U novom podcastu pod nazivom ‘Prva linija‘, a koji možete gledati i slušati na portalu jutarnji.hr, bavimo se vojnim, obrambenim i sigurnosnim pitanjima s posebnim naglaskom na rat u Ukrajini. Naš stručni sugovornik je vojni analitičar s portala obris.org Igor Tabak čije analize rata u Ukrajini i na jutarnji.hr možete čitati praktički od početka invazije. Video i audio snimku emisije možete naći pri vrhu teksta.
Na istočnom bojištu Ukrajine oko grada Bahmuta žestoke borbe ruskih i ukrajinskih snaga traju već mjesecima. Grad je, prema navodima Ukrajinaca, ali i dostupnim fotografijama i video snimkama, velikim dijelom u ruševinama, a većina predratnog civilnog stanovništva iz njega je izbjegla. Usprkos dugotrajnim borbama, linija fronte malo se pomakla od početnih pozicija na kojim su obje strane bile ljetos. Ipak, u zadnjim danima čini se da ruske snage pokušavaju napraviti svojevrsna "kliješta" oko ukrajinskih snaga. Igor Tabak detaljnije objašnjava o čemu je riječ.
Video podcasta pogledajte ispod
Audio zapis podcasta poslušajte ispod
- Definitivno to nije najveća bitka ovog rata, pogotovo kada se sjetimo da je na početku i sam Kijev visio na niti i bio ugrožavan s više strana. Bahmut je aktivno bojište i trenutno je bitan jer je to jedini veći grad u ovom momentu do kojeg je ruska vojska neposredno došla i pokušava ga već mjesecima osvojiti. Uzmite u obzir da je prije ovog proljeća fronta bila na 30-tak kilometara od grada, a sada su se Rusi primakli te su u predgrađima i pokušavaju zaokružiti taj grad ne bi li se prekinulo ili barem otežalo njegove logističke pravce. Onda je puno jednostavnije iznuditi predaju grada, a ne ići u borbu kuću po kuću što gledamo već tjednima. To su tehničke stvari ne bi li se grad osvojilo s manje gubitaka, iako se čini da Rusi na to ne paze kao neke druge vojske. Sada se na terenu puno toga rješava grubom silom i to nema previše učinka, tu govorimo o pomicanju od tek 100 do 150 metara dnevno, kaže Tabak.
Naš vojni analitičar ističe da su s jedne i druge strane snage miješane - od iskusnih postrojbi pa do onih koje to nisu.
- Rusija je krenula u rat s nešto malo ročne vojske, ali većinom s ljudima na ugovor. Puno tog kadra im je izginulo i onda su mijenjali težište pa su pred ljeto došli dragovoljci kao bitnija snaga, a tijekom ljeta ispali su to pripadnici Wagnera. Spominje se i Rosgvardia među koju spadaju i kadirovci... Wagner, pak, novači zatvorenike i to ljudstvo koristi kao jurišnu pješadiju. Oni vode napad jer agresor sada ne uspijeva postignuti onakvu koncentraciju topništva i vatrenu moć kao u trenucima prodora u četvrtom i petom mjesecu. S jedne strane Wagner više nije izdvojen iz svih službenih sistema i ustroja - sad je ili dio oružanih snaga ili jako blizak njima. S druge strane, ne podliježe redovnim pravilima. Dakle, kad jednom ljudi potpišu ugovor, oni su praktički potpisali dušu vragu, ističe Tabak pa detaljnije objašnjava:
- Disciplina koju oni utjeraju, među ostalim, pucajući po svojim ljudima koji pokušavaju bježati, to su mjere ne bi li se ljudima objasnilo da mogu samo naprijed. I to je onda udarna snaga ovih zadnjih napada. Ali i ukrajinska obrana isto je miješana - od njihove malobrojnije profesionalne vojske izgubili su puno ljudi, što je nadomješteno teritorijalnom obranom i dizanjem novih postrojbi iz rezerve i formiranjem novih postrojbi nakon opće mobilizacije. Ali i takva vojska, ako je lokalna, može puno pomoći u obrani. Ukrajina puno radi na uvježbavanju tog ljudstva i pokušava ga rotirati, što Rusi slabo rade. A ovakve operacije su jako iscrpljujuće, pogotovo napadačke - tu Rusi trpe teret, kaže Tabak te ističe da je bilo kakve konkretne brojke u gubicima obje strane u bitci za Bahmut zapravo jako teško dati.
- Rusi danas više nisu nezaustavljiva sila i onda se pješaštvo često nađe bez tog jednog poklopca topništva i onda to naravno poveća gubitke. A i Ukrajina je prilično svladala onu igru preciznog izviđanja i onda suzbijanja topništvom ne samo ruske artiljerije, nego i pješaštva. I to je razlog zašto sad gledamo ruska djelovanja malim snagama koje se rasute trude doći do samih linija i onda upasti u borbu prsa na prsa ne bi li postigli nešto. Jer za njih nema natrag, iza njih je drugi ešalon koji je spreman pucati, koji zapravo čuva da se jurišnici ne povuku samo tako, kaže Tabak.
Na pitanje o važnosti morala među ukrajinskim i ruskim snagama, vojni analitičar ističe da je to bitan element.
- To se i kod nas vidjelo u Domovinskom ratu. Velika je razlika kad je došao netko iz daleka i ne zna zašto je došao tu i više razmišlja kako će se vratiti. Ipak, ima i granica koliko sam moral može utjecati na borbeni ishod, tu su i logistika, vatrena moć... No, strana pomoć Ukrajini je tu uvelike krenula mijenjati omjere i danas je tu puno izjednačenija borba nego što je bila prije nekoliko mjeseci.
Na pitanje zašto je Bahmut toliko važan ruskim snagama, Tabak ističe da je on s jedne strane komunikacijski bitno mjesto koje bi bilo dobro za planiranje daljnjih napredovanja.
- No, kad bi i Bahmut bio zauzet, to je daleko još od zauzimanja čitavog sjevernog dijela Donjecke oblasti. U momentu kad su napredovanja prema Bahmutu krenula tad su tu postajala kliješta. Sa sjevera su išla od Izjuma prema Slovjansku. Da je tada Bahmut pao moglo se ići na sjeverozapad, doći Slovjansku i Kramatorsku s druge strane i tada bi čitav centar ukrajinskog otpora u Donjeckoj oblasti bio jako uzdrman. U međuvremenu je taj sjeverni krak kliješta ukrajinskim jesenskim kontraofenzivama nestao. Ostao je ovaj južni krak gdje je pritisak ostao neprekidan i jako je dobro pitanje zašto je ostao neizmijenjen. Jer zauzimanje Bahmuta samo bi ruske snage pomaknuo 10, 15 km do idućih linija utvrđenih ukrajinskih gradova i sela. Sve su to pomaci koji više imaju psihološku vrijednost i ukazuju na rusko zaostajanje u procjeni operativne situacije. Teško je izvana objasniti tu rusku fiksaciju, zaključuje Tabak.