Gospodine ministre, rekao je mornar, vi ste na potezu. Mornar je bio odjeven u bijelu odoru klase A i stajao je nad velikim podnim zemljovidom azijsko-pacifičkog područja. Zemljovid je bio podijeljen na šesterokute i prekrivao pod od crno-bijelih keramičkih pločica. Svi su pogledi bili usmjereni u jednu točku zemljovida - obalu nacije koju je Kina napala, s dugim priobaljem i frustrirajućom poviješću propalih američkih vojnih planova - Vijetnam.
“Ministar obrane nalaže četirima borbenim skupinama nosača zrakoplova da punom snagom zaplove prema Kineskome južnom moru”, rekao je časnik američke mornarice. “Ako ništa drugo, time ćemo moći zadržati Havaje.”
Zamišljena godina bila je 2030., a časnik koji se obratio ministru obrane bio je u timu koji je igrao ratnu igru na Mornaričkom ratnom fakultetu u Newportu na Rhode Islandu. U toj se sobi više od sedamdeset godina vode mnoge slične strateške igre. Neke se odnose na ispitivanje diplomatskih snaga u mirnodopskim okolnostima. Druge oponašaju vojne napade, mornaričke blokade i ratove globalnih razmjera. U toj je sobi, urešenoj bogatim kamenim pločicama i relikvijama iz Drugoga svjetskog rata, izrečeno pretkazanje o japanskom napadu na Pearl Harbor - i potom zanemareno.
Tog dana nisam samo prisustvovao ratnoj igri, sudjelovao sam. Moj “Crveni tim” predstavljao je Kinu. Bio sam pozvan razmišljati poput kineskoga vojnog vođe, biti maštovit i kanalizirati kineske nekonvencionalne pristupe koje sam istraživao. Trebao sam ih primijeniti protiv najjače ratne flote u povijesti pomorskog ratovanja.
Mat američkom kralju
Igra je trajala tri sata i kad je povučen konačni potez, zemljovid na podu bio je poput šahovske ploče s matom bespomoćnom američkom kralju uhvaćenom u stupicu. Prvi put u povijesti pentagonskih vojnih simulacija Sjedinjene Američke Države izgubile su ratnu igru. Kako bih pobijedio, primijenio sam taktike proizišle iz mojega sve boljeg razumijevanja kineske strategije. Oružje i vojna strategija koju sam slijedio temeljili su se na drevnom kineskom ratovanju i njegovoj suvremenoj inačici kakvu svakodnevno razvija Narodnooslobodilačka vojska Kine. Skupni naziv za to je “Ubojiti topuz” - što je oružje iz drevne kineske tradicije koje osigurava pobjedu nad mnogo moćnijim protivnikom.
U sljedećih nekoliko godina Pentagon je vodio dvadeset sličnih ratnih igara. Kad god je kineski tim rabio konvencionalne taktike i strategije, Amerika je trijumfirala. No, kad je Kina primjenjivala metode “Ubojitog topuza”, pobjeđivala je. Pouke iz tih simulacija bile su ključni elementi strategije “Azijskog stožera” Obamine administracije.
Iako kineski čelnici osjećaju duboku, paranoičnu nesigurnost glede Sjedinjenih Američkih Država i zapadnjačkih napora da “okruže” njihovu zemlju, nema mnogo pokazatelja o njihovoj nakani da hotimice potaknu rat s Amerikom. Jer, skori vojni sukob bio bi najveća prijetnja strategiji Maratona, uništenje godina strpljiva, marljiva napora da se Kina pretvori u gospodarskog i geopolitičkog hegemona. Kineski čelnici znaju da bi izgrađivanje vojske sposobne da se mjeri s konvencionalnim sredstvima američke - brodovima, zrakoplovima, tenkovima i ljudstvom (iako Narodnooslobodilačka vojska Kine sa svojih 2,3 milijuna vojnika itekako nadilazi vojsku SAD-a) izazvalo uzbunu u zapadnim središtima i vjerojatno potaknulo utrku u naoružanju. Kineski čelnici igraju dugoročnu igru, nastojeći potiho izgraditi i postupno unapređivati konvencionalne snage.
Prvi put sam naišao na izraz “Ubojiti topuz” 1995. u članku “Vojna revolucija u pomorskom ratovanju” trojice cijenjenih kineskih stratega. Autori su naveli nove tehnologije koje će pridonijeti porazu Sjedinjenih Američkih Država. Povezali su vojnu nadmoć u svemiru s uspjehom u pomorskim operacijama. “Vladanje svemirskim prostorom bit će preduvjet za pomorsku pobjedu jer će on postati nova zapovjedna točka za pomorsku bitku. Elektromagnetna borbena nadmoć razvit će potpunu učinkovitost Ubojitog topuza u pomorskoj pobjedi.” Pozvali su na razvoj “oružja Ubojitog topuza”, poput taktičkog laserskog oružja koje će “prvi put biti uporabljeno u protubrodskom obrambenom raketnom sustavu” te tajne tehnologije za ratne brodove i krstareće projektile.
Elektronika prije svega
Povrh toga, autori su razradili brojne važne taktike protiv supersile poput SAD-a: jurišni radar i radijske postaje s pametnim oružjem; ometanje komunikacije protivničkih uređaja i zapovjednih brodova; uništavanje elektroničkih sustava elektromagnetnim pulsnim oružjem; brisanje računalnih programa računalnim virusima; razvijanje usmjerenog energetskog oružja.
Napisao sam 2000. za CIA-u studiju o programu Ubojitog topuza. Sljedeće sam godine primio poziv iz Langleyja. Potpredsjednik Dick Cheney i njegov šef osoblja vidjeli su navode o Ubojitom topuzu u dnevnom priopćenju CIA-inih analitičara predsjedniku i članovima Vijeća za nacionalnu sigurnost. Potpredsjednik je htio informacije o shashoujianu i pregled njegova značenja. Moja su izvješća iznenadila njegova pomoćnika. U njima sam predvidio pad kineskog izvoza opasnog oružja i zaključio da je koncept Ubojitog topuza samo težnja - a ne nešto čime se doista bave ili bi u određeno vrijeme mogli primijeniti. Cheney je odobrio daljnje prikupljanje informacija o tome ima li Kina doista protusatelitski i protunevidljivi program i rakete protiv nosača zrakoplova. Ubrzo smo imali odgovor.
Sad znam da je Ubojiti topuz ključna komponenta kineske vojne strategije u Stogodišnjem maratonu. Stvaranje takvih tehnologija nije samo težnja ili tek neobična zamisao kineskih čelnika koji se nadaju da će za njezino ostvarenje smoći sredstva. Oni to već čine, ulažu milijarde dolara u generacijski skok vojnih mogućnosti kojima će adutirati konvencionalne snage najvećih zapadnih sila.
U posljednjem su se desetljeću kineska vojna ulaganja u napredno oružje dramatično povećala. Godišnje izvješće Ministarstva obrane o kineskim vojnim ulaganjima iznijelo je 2002. smionu tvrdnju, koja je bila registrirana u Pekingu: obrambeni budžet dvostruko je veći nego što tvrdi kineska vlada.
Promjena ravnoteže
Prema RAND-ovoj studiji načinjenoj za Pentagon, Kinezi će odsad pa do 2030. uložiti više od bilijun američkih dolara u novo mornaričko i zrakoplovno oružje. Buduća ravnoteža vojnih snaga polako se mijenja od 10:1 u korist SAD-a prema jednakosti i, naposljetku, kineskoj nadmoći. Svjedočenje pred Kongresom u prosincu 2013. otkrilo je da bi američki godišnji budžet za brodogradnju u sljedeća tri desetljeća mogao spasti na samo 15 milijardi, dok će cijena svakog novog ratnog broda biti sve viša.
Naša jedina mogućnost da ostanemo dominantni jest razvoj nadmoćne tehnologije i protumjera programu Ubojitog topuza, poput nove doktrine Ministarstva obrane - Bitke zrak-more, kombinacije pomorskih i zračnih snaga za obranu od protivnika koji želi spriječiti slobodu plovidbe.
Kineski razvoj
Ubojitih topuza počinje oružjima koja mogu onesposobiti nadzorne sustave, kopnenu elektroničku infrastrukturu i američke nosače zrakoplova. Ona obuhvaćaju elektromagnetska pulsna oružja (EMP) koja replikacijom elektromagnetskog učinka nuklearne eksplozije sustavno unište elektroniku na velikom području. Nedavnih godina Kina je testirala EMP oružja na miševima, štakorima, kunićima, psima i majmunima. Ispituje i visokonaponska mikrovalna oružja za koja Chang Mengxiong kaže da su dizajnirana i za “uništavanje protivnikove elektroničke opreme”. Kako voditi Treći svjetski rat nakon što računalni virusi i oružja koja odašilju EMP i mikrovalove onesposobe američka računala, mobilne telefone i centre za kontrolu zračnog prometa u zemlji te zapovjedne kontrolne mehanizme ratnih zrakoplova i pametne bombe na bojišnici.
Kinezi vjeruju da je još jedna od velikih slabosti Amerike njezino oslanjanje na svemirske satelite. Sateliti prikupljaju informacije, među ostalim, fotografiranjem neprijateljskih položaja i nadziranjem radijskih i telefonskih poziva. Oni se rabe i za navođenje bespilotnih letjelica, krstarećih raketa i druge borbene tehnike. Oni su razlog što Glavni stožer SAD-a, nadležan za američke vojne akcije na Bliskom istoku, može biti u Tampi na Floridi i što Stožer za Pacifik u Honoluluu može komunicirati s flotama i drugim snagama diljem područja od otprilike 270,000.000 četvornih kilometara. Sjedinjene Države su 2004. poslale sedam od svojih dvanaest skupina nosača zrakoplova u kineske vode kako bi pokazale svoju snagu, ali bez komunikacija i informacijskih satelita što visoko iznad njih lete svemirom sve bi borbene skupine bile zaglušene, to jest ne bi mogle komunicirati.
Dva desetljeća Kina izgrađuje brojna oružja Ubojitog topuza kako bi uništila ili onemogućila te satelite, uključujući kopneni laser koji može oslijepiti američke satelite ili ih raznijeti. Počela je stvarati i “parazitske mikrosatelite”. Kao što im ime nagovješćuje, ti mali uređaji zakvače se za američki satelit i onesposobe ga ili mu preotmu prikupljene informacije. Ostali kineski mikrosateliti trebali bi onemogućiti američke satelite elektroničkim ometanjem, stvaranjem EMP-a ili ih izgurati iz orbite.
Uništavanje satelita
Kina je dodatno istraživala protusatelitske projektile koji s kopna jednostavno raznesu satelite u zraku. U uspješnom pokusu 2007. Kina je uporabila takvo oružje kako bi uništila svoj neispravni vremenski satelit. U izvješću Pentagona stajalo je da je “pokus potaknuo zabrinutost među mnogim nacijama i da je nastali oblak krhotina ugrozio naprave svih drugih nacija u orbiti, kao i putovanje ljudi svemirom”. Joan Johnson-Freese s Američkog fakulteta za pomorsko ratovanje tvrdi da je kineski pokus ostavio za sobom 3000 krhotina neodgovorno prouzročenih kinetičkim sudarom, koje će se desetljećima zadržati i svojim lutanjem ugrožavati jako naseljene bliže Zemljine orbite”.
Ratovi zvijezda
Kina je nakon 2007. izvela još nekoliko sličnih testova, uključujući i jedan 2013. - protusatelitski projektil zemlja - zrak za koji su američki dužnosnici rekli da je bio maskiran u raketu za istraživanje svemira. Poslije, iste godine, kineska je vojska lansirala tri satelita sposobna da napadnu američke, što je jedan američki dužnosnik nazvao “dijelom kineskog programa ‘Zvjezdanih ratova’” koji je “ozbiljan problem za američku nacionalnu obranu”. Narodnooslobodilačka vojska razvila je i skupinu drugog oružja i ometača za zaglušivanje ili eliminiranje komunikacije sa satelitima, možda i lasere, mikrovalna oružja, čestično-lasersko oružje i EMP oružje.
Kina razvija Ubojiti topuz i kako bi uništila američku zračnu nadmoć. Visokobrzinski proturadijacijski projektil (High Speed Anti-Radiation Missile) AGM-88 (HARM) prikopčan je na američke vojne zrakoplove i štiti ih izravnim usmjeravanjem na radarsko emitiranje dolazećih projektila zemlja - zrak pri njihovu ispaljivanju. Američka zračna nadmoć jako ovisi o HARM-u, ali Kinezi su već stvorili crne kutije s tisućama mikroodašiljača koji šalju 10.000 signala na frekvenciji koju HARM koristi za otkrivanje projektila zemlja - zrak. Kina vjerojatno još nije usavršila tu tehnologiju, ali bude li, kutija će HARM-u dostaviti informaciju o 10.001 dolazećem projektilu koji treba naciljati - od toga će 10.000 signala biti lažni, a samo jedan točan i taj će projektil biti gotovo nemoguće otkriti.
Neki su mi pekinški jastrebovi 2013. rekli da ne mogu točno procijeniti ozbiljnost nakane predsjednika Obame glede “preslagivanja odnosa snaga” i “Azijske osi”. Zabrinjavala ih je, čini se, mogućnost da su se preračunali i da bi Amerika mogla neprimjereno, ojačavanjem snaga protiv Kine, odgovoriti na program Ubojitog topuza. Nastavi li SAD u sljedećem desetljeću s planom smanjivanja troškova obrane, neće biti sredstava ni za kakvo “preslagivanje snaga”, kažu oni. Odgovorio sam im na pitanje istinom: teško je predvidjeti hoće li ulaganja u američku obranu biti povećana kako bismo se nosili s njima (pripremio Robert Bajruši)
Tajvan svjestan da ga Xi Jinping namjerava pripojiti, pa i silom
Jedna od ključnih točaka na kojima će se testirati kineska vojna moć i prijetnja mogućim sukobom širih razmjera je Tajvan. Taj otok odbija ideju povratka matici zemlji poput Hong Konga i Macaa. Peking je tu staložen i strpljiv jer vrijeme radi u njegovu korist. Naime, jedan od ključnih razloga za jačanje kineske mornarice je priprema invazije otoka. Kina je svjesna da je još prerano za takvu operaciju. Prije 20 godina Tajvan je imao vojnu premoć kojom je mogao bez problema zaustaviti bilo kakav kineski napad.
Sada se situacija iz temelja promijenila, a veliko je pitanje bi li SAD bio spreman riskirati sukob s Kinom. Konačno, Kina bi invaziju mogla provesti brzo tako da se SAD ne bi stigao pravovremeno uključiti u sukob. South China Morning Post jučer objavljuje kako su u Taipeiju, glavnom gradu Tajvana, svjesni da Kina gradi posebne taktike - ekonomske i vojne - koje se mogu svesti pod strategiju “mrkve i batine” s ciljem pripajanja otoka. Li Yihu, s tajvanskih studija na pekinškom sveučilištu, tvrdi da bi vraćanje odmetnutog otoka matici zemlji bilo dragulj u kruni politike “obnove” koju zagovara doživotni predsjednik Kine Xi Jinping. Tajvan trenutačno vodi predsjednica Tsai Ing-wen koja je zagovornica neovisnosti.
No, broj zemalja koje priznaju Tajvan se smanjuje i Kina za to ne štedi novca. Uskoro bi im leđa mogao okrenuti i Vatikan koji planira sporazum s Kinom o ujedinjavaju službene i vatinske Katoličke crkve. Tajvan bi se tako brzo mogao naći bez međunarodnog legitimiteta, a Peking bi to mogao iskoristiti kao izgovor za priključenje. (Ž.T.)