Padom libijskoga režima te nakon likvidacije svrgunotoga vođe Muammara Gaddafija ; više desetljeća neprikosnovenoga vladara Libije, u javnosti se počinju pojavljivati dosad vješto skrivani detalji iz života o njegovoj beskrupuloznoj vladavini, nemilosrednom odnosu prema političkim oponentima, ali nasilničkome odnosu prema ženama.
Poznato je da je Gaddafi bio ljubitelj lijepih žena, a koliko je njima bio opčinjen dovoljno govori činjenica da je za svoje osobne tjelohranitelje koristio posebnu jedinicu sastavljenu od mladih djevojaka prozvanih 'Amazonke'.
Bešćutan i zao
No, čak i one koje su za njega bile spremne dati svoje živote, postajale su vrlo brzo žrtve njegova seksualnog iživljavanja i bešćutnosti, nakon čega ih je u pravilu proslijeđivao i svojim lojalnim vojnicima i podanicima. Annick Cojean, poznata novinarka francuskog političkog dnevnika « Le Monde', upravo je objavila knjigu « Plijen 'U Gadaffijevom haremu' koja donosi ekskluzivna svjedočenja mladih djevojaka i žena kojima se život pretvorio u noćnu moru nakon što ih je bivši libijski diktator odlučio uzati za svoje seksualne robinje.
Gadaffija se sumnjiči da je za vrijeme svoje vladavine silovao nebrojeno mnogo mladih libijskih žena koje su u pravilu bile primorane na šutnju zbog straha za vlastiti život te živote članova svojih obitelji. Djevojke su bivšem libijskom predsjedniku zapele za oko zbog svoje ljepote ili mladosti nakon čega su vrlo brzo postajale njegove robinje na kojima se seksualno iživljavao te ih fizički zlostavljao i ponižavao.
Gadaffi je prema detaljima iz knjige posjedovao vlastiti harem kojega je držao u podzemnom kompleksu svoje libijske rezidencije, a činilo ga je mnoštvo soba i apartmana. « Gadaffi ih je udarao, silovao, iživljavao se nad njima, mučio ih. Za Gadaffija je silovanje bilo oružje za demonstraciju moći, način kako dominirati nad drugimaľ tvrdi autorica knjige Annick Cojean te dodaje kako nije dominirao samo mladim ženama već je te metode koristio i za dominaciju nad muškarcima budući da je u rukama imao njihove žene ili kćeri.
Bačena u ralje zločinca
Ključna figura autoričine knjige je mlada djevojka koja se u knjizi skriva pod lažnim imenom Soraya, a koja je unatoč strahu odlučila progovoriti o svemu što se događalo u podrumima i apartmanima libijskoga harema. Kada ju je zamijetio, Soraya je imala tek 15 godina i praktički ju je odveo iz škole. Njezin se život kompletno promijenio kada je iz nevinosti života mlade djevojke bačena u ralje naprasnika te postala njegovom seksualnom robinjom.
Bila je oteta od svoje obitelji, koja se danas, nakon svog pakla koji je prošla, srami zbog njezine sudbine. Soraya danas živi daleko od svoje obitelji, s njima je prekinula sve odnose, i u stalnom je strahu da će biti ubijena, možda i od ruku vlastite braće. Libijsko društvo posebno muškarci i danas su skloni vjerovati kako su žene same krive te kako bi ih, zbog sramote koju su nanijele svojim obiteljima, najbolje bilo ubiti.
Prema navodima iz knjige za vrijeme svojih putovanja izvan Libije, Gadaffi je u pravilu, kao dio svoje osobne pratnje, vodio i dio harema koji je nadzirala Mabrouk Cherif, njegova osoba od najvećeg povjerenja koja ga nikada nije napuštala.
Regrutacija u Parizu
Upravo je ona bila zadužena i za regrutiranje novih djevojaka koje je kasnije vodila sa sobom u Libiju.
Tijekom svoje pariške misije regrutiranja, odsjedala bi u najskupljim pariškim hotelima na prestižnim Elizejskim poljanama, jednoj od najskupljih svjetskih avenija. Autorica progovora kako joj je jedan utjecajni francuski diplomat tada povjerio kako je Mabrouka u Parizu bila u 'nabavci' te kako to tada zasigurno nije bilo moguće izvesti bez potpore libijske ambasade s čime su zasigurno bile upoznate i francuske vlasti.
Autorica također progovara kako je Gadaffi, koji je maštao da će jednoga dana biti afrički 'kralj kraljeva, imao ljubavnice čak i iz diplomatskih obitelji te žene ili kćeri nekih afričkih lidera. No, za razliku od svojih robinja, koje je držao zatočene u haremu, svoje ljubavnice je obasipao skupim poklonima, draguljima, novcem….
Iako se u današnjoj Libiji otvoreno govori o njegovim zločinima, libijski narod i dalje nije se spreman suočiti s detaljima o zlostavljanju žena.
Poznato je i da su neke od Gadaffijevih žrtava, proglašene suradnicama diktatora od strane nove libijske vlasti te nakon toga ubijene, iako je bilo očigledno da su bile primorane na odnose s Gaddafijem. Prava istina kao i svi detalji zločina za koje ga najnovija knjiga ali i ostala svjedočenja terete, vjerojatno će ostati vječita kontorverza budući da je i libijski diktator smaknućem izbjagao suočiti se s istinom i licem pravde.