Kada je Švicarska u kolovozu slavila svoj 734. Nacionalni dan, predsjednica Karin Keller-Sutter obratila se publici koja je očekivala riječi uvjeravanja u gospodarsku stabilnost i povoljan diplomatski status zemlje usred rastućih globalnih trgovinskih napetosti. No, umjesto toga, iznijela je vijesti koje su dovele u pitanje temeljne stupove švicarskog političkog identiteta.
Sjedinjene Američke Države uvele su 39-postotne carine na švicarsku robu, što je više nego dvostruko od stope koja se primjenjuje na Europsku uniju i među najvišima su ikad nametnutima nekoj razvijenoj ekonomiji. No, šok nije bio samo ekonomske prirode - za naciju izgrađenu na temeljima neutralnosti, izravne demokracije i financijske razboritosti, te su carine predstavljale nešto puno zlokobnije - dokaz da švicarski pažljivo njegovani izuzetak više ne pruža zaštitu u eri gospodarske prisile.
Situacija u kojoj se našla Švicarska razotkriva neugodne istine o moći u suvremenom međunarodnom sustavu. Ta je zemlja, barem na papiru, učinila sve kako treba - održavala je prijateljske odnose s Washingtonom, njezini farmaceutski divovi Roche i Novartis snažno ulažu u proizvodnju u SAD-u, švicarske banke široko surađuju na pitanjima porezne transparentnosti, a vlada je čak odgodila potpisivanje sveobuhvatnog okvirnog sporazuma s EU-om kako bi zadržala diplomatsku fleksibilnost.
No, ništa od toga nije pomoglo. Kada je američki predsjednik Donald Trump objavio carine, pozivajući se na gotovo 40 milijardi dolara švicarskog suficita u robnoj razmjeni sa SAD-om, Švicarska je naučila da male nacije danas imaju samo dvije opcije - prikloniti se nekom velikom moćnom bloku ili prihvatiti individualnu ranjivost.
Sadašnja švicarska borba odražava širi slom poslijeratnog dogovora koji je omogućio malim, bogatim državama da ostanu politički nesvrstane, a gospodarski uspješne. Ako čak ni Švicarska, s njezinim stoljećima neutralnosti i dubokom integracijom u zapadne ekonomije, ne može izbjeći prisilu i pritiske, nijedna ‘srednja sila‘ nije sigurna, a i druge strateški pozicionirane države sada su pod pritiskom da odaberu stranu u sve bipolarnijem svjetskom poretku.
Nakon Trumpovog udara, Bern pogledava prema Bruxellesu
Najbolji pokazatelj rastuće švicarske ranjivosti jest sama visina carine, koja nadmašuje one nametnute globalnim velesilama. S 39 posto, Švicarska je prošla gore od Kine - 34 posto na osnovnoj razini - više nego dvostruko u odnosu na EU (15 posto) i gotovo četiri puta gore od Velike Britanije (10 posto). Za švicarsko gospodarstvo, u kojem izvoz čini oko 70 posto BDP-a, a SAD je najveće pojedinačno tržište izvan Europe, ti su brojevi vrlo zabrinjavajući.
Švicarski farmaceutski sektor, koji čini gotovo 60 posto švicarskog izvoza u SAD, posebno se našao na udaru. Kada je Trump zaprijetio dodatnim 100-postotnim carinama posebno na lijekove - navodno zbog cijena, ali zapravo kako bi prisilio zemlju na veće ustupke - Švicarska se suočila s prvom od mnogih nemogućih odluka između gospodarskog opstanka i političkog suvereniteta. Dosad su brojni pokušaji švicarskih čelnika da umire situaciju u Washingtonu bili odbijeni, a u međuvremenu švicarske farmaceutske kompanije pokušavaju umiriti Bijelu kuću velikim ulaganjima u SAD.
Švicarci su sada prisiljeni prilagoditi se novoj razini pragmatizma, dok istovremeno nova era gospodarskog pritiska polako nagriza temeljna načela zemlje. Švicarska, naime, sada preispituje povećanu gospodarsku integraciju s Europom te razmatra ubrzanu provedbu bilateralnog paketa zaključenog s Bruxellesom u prosincu 2024. godine, kako u svojoj analizi piše Foreign Policy.
Ovaj je sporazum već donio rezultate - Švicarska je u ponedjeljak ponovno primljena u istraživački program EU-a Horizon Europe. Tješnje usklađivanje s Europom pružilo bi Bernu zaštitu kroz veličinu tržišta i kolektivnu pregovaračku moć koju sam ne može ostvariti. Američka carina nametnuta EU-u od 15 posto u usporedbi sa švicarskih 39 posto jasno pokazuje prednosti članstva u europskom bloku.
Nakon desetljeća u kojima je prioritet davan bilateralnim dogovorima koji su maksimizirali švicarsku pregovaračku poziciju, Bern sada prihvaća izgradnju saveza kao štit od američkog pritiska. Švicarska odjednom agresivnije traži trgovinske sporazume s Indijom, Tajlandom i Mercosurom (zajedničkim tržištem Južne Amerike, op. a.) te razmatra obnovu aranžmana s Udruženjem zemalja jugoistočne Azije (ASEAN). Što je najznačajnije, Švicarska je u rujnu pokrenula Future of Investment and Trade (FIT) partnerstvo, multilateralnu inicijativu s Novim Zelandom, Norveškom, Singapurom i nekoliko drugih manjih razvijenih gospodarstava.
S većom zajedničkom gospodarskom snagom i predstavljanjem ključnih čvorišta u globalnim opskrbnim lancima - od švicarske farmacije, preko singapurskih poluvodiča, do nordijske zelene tehnologije - cilj je da male, bogate demokracije kreiraju vlastiti snažan obrambeni blok protiv pritiska velikih sila i nastupe s jače pozicije za pregovore s Washingtonom i Pekingom.
Javno mnijenje u Švicarskoj o daljnjoj integraciji s Europom promijenilo se u smjeru veće usklađenosti. Moćne poslovne udruge otvoreno su podržale dublju trgovinsku integraciju s Europom, prekidajući s povijesnom suzdržanošću prema takvim konceptima. Politika sada sustiže gospodarsku stvarnost, iako se u švicarskoj demokraciji temeljenoj na referendumima bilo kakav sporazum s EU-om ne bi mogao finalizirati prije 2027. godine.
Švicarska kriza također je razotkrila granice tzv. strateških aduta. Švicarski su dužnosnici pretpostavljali da će zemlji udomljavanje američke farmaceutske proizvodnje i upravljanje značajnim američkim bogatstvom pružiti određenu polugu moći i utjecaja. No, nije pomoglo ni to što je Švicarska, zemlja s 9 milijuna stanovnika, šesti najveći investitor u Sjedinjenim Državama i izravno podržava gotovo 400.000 američkih radnih mjesta.
Što u novim uvjetima znači neutralnost?
Nije bilo važno ni to što je veliki trgovinski suficit, na koji se pozivala Bijela kuća, djelomično iskrivljen prodajom zlata potaknutom arbitražom. U Trumpovu transakcijskom pogledu na svijet, ta su sredstva naprosto predstavljala dodatne točke pritiska, pretvarajući uspjeh farmaceutskog sektora u ranjivost, a ne u snagu.
Carine su dovele u pitanje i švicarsku monetarnu politiku. Kako su se izvozni nalozi smanjivali, a ulaganja smanjivala zbog neizvjesnosti, švicarski franak je u početku naglo ojačao, upravo suprotno od onoga što je švicarskim izvoznicima trebalo. Švicarska narodna banka (SNB) suočila se s nemogućim dilemama - održati stabilnost valute, zadržati negativne kamatne stope kako bi se obeshrabrilo jačanje franka ili spriječiti odljev kapitala koji bi mogao izazvati financijsku nestabilnost. Svaka od tih opcija nosila je velike rizike, a zasad SNB, nakon što je prošle godine snižavao kamatne stope, drži osnovnu stopu na nuli, nadajući se da će ranija smanjenja spriječiti deflaciju, bez potrebe za snažnijim monetarnim potezima.
Stručnjaci upozoravaju da će zbog carina gospodarski rast Švicarske pasti za 0,6 posto, a vlada je već smanjila očekivanu stopu rasta za 2026. godinu. Gospodarska stagnacija čini se neizbježnom ukoliko novi diplomatski pokušaji prema Washingtonu ne uspiju. Potraga za novim trgovinskim partnerima je korisna, ali neće nadomjestiti izgubljeni pristup američkom tržištu.
Ovo iskustvo prisililo je Švicarsku da se suoči s neugodnim pitanjima o tome što neutralnost u 21. stoljeću zapravo znači. Povijesno gledano, zemlja je održavala vojnu i diplomatsku neutralnost tako što se držala podalje od ratova i saveza. Tamošnje vlade dugo su bile pouzdani posrednici, a Ženeva je stoljećima služila kao mjesto susreta i dijaloga suprotstavljenih strana. No, kad je najveće svjetsko gospodarstvo odlučilo pretvoriti pristup tržištu u oružje, gospodarska neutralnost pokazala se nemogućom. U eri geoekonomske konkurencije, kako piše Foreign Policy, nema neutralnog tla.
Švicarska u strahu, spominje se veliki gubitak radnih mjesta: ‘Posljedice bi mogle biti teške‘
Gubitak gospodarske neutralnosti prijeti potkopavanjem i vojne i diplomatske neutralnosti. Gospodarska integracija, pak, gotovo sigurno sa sobom donosi i očekivanja sigurnosnog i političkog usklađivanja, što je Švicarska već osjetila kada je 2022. u cijelosti usvojila sankcije EU-a protiv Rusije. Švicarske su okolnosti donekle jedinstvene jer se suočava s najvišim carinskim stopama među bogatim demokracijama. Druge male, ali bogate zemlje poput Norveške (članica NATO-a), Singapura (koji ima trgovinski deficit sa SAD-om) i Južne Koreje (ključnog američkog vojnog saveznika) dobile su povoljniji tretman.
Ipak, u svakom slučaju, ono što se dogodilo Švicarskoj moglo bi se dogoditi bilo kojoj manjoj, prosperitetnoj i o izvozu ovisnoj zemlji koja nema zaštitu velikog saveza. Ovaj slučaj pokazuje da se u današnjem međunarodnom sustavu ranjivost mjeri obrnuto proporcionalno veličini, a ne bogatstvu ili diplomatskoj vještini. Švicarsko iskustvo je primjer kako se srednje sile odjednom moraju prilagoditi svijetu u kojem je poredak temeljen na pravilima ustupio mjesto ekonomiji temeljenoj na moći. Švicarski su dužnosnici otkrili da tehnička stručnost, financijska sofisticiranost i suptilna diplomacija znače manje nego što su mislili. Umjesto toga, na djelu je surovija stvarnost - visoki izvoz po glavi stanovnika, specijalizirane industrije, jaka valuta i nagomilano bogatstvo učinili su Švicarsku metom američke administracije, koja samo želi iznuditi ustupke.
Sve se obrnulo, ulozi su golemi
Za druge male države koje promatraju u kakvoj se nevolji našla Švicarska, pouka je gorka. Poslijeratni međunarodni poredak koji je nakon 1945. omogućio malim, neutralnim i bogatim državama da napreduju izvan politike velikih sila polako nestaje. Umjesto njega nastaje svijet u kojem je gospodarska snaga važnija od diplomatske finoće i uglađenosti, pristup tržištu postaje oružje, a neutralnost luksuz koji si rijetki mogu priuštiti. Ostajanje izvan nekakvog snažnog bloka koji bi mogao pružiti zaštitu može izazvati gospodarsku prisilu.
Geopolitički ulozi su golemi i duboki. Sedamdeset godina male su države imale ključnu stabilizirajuću ulogu u međunarodnoj politici - Švicarska i Austrija kao neutralni tereni za susrete, Singapur i Dubai kao trgovačka čvorišta koja povezuju suparničke blokove, Norveška i Kanada kao pošteni posrednici u regionalnim sukobima. Te su zemlje dokazale da potpora velike sile nije nužna za uspjeh - dovoljne su bile kompetentnost, neutralnost i poštivanje pravila. Ako taj model postane neodrživ, svijet će ostati bez ključnih ‘amortizera‘ koji su sprječavali da regionalne napetosti prerastu u globalne krize.
Sada su najugroženije bogate, ali vojno slabe države s velikim izvozno-trgovinskim izloženostima. Norveški državni investicijski fond blagostanja, najveći na svijetu, čini je metom, Irska je rastrgana između američkih ulaganja u tehnologiju i lojalnosti EU-u. Srednje sile, od Brazila i Nigerije do azijskih zemalja u usponu poput Tajlanda i Malezije, imale su koristi od uloge gospodarskih posrednika, no snažniji pritisak da izaberu stranu mogao bi njihove raznolike gospodarske veze i odnose pretvoriti u ranjivost s ozbiljnim ekonomskim i sigurnosnim posljedicama. Zaljevske su države, pak, zasad uspješno održavale ravnotežu između SAD-a i Pekinga, ali dugoročno održavanje te strategije bit će sve teže osiguravati.
Švicarska će vjerojatno, kako ocjenjuje Foreign Policy, preživjeti sadašnju krizu. Njezino gospodarstvo je otporno, institucije snažne, a narod pragmatičan. No, dugoročno gledajući, dublje usklađivanje s Europom mnogi vide kao jedino rješenje strukturnih ranjivosti s kojima se Bern suočava. Ta zemlja, koja je stoljećima usavršavala umjetnost neovisnosti, sada protiv svoje volje uči cijenu izolacije u doba gospodarskog rata i agresivnog merkantilizma.
To bi mogao biti pravi trošak Trumpovih carina - ne izgubljeni postotni bodovi ni izvoz, nego erozija same ideje da mala, bogata država može sama krojiti svoj put jednostavno zato što je svima korisna. Taj sporazum - neovisnost kroz neutralnost, prosperitet kroz stručnost - više nije ostvariv, a s njegovim nestankom nestaje i model međunarodnih odnosa koji je, uza sve svoje mane, manjim državama pružao dostojanstvo i utjecaj u svijetu divova, zaključuje u svojoj analizi Foreign Policy.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....