Bivši britanski premijer Gordon Brown, koji je zamijenio Tonyja Blaira na toj poziciji 2007. (prije toga je bio njegov ministar financija), dao je intervju za Guardian u kojem je upozorio da su veliki problemi koji su doveli do financijske krize 2008. godine i dalje neriješeni i da se svijet nakon desetljeća stagnacije globalne ekonomije prebacuje u desetljeće ranjivosti.
Brown je kazao da koraci protiv financijskih malverzacija nisu bili dovoljno čvrsti i da će banke očekivati da ih se ponovno spašava u slučaju buduće krize.
- Kazne za malverzacije nisu dovoljno povećane. Ne postoji strah da će bankari završiti u zatvoru zbog lošeg ponašanja. Nije poslana dovoljno snažna poruka da vlada neće spašavati institucije koje nisu dovele svoju kuću u red, kaže Brown.
U sljedećoj krizi, slom povjerenja u financijski sektor zrcalit će se u slomu povjerenja među vladama, smatra Brown koji kaže da tada neće biti iste volje za suradnjom, već tendencija međusobnog okrivljavanja.
- Zemlje su se povukle u nacionalističke silose i to nam je donijelo protekcionizam i populizam. Ne bavimo se problemima koji su globalni koliko i nacionalni i lokalni. Zemlje su međusobno u ratu zbog trgovine, klimatskih promjena i nuklearnog oružja, kaže i dodaje da svijet trenutno nema lidera, što drži izuzetno opasnim.
U svjetlu trgovinskog rata SAD-a protiv Kine, Brown sumnja da će Kina sljedeći put biti toliko kooperativna.
- Trumpov protekcionizam najveća je zapreka izgradnji međunarodne suradnje, kazao je Brown za Guardian.
Brown je vrlo kritičan spram politike štednje, kakvu je provodila koalicijska vlada koja je prekpuzela vlast nakon što je on 2010. izgubio izbore. - Politika rezova zasnovana je na analizi koja tvrdi da je globalnu recesiju prouzročio veliki stupanj javnog duga, a ne bezobzirni potezi financijskog sektora. Nitko tko je to ozbiljno promotrio ne bi došao na takav zaključak, ali Konzervativci su živjeli od toga pet godina.
Problem, prema Brownu, nije bio u tome da je vlada više posuđivala da bi potaknula rast, već u tome da poticaj nije bio dovoljno velik. - Podcijenili smo snagu fiskalne politike zbog averzije prema deficitu i dugu. Vratili smo se rastu brzo, ali ga nismo mogli održati zbog prerapidne fiskalne konsolidacije.
- Izašli smo iz recesije 2009., ali smo se u nju vratili 2011. Zašto? Povlačenje vladine potpore stajalo nas je radnih mjesta i napretka, ali nas je koštalo i sposobnosti da dugoročno srežemo deficit.