijama – pa ipak, umjesto niza ruskih izvoznih uspješnica koje imaju svoje zaštitnike unutar Unije, na meti će izgleda više biti treće države koje koriste već uvedene sankcije. Posebno se tu nedavno spominjalo i Indiju koja je rapidno povećala svoj uvoz nafte iz Rusije, da bi onda u Europu izvozila proizvode njenog rafiniranja – naravno, ako se i to veliko gospodarstvo ne usprotivi takvim mjerama i najavi zaštitu svojih privrednih subjekata pred kaznenim mjerama. Uz to se diskutira o ograničenju uvoza ukapljenog plina iz Rusije, ali takve mjere su još daleko od primjene, dok će ponešto lakše biti sankcionirati oko 100 dodanih osoba i tvrtki.

Naravno, još nije jasno hoće li i njihova imovina biti samo zamrzavana – ili će biti po zamrzavanju slana u Ukrajinu, kako su to nedavno napravile prvo SAD, a onda i Švicarska. I tako, dok Europa razmišlja, Sjedinjene Države su najavile dodatni krug ograničenja (300 osoba i 70 poduzeća), imenujući još i pojedine osobe koje su zaustavili u nastojanjima da za Rusiju nabavljaju zrakoplovne dijelove. Još je zanimljivije vidjeti mjere iz Australije, koje su se po prvi put dotakle sankcioniranja i ruskog koncerna Rosatom – koji je u EU jedna od onih „svetih krava“ koje se ne može dirati.

Treba posebno napomenuti i da se nakon europske turneje ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog sada nastavlja niz njegovih međunarodnih posjeta. Konkretno, danas je on stao u Saudijskoj Arabiji, gdje je pozvan kao počasni gost na tamošnji sastanak Arapske lige u Džedi.

No dok je tu priliku Zelenski iskoristio za poticanje brojnih arapskih država da krenu razlikovati žrtvu i agresora, pravi cilj njegova puta je dalje prema Japanu – gdje se u gradu Hirošimi od 19. do 21. svibnja održava veliki skup čelnika država skupine G7. Iako je već neko vrijeme jasno da će G7 izraziti jaku podršku Ukrajini, a možda usuglasiti i nove stroge mjere protiv Ruske Federacije, a osim energetskih ograničenja i nastavka blokade ruske imovine na Zapadu spominje se i mogućnost ograničenja izvoza ruskih dijamanata, bakra, aluminija i nikla.

‘Invazija‘ potencijalnih posrednika

Sve će se to nadovezati i na mjere koje je već najavio sam Japan – država koja zadnje vrijeme radikalno smanjuje svoj uvoz ruskog ugljena, a najavljuje na liječenje primiti i veći broj ukrajinskih ranjenika. Ako pogledamo ozbiljno – već je i sam izostanak ruskih predstavnika na takvome skupu u Japanu (ali i na marginama skupa Arapske lige, te summita centralnoazijskih država u Kini) zapravo znak koliko se međunarodni položaj Ruske Federacije promijenio posljednjih godina.

Pa ipak, dok svi manje ili više otvoreno iščekuju početak dugo najavljivane ukrajinske ofenzive – za koju oružje i oprema ipak još pristižu, kao što traju i inozemne obuke ljudstava – iznimno je zanimljivo vidjeti inflaciju raznih potencijalnih posrednika. Tako svojevrsnu platformu za pregovore nude Turska i Saudijska Arabija, koje su već zadnjih mjeseci pokazale da tu imaju iskustva. No, na isti se način guraju i Vatikan, Južna Afrika i Brazil.

Posebna je tu pozicija Kine, čiji specijalni predstavnik za euroazijska pitanja Li Hui ovih dana ide u Moskvu, nakon što je 16. i 17. svibnja proveo u Kijevu. No, dok ukrajinska strana nastoji Kini prikazati svoj pogled i uvjete za okončanje sukoba – pomalo je čudno iz kineskih izvora čuti da „u trenutnoj situaciji sve strane trebaju ostati mirne i suzdržane, izbjegavati radnje koje bi mogle pogoršati i zakomplicirati krizu” – kao da već gotovo 15 mjeseci ne bjesni rat kao maksimalno pogoršanje dugogodišnje krize koja je službenom Bejingu izgleda kompletno prošla ispod radara.

Naravno, lakše je to razumjeti u slučaju daleke Kine kad se ima u vidu stavove Ukrajini bitno bliže Mađarske. Njen je premijer još jučer u Budimpešti ponavljao kako podržava baš sve mirovne inicijative vezane uz Ukrajinu – „budući da se ne zna koja će od njih na kraju biti uspješna”. Sve to dolazi u trenutku kad se iz ruskih izvora čuje kako je i Mađarska nudila biti još jednim potencijalnim posrednikom u nekakvim pregovorima moćnog agresora i napadnute Ukrajine, što izgleda diplomatski zagovara mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijarto.

Pitanje obuke pilota i donacija zrakoplova

Jednako je tako zanimljivo vidjeti i diskusije koje teku pred nadolazeći NATO summit u Vilnijusu. Iako baltičke države nastoje da se ondje ozbiljno priča o članstvu Ukrajine u Savezu, a svi se načelno slažu da za tu državu ima mjesta u ovoj organizaciji – ipak je jasno da do punopravnoga članstva vjerojatno još neće doći. Dozu realnosti pokazao je i šef ukrajinske delegacije u Parlamentarnoj skupštini NATO saveza, Jegor Černev, kada je izjavio kako ipak treba uzeti kao vjerojatnije da Ukrajina pozivnicu u NATO ne dobije ove 2023. godine, već možda 2024. u Washingtonu.

Doduše, kako stvari stoje na terenu – do tada je bitno (a možda i bitnije) dobiti konkretnu vojnu pomoć za izdržavanje u ratu koji svakodnevno traje. Riječ je o pomoći koja obuhvaća sve masovnije programe obuke ukrajinskih vojnika, kako u Velikoj Britaniji tako i širom Europske unije.

Uz to, postupno se profilira i dogovor Velike Britanije, Nizozemske i pojedinih drugih država o obuci ukrajinskih pilota i pripremi za doniranje borbenih aviona – na čemu Kijev već dugo inzistira, usprkos jakom otporu brojnih država saveznica.

Dok se to ne ostvari – ostaje i svježa najava Norveške i Velike Britanije o slanju u Ukrajinu dodatnih 8 sustava višecijevnih bacača raketa i tri topnička radara, jednako kao i jučerašnja objava iz SAD da se precijenilo vrijednost do sada poslane vojne opreme u Ukrajinu, tako da je zapravo donirano oko 18, a ne 21 milijarda USD opreme – čime se otvorilo vrata dodatnim pošiljkama u već odobrenim okvirima sredstava.

Sve će to tek biti uklopljeno u posebni dugoročni plan opremanja Ukrajine po zapadnom modelu kojeg se navodno namjerava usvojiti na predstojećem NATO summitu, a do tada – Ukrajincima ostaje tek strpljenje i marljivi rad na pripremi oslobađanja čitave svoje domovine.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. travanj 2024 11:42