Prema pisanju britanskog Telegrapha, u svjetlu izvješća prema kojima su snage iranskog režima u najnovijem valu protuvladinih nemira ubile desetke tisuća prosvjednika, izjava Donalda Trumpa iz sredine siječnja da je ‘ubijanje zaustavljeno‘ danas zvuči potpuno promašeno.
Kako navodi autor komentara Con Coughlin, inače urednik vanjske politike i obrane u britanskom mediju, Trump je tu tvrdnju iznio u trenutku kada su prosvjedi bili na vrhuncu, a tada je prevladavalo uvjerenje da će režim odgovoriti masovnim pogubljenjima onih optuženih za sudjelovanje u nemirima.
Procjenjivalo se da se oko 800 prosvjednika nalazi pred vješanjem nakon što su proglašeni ‘neprijateljima Boga‘, sveobuhvatnom optužbom kojom se iranski tvrdolinijaški islamski vladari služe kako bi ušutkali protivnike.
Opasna tišina u Perzijskom zaljevu, američki nosač aviona ušao u ‘ghost mode‘
Krvoproliće za spas
Mogućnost da ajatolasi ponovno posegnu za krvoprolićem kako bi spasili vlastitu kožu tada je, piše Telegraph, otvorila realnu perspektivu američke vojne intervencije. Sam Trump u tom je kontekstu poručio kako je ‘pomoć na putu‘.
Prema tvrdnjama britanskog lista, Trumpova kasnija odluka da odustane od izravnog sukoba s Teheranom donesena je nakon što je, navodno, dobio jamstva visokih iranskih dužnosnika da do pogubljenja neće doći i da će nasilje prestati.
Coughlin ističe kako se od tada krvoproliće samo pojačalo. Režimski lojalisti iskoristili su potpuni prekid internetskih veza u zemlji kako bi proveli najbrutalniji obračun s protuvladinim prosvjednicima još od neuspjele Zelene revolucije 2009. godine.
Rastući broj mrtvih, koji, prema nekim promatračima, premašuje i 20.000 poginulih, sada je, kaže, potaknuo dramatičan zaokret u stavu američke administracije. Washington je trenutačno u procesu okupljanja onoga što Trump naziva ‘prekrasnom armadom‘ u Perzijskom zaljevu, što ponovno otvara pitanje priprema li se SAD za novi napad na Iran.
Trump: ‘Došli smo do presudnog trenutka, naša flota je spremna!‘
‘Trump je možda držao ajatolahe u neizvjesnosti‘
Riječ je o najvećem američkom vojnom gomilanju snaga još od napada na iranska nuklearna postrojenja prošlog lipnja. U regiju je raspoređena borbena skupina nosača zrakoplova predvođena USS-om Abraham Lincoln, kao i niz drugog vojnog hardvera, uključujući borbene zrakoplove F-15, korištene u prošlogodišnjoj operaciji uništavanja ključnih iranskih nuklearnih lokacija.
Autor pritom ne isključuje mogućnost da je Trump od samog početka namjeravao napasti Iran nakon izbijanja najnovijih prosvjeda, ali je želio držati ajatolaha u neizvjesnosti oko svojih stvarnih namjera dok je u pozadini slagao vojnu silu.
Kao primjer takve taktike navodi se Trumpov nedavni obračun s venezuelanskim čelnikom Nicolásom Madurom. Trump je Maduru u više navrata poručio da mu se bliži kraj dok su SAD istodobno gomilale udarne snage, prije nego što je pokrenuta smjela vojna operacija koja je završila hvatanjem Madura i njegove supruge te njihovim zatvaranjem u New Yorku.
Ako Trump, kako spekulira autor, namjerava primijeniti istu strategiju i prema ajatolasima, tada je, tvrdi Coughlin, trenutak izuzetno povoljan za postizanje istog ishoda promjene režima u Teheranu kakav je ostvaren u Caracasu (Iako u Caracasu režim uopće nije promijenjen, što britanski komentator propušta naglasiti).
Islamska Republika, tvrdi se dalje, danas se nalazi na najnižoj točki još od Islamske revolucije 1979. godine, izuzmemo li razdoblje dugotrajnog iransko-iračkog rata 1980-ih.
‘Iran nema protuzračnu obranu‘
Prošlogodišnji 12-dnevni rat s Izraelom, kao i izraelski vojni napad na Iran godinu ranije, ozbiljno su, prema Telegraphu, degradirali iransku protuzračnu obranu ruske proizvodnje. Do te mjere da režim nije mogao pružiti nikakav smislen otpor kada su se SAD pridružile Izraelu u napadu na iranska nuklearna postrojenja prošlog lipnja.
Autor podsjeća kako je američko-izraelska zračna nadmoć bila tolika da su izraelski ratni zrakoplovi bili spremni izvesti i atentat na vrhovnog vođu Irana, ajatolaha Alija Hamneija, dok se skrivao u podzemnom bunkeru - operaciju koju je, prema navodima, spriječila isključivo Trumpova osobna intervencija.
Osim katastrofalnih gubitaka u vojnoj tehnici, Iran je izgubio i velik broj visokorangiranih zapovjednika vojske i Revolucionarne garde, koji su bili mete izraelskih zračnih udara. Zbog toga je sposobnost Irana da se obrani znatno oslabljena.
Postoje i tvrdnje da je neselektivno nasilje nad uglavnom mirnim prosvjednicima posljedica neiskustva sadašnje generacije iranskih zapovjednika, koji, kako se navodi, nemaju stvarnog iskustva u suočavanju s masovnim, nacionalnim pobunama.
Ideološke podjele među elitom?
Još jedan element, tvrdi se, upućuje na to da je trenutak za promjenu režima u Teheranu zreo. Od izbijanja nemira krajem prosinca, nakon kolapsa rijala, iranske nacionalne valute, došlo je do ideoloških pukotina unutar same vladajuće elite.
Na početku prosvjeda reformistički nastrojeni predsjednik Masoud Pezeškian pokazivao je razumijevanje za probleme prosvjednika te je čak ponudio sastanak s njihovim predstavnicima. No taj pokušaj kompromisa brzo je potisnut tvrdom linijom koju su nametnuli Hamnei i njegovi saveznici iz Revolucionarne garde, čiji je odgovor, kako se navodi, bio nasilje bez ikakvih ograničenja.
Iako je takav pristup možda privremeno ugušio prosvjede, autor zaključuje da on nije promijenio stav većine Iranaca prema njihovim islamskim vladarima, koje mnogi smatraju jednako korumpiranima koliko i nesposobnima.
Ako se Trumpova administracija, kako nagađa Coughlin, odluči na novi vojni napad na ‘umornu i raspadajuću teokraciju‘ u Iranu, mogla bi, zaključuje Telegraph, otkriti da nikada nije postojao povoljniji trenutak za uklanjanje brutalnog režima ajatolaha.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....