Australska tvrtka međunarodne napore za recikliranje opasnog svemirskog otpada odlučila je pretvoriti u raketno gorivo – i to u svemiru, prenosi Guardian.
Atmosferski omotač o kojem ovisi naš planet postaje pretrpan krhotinama i olupinama starih svemirskih letjelica. Sateliti koji više nisu u funkciji i istrošeni dijelovi raketa kreću se svemirom brzinom do 28.000 kilometara na sat, što predstavlja prijetnju komunikacijskim satelitima i Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS). Pri tim brzinama čak i mali vijak ili komadić boje predstavljaju opasnost za objekte kao što je ISS, kao i za ljude u njima.
Prošlog vikenda Rusija je ispalila projektil i time uništila jedan od svojih satelita. Sjedinjene Države su poručile da krhotine sada "prijete interesima svih nacija". Najgori scenarij su kaskadni sudari između manjih dijelova svemirskog smeća sve dok orbite ne postanu neupotrebljive, što je situacija poznata kao Kesslerov efekt.
Južnoaustralska tvrtka Neumann Space razvila je "električni pogonski sustav u svemiru" koji se može koristiti u niskoj Zemljinoj orbiti za proširenje misija svemirskih letjelica, pomicanje satelita ili njihovo deorbitiranje. Sada Neumann radi na planu s još tri tvrtke za pretvaranje svemirskog smeća u gorivo za taj pogonski sustav. Japanski start-up Astroscale već je pokazao kako može koristiti satelite za hvatanje krhotina u svemiru.
Tvrtka Nanorocks u SAD-u radi na planu koji koristi naprednu robotiku za pohranu i rezanje tih krhotina dok su u još u orbiti. Druga američka tvrtka, Cislunar, razvija svemirsku ljevaonicu za taljenje krhotina u metalne šipke, a pogonski sustav Neumann Spacea može koristiti te metalne šipke kao gorivo - njihov sustav, naime, ionizira metal koji zatim stvara potisak za pomicanje objekata oko orbite.
Glavni izvršni direktor Herve Astier rekao je kada su Neumannu ponudili da bude dio opskrbnog lanca za topljenje metala u svemiru, mislio je da je to futuristički plan te da neće biti "tako lak kao što izgleda". "No, dobili smo priliku od NASA-e pa smo napravili prototip i on radi", rekao je.
"Možemo izrezati krhotine, možemo ih rastopiti i onda sve to možemo iskoristiti". Jednom kada se objekti pošalju u orbitu, mogu biti tamo zauvijek osim ako ne 'isplivaju' iz orbite (de-orbite) i izgore u Zemljinoj atmosferi (ili povremeno udare u Zemljinu površinu).
Kako se problem svemirskog smeća pogoršava, institucije diljem svijeta pokušavaju pronaći rješenja, od magneta preko "svemirskih kandži" do harpuna.
Australski istraživači također rade na tom problemu. Sabre Astronautics osvojila je Nasinu potporu za razvoj jedra za povlačenje, koje će se lansirati iz svemirske letjelice na kraju svog životnog vijeka i izvući je iz orbite. Sydneyjev Electro Optic Systems, u suradnji sa Sveučilištem u Canberri, razvio je lasersku tehnologiju koja može gurnuti smeće dalje od potencijalnih sudara ili prema atmosferi.
Astier kaže da plan još uvijek djeluje futuristički, ali sada vidi da je to itekako moguće. “Mnogi ljudi ulažu novac u krhotine, a to će sad biti kao razvijanje benzinske postaje u svemiru".