Vladimir Putin glasno je i opetovano upozoravao da bi mogao upotrijebiti nuklearno oružje u ratu protiv Ukrajine. No do sada je Putin već doživio tri velika strateška poraza, izgubivši bitke za Kijev, Harkiv i Herson. Nadalje, ukrajinske snage nastavljaju napadati rusku vojsku u pokrajinama koje je nezakonito anektirao, a u pojedinim se slučajevima pokreću i dalekometni napadi duboko unutar ruskog teritorija.
Zašto onda Putin nije upotrijebio nuklearno oružje, ako ništa a ono da na neki način poništi svoje poraze?
Na dan kada je izvršio invaziju na Ukrajinu, Putin je upozorio: "Bez obzira tko nam pokuša stati na put... moraju znati da će Rusija odmah odgovoriti, a posljedice će biti takve kakve niste vidjeli u cijeloj svojoj povijesti."
Mjesecima su slične prijetnje stizale i od ruskih dužnosnika i kremaljskih glasnogovornika i to gotovo svakodnevno.
Stižu i dalje.
Najzad, Putin ima sredstva, metode i motive da provede svoje prijetnje. U ruskom arsenalu ima gotovo 6000 komada nuklearnog oružja, od kojih bi se najmanje 1000 moglo brzo uklopiti u projektile koje trenutno koristi za gađanje ukrajinskih gradova. Dio tog arsenala pohranjen je u zračnoj bazi Engels, koju je Ukrajina dva puta pogodila napadima bespilotnim letjelicama. U krajnjoj liniji, projektile bi se moglo namontirati i na bombardere koji bi poletjeli iz iste zračne baze.
Ruska vojna doktrina detaljno opisuje više scenarija za korištenje nuklearnog oružja u konvencionalnoj bitci. Bilo bi naivno reći da Putin nije motiviran da ga i upotrijebi. Gubitak rata bio bi ozbiljna prijetnja održavanju njegove moći.
Iako su strahovi od Putinove uporabe nuklearnog oružja bili opravdani u prvim, vrlo neizvjesnim mjesecima, svaka se relevantna analiza mora prilagoditi aktualnim događajima. A svi dokazi prikupljeni u proteklih pet mjeseci pokazuju da se rizici smanjuju.
Evo zašto.
Tri razloga
Prvo, Putin gubi ali polako. Ne postoji trenutak u ovom ratu u kojem je Putin bio suočen s dilemom hoće li upotrijebiti nuklearno oružje ili otići kući. Ukrajinske snage napreduju, ali napreduju u desecima kilometara, ne stotinama. Ruske su snage načete, ali nisu razbijene. Moglo bi doći do iznenadnog kolapsa, ali polagano povlačenje prema natrag, prema ruskim granicama čini se vjerojatnijim. A Putin i dalje vjeruje da može pobijediti. Sada se, recimo, sprema za novu ofenzivu koja je prema ukrajinskim dužnosnicima već počela.
Dakle, iako je ovo najbliže što je svijet došao namjernoj uporabi nuklearnog oružja, još od Kubanske raketne krize, nije intenzivno u onom mjeri u kojoj je svijet šetao po ivici nuklearnog holokausta tijekom tih zastrašujućih 13 dana u listopadu 1962. godine. Vrlo je teško, čak i Putinu, opravdati nuklearno oružje, sporim, iscrpljujućim porazom. Poput žabe koja sjedi u loncu s vodom koja se polako zagrijava, Putin ne osjeća točku u kojoj bi morao napraviti nuklearni skok.
Drugo, predsjednik Joe Biden pažljivo je uvukao osigurač kroz nuklearnu iglu. Njegova je administracija opskrbila Ukrajinu oružjem, obukom i obavještajnim podacima koji su joj potrebni da obuzda invaziju, ali onda opet Kijevu nije isporučila oružje dovoljno dugog dometa da dopre duboko u ruski teritorij.
Američki dužnosnici su pažljivo, možda prepažljivo, kalibrirali isporuke oružja povećavajući kvalitetu i količinu pomoći. Isto važno, američki dužnosnici nisu odgovarali na Putinove prijetnje hvaleći se vlastitim nuklearnim arsenalom što je svakako smirilo tenzije. Čvrsti su, ali Putinu ne prijete izravno. Umjesto vatre i bijesa i mjerenja čiji je nuklearni gumb veći, američki dužnosnici nastavljaju tražiti diplomatske načine za okončanje rata.
I to je upalilo. Ako su Putinove prijetnje imale za cilj odvratiti Zapad od pomoći Ukrajini, američka administracijska taktika odvraćanja u proteklih je šest mjeseci pametno iskontrolirala moguću eskalaciju.
Demokratski senator Ed Markey rekao je na forumu na Harvardu ovog siječnja da su američki dužnosnici učinili tri stvari potrebne za sprječavanje uporabe nuklearnog oružja u Ukrajini:
Izravno su Rusiji iznijeli argumente da bi prelazak na nuklearno oružje rezultirao katastrofalnim posljedicama, uključujući i višestruke ekonomske, diplomatske, kibernetičke i konvencionalne vojne odgovore SAD-a i njegovih saveznika. Nadalje, izgradili su međunarodnu koaliciju koja Rusiji daje do znanja da će platiti generacijsku cijenu ako započnu nuklearni rat; i, konačno, "jasno su dali do znanja Putinu da neće dopustiti uništenje ukrajinske demokracije."
Putin zasigurno mora znati da bi samo zajedničke globalne ekonomske i diplomatske mjere mogle izolirati i osakatiti Rusiju i to u povijesnim gabaritima. U ekstremnim slučajevima, američke i NATO snage mogle bi pregaziti Ruse razornim konvencionalnim vojnim napadima. Naposljetku, nije samo Zapad taj koji se protivi bilo kakvoj ruskoj uporabi nuklearnog oružja. Putina su najbliži saveznici, Kina i Indija, izričito upozorili da ne prelazi nuklearnu liniju.
Kineski predsjednik Xi Jinping rekao je početkom studenog da bi se svijet trebao "zajednički suprotstaviti uporabi ili prijetnjama uporabom nuklearnog oružja". Nekoliko tjedana kasnije, Xi je na sastancima s Bidenom ponovno potvrdio da svoje stajalište da je uporaba nuklearnog oružja u Ukrajini "potpuno neprihvatljiva". I to se zasigurno može ubrojiti među razloge zašto su Putinove bombastične prijetnje prilično opale.
Treće, čak i da je Putin potpuno očajan, nema očite vojne prednosti od korištenja nuklearnog oružja. Rusi ne bi dobili rat. Postoje deseci scenarija za korištenje nuklearnog oružja u Ukrajini, ali nijedan od njih ne završava pobjedom Rusije. Svaki od scenarija bi izazvao masovni zapadni i globalni odgovor. Kakve god nuklearne fantazije ruski stručnjaci ispucavali na državnoj televiziji, jasno je da bi posljedice uporabe nuklearnog oružja daleko nadmašile sve potencijalne koristi.
Više za izgubiti nego za dobiti
"Rusija je zemlja od koje možete svašta očekivati, ali ne i otvoreni idiotizam", kaže general bojnik Kiril Budanov, šef ukrajinske vojno-obavještajne službe. "Izvođenje nuklearnog napada neće rezultirati samo vojnim porazom Rusije, već i njihovim potpunim kolapsom. I oni to jako dobro znaju."
Zbog svega navedenog, Putin ima više za izgubiti nego dobiti. Primjerice, ako i pretrpi konvencionalni vojni poraz u Ukrajini, teoretski još uvijek može zadržati svoju moć u Rusiji. Kao što je detaljno opisao Michael McFaul - bivši veleposlanik u Rusiji tijekom Obamine administracije - nakon povlačenja iz Ukrajine, Putin bi bio slabiji ali bi "najvjerojatnije zadržao kontrolu... iako diskreditiran i oslabljen." Kad bi upotrijebio nuklearno oružje, gotovo sigurno bi izgubio ne samo Ukrajinu, već i Rusiju, a vrlo vjerojatno i život.
Ništa u ratu nije bez rizika. Ali argument da se Ukrajini ne može pomoći jer postoji opasnost od nuklearnog rata - nije potkrijepljen relevantnim dokazima.