Plan japanske premijerke Sanae Takaichi da izmijeni Ustav kako bi se samoobrambenim snagama vratile vojne titule korištene tijekom Drugoga svjetskog rata izazvao je burne reakcije kod kuće, ali i u inozemstvu. Dok pristaše ustavne revizije tvrde da bi promjena razjasnila japanski vojni identitet i uklonila dugogodišnju pravnu dvosmislenost, kritičari upozoravaju da oživljavanje terminologije iz razdoblja prije 1945. godine nosi rizik od ponovnog raspirivanja regionalnih napetosti.
Takaichi tvrdi da je revizija Ustava nužna kako bi Snage samoobrane Japana (SDF) bile jasno pozicionirane kao legitimna oružana organizacija. Prema njezinim riječima, takav bi potez zaštitio profesionalni ponos pripadnika vojske i bolje odražavao suvremene sigurnosne okolnosti.
Nema podršku
Od osnutka SDF-a 1954. godine Japan je namjerno usvojio nazive činova koji su modernu vojsku distancirali od carske vojske. Nove titule zamijenile su one iz prijeratnog razdoblja, čime se simbolično naglašavao poslijeratni pacifistički identitet. Iako engleski prijevodi činova već odgovaraju međunarodnim standardima, zagovornici promjene smatraju da bi povratak tradicionalne japanske terminologije ojačao moral i dodatno legitimizirao SDF kao "nacionalne obrambene snage". Prema pisanju Asahi Shimbuna, vladajuća koalicija planira provesti te promjene do kraja 2026. godine.
Inicijativa zasad nema snažnu potporu unutar Ministarstva obrane ni samih Snaga samoobrane. Više dužnosnika i aktivnih pripadnika opisalo ju je kao nepotrebnu, upozoravajući da bi čak mogla negativno utjecati na regrutiranje. Posebno su sporne titule koje uključuju riječ hei ("vojnik") jer se smatraju zastarjelima i degradirajućima.
Povjesničar Ryo Tsunoda sa Sveučilišta Ritsumeikan smatra da dio mlađe populacije ipak pokazuje određeni afinitet prema carskoj vojnoj simbolici te da se prijedlog može tumačiti i kao pokušaj mobilizacije birača uoči izbora za donji dom parlamenta. Ankete upućuju na to da bi koalicija Sanae Takaichi na izborima 8. veljače mogla osvojiti oko 300 od ukupno 465 zastupničkih mjesta.
No, za pokretanje ustavnog amandmana potrebna je dvotrećinska većina u oba doma parlamenta. "Riječ je o širem pokušaju promjene društvene percepcije SDF-a, ali nisam siguran da će javnost to prihvatiti na način na koji vlada očekuje", rekao je Tsunoda za Asahi Shimbun.
Vojna ekspanzija
Robert Dujarric, sudirektor Instituta za suvremene azijske studije pri Sveučilištu Temple u Japanu, upozorava da kritičari možda precjenjuju važnost same promjene. "Ovo nije povratak fašizmu, nego usvajanje japanskih vojnih titula koje već postoje u engleskoj verziji. Naravno da će neke zemlje to koristiti za kritiku Japana, ali budimo realni - Sjeverna Koreja nije primjer pacifizma", rekao je za South China Morning Post. Prema njegovu mišljenju, vlada bi se prije trebala usredotočiti na poboljšanje plaća i uvjeta života pripadnika SDF-a nego na simbolične promjene naziva.
Unatoč tome, s obzirom na otvoreno antikinesku retoriku premijerke Takaichi, snažne reakcije iz regije nisu iznenađenje. Glasnogovornica kineskoga Ministarstva vanjskih poslova Mao Ning poručila je da japanske desničarske snage nastoje zaobići ograničenja pacifističkog Ustava i krenuti putem vojne ekspanzije. Sjeverna Koreja otišla je korak dalje, ocijenivši prijedlog dokazom da Japan ponovno klizi prema "ratnoj i agresorskoj državi".
"Iako je ustavna revizija unutarnja stvar Japana, njezini učinci prelijevanja na regiju zahtijevaju pozornost", rekao je za Global Times Xiang Haoyu iz Kineskog instituta za međunarodne studije, upozorivši na rizik od potkopavanja regionalne stabilnosti.
"Normalna zemlja"
Prijedlog zapravo nije nikakva novost. Zagovarao ga je i njezin politički mentor, bivši premijer Shinzo Abe, koji je tijekom svojega drugog mandata predlagao da se u članak 9. Ustava doda formulacija kojom bi se SDF priznao kao "nacionalne obrambene snage". Ti su pokušaji, međutim, zapeli zbog snažnog političkog otpora i dubokih javnih podjela. Sada su ponovno aktualizirani, potaknuti izbornim uspjehom Takaichi i raspisivanjem prijevremenih izbora kako bi se podrška potvrdila i u Zastupničkom domu.
U središtu rasprave je "pacifistički" Ustav, donesen nakon Drugoga svjetskog rata, kojim se Japan odrekao uporabe sile i rata kao sredstva rješavanja međunarodnih sporova. Članak 9. izričito navodi da se "kopnene, pomorske i zračne snage, kao i drugi ratni potencijal, nikad neće održavati" te da "pravo države na ratobornost neće biti priznato". Na prvi pogled takva formulacija sugerira potpunu zabranu postojanja vojske. Ipak, Japan od 1954. godine ima SDF, što je otvorilo pitanje njihove ustavne legitimnosti.
Kako bi se premostila ta kontradikcija, poslijeratne japanske vlade tumačile su članak 9. tako da on zabranjuje uporabu oružanih snaga kao sredstva vođenja rata ili rješavanja međunarodnih sporova, ali ne i njihovu uporabu u svrhu samoobrane. Sve su vlade dosad isticale da bi bilo nerazumno tumačiti Ustav na način koji bi Japanu uskratio sredstva za zaštitu vlastitog stanovništva. Na taj način Japan je zadržao pravo održavanja oružanih snaga, ali isključivo u opsegu "minimuma potrebnog za samoobranu".
Kontroverza, međutim, nastaje u kontekstu činjenice da Japan danas vodi premijerka izrazito desne orijentacije, koja pacifistička načela nastoji reinterpretirati u smjeru otvorenije militarizacije. Takaichi odbacuje optužbe za desničarsku radikalizaciju, inzistirajući da Japan jednostavno postaje "normalna zemlja".
Paradoksalno, velik dio te "normalizacije" već je ostvaren u praksi, dok je službeni narativ ostao čvrsto ukorijenjen u pacifizmu. Abe je konceptom "proaktivnog doprinosa miru" rastuću vojnu ulogu Japana i jačanje veza s indo-pacifičkim partnerima predstavio kao nužne za očuvanje međunarodne stabilnosti. Tu su sigurnosnu doktrinu u velikoj mjeri naslijedile i kasnije administracije.
No, agenda Sanae Takaichi izazvala je znatno veću tjeskobu. Za razliku od svojih prethodnika, ona sigurnosnu raspravu izravno veže uz nacionalni identitet. Najavila je ubrzanu reviziju Ustava, preispitivanje ključnih sigurnosnih dokumenata, ublažavanje ograničenja izvoza oružja i ambiciozno povećanje obrambene potrošnje. Ostaje nejasno, naglašava analitičar Haonan Hua, predstavlja li njezino pozivanje na "normalnu zemlju" dosljednu reinterpretaciju pacifizma ili samo neprecizan politički slogan.
Sve se to događa u trenutku kad je Japan već povećao obrambene izdatke, proširio sposobnosti protunapada i produbio sigurnosnu suradnju sa Sjedinjenim Državama, Južnom Korejom i drugim partnerima. Predstojeći izbori bit će važan test ne samo za Takaichi, nego i za politički centar, okupljen u novoosnovanom Centrističkom reformskom savezu (CRA), sastavljen od stranke Komeito, donedavnog partnera Takaichine Liberalno-demokratske stranke, i Ustavno demokratske stranke Japana. Određeni uspjeh centra mogao bi signalizirati da birači ipak ne žele zaokret udesno kakav Takaichi nudi. Za Kinu niti jedan mogući ishod nije poželjan.
Jer, iako je CRA nastao kao protuteža premijerkinoj vladajućoj koaliciji, također zadržava čvrst stav prema Kini, pogotovo nakon što je Peking pojačao kontrolu izvoza robe dvojne namjene prema Japanu radi obuzdavanja japanske "ponovne militarizacije".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....