Naslovnica najnovijeg izdanja magazina The Atlantic osvanula je s člankom naslovljenim s ‘Da, to je fašizam‘. U poduljem tekstu autor Jonathan Rauch opisuje događanja u SAD-u otkako je Donald Trump po drugi put preuzeo vlast.
Rauch na početku objašnjava zašto se dugo opirao upotrebi te zlokobne riječi na ‘F‘, a onda u nastavku detaljno nabraja i obrazlaže koji su to elementi i značajke Trumpove vladavine koji opravdavaju upravo taj naziv.
‘Do nedavno sam se opirao korištenju riječi na ‘F‘ kako bih opisao predsjednika Trumpa‘, počinje svoj tekst Rauch. ‘Kao prvo, bilo je previše elemenata klasičnog fašizma koji se nisu činili potpuno primjenjivima. Kao drugo, taj je pojam toliko izlizan korištenjem da je gotovo izgubio značenje, osobito među ljevičarima koji vas fašistom nazivaju ako se protivite pobačaju ili afirmativnoj akciji. Kao treće, sam je pojam maglovito definiran, čak i među njegovim zagovornicima. Od samih početaka fašizam je bio nekoherentna doktrina, a ni danas se znanstvenici ne mogu složiti oko njegove definicije. Izvorna talijanska verzija razlikovala se od njemačke, ona opet od španjolske, ova od japanske. Prihvatio sam karakterizaciju predsjednika Bidena o MAGA pokretu kao ‘polufašističkom‘, jer su neke paralele bile očite. Trump je svakako bio autoritaran i nesporno patrimonijalist. No izvan toga, najbolji opis činio se psihološki, onaj koji je ponudio John Bolton, savjetnik za nacionalnu sigurnost u Trumpovu prvom mandatu: ‘On sluša Putina, sluša Xija, sluša kako oni govore o vladanju neopterećenom nekooperativnim parlamentima, nezabrinutom zbog onoga što bi sudstvo moglo učiniti, i pomisli u sebi: zašto ja to ne mogu? To po mom mišljenju ne znači biti fašist, niti imati teoriju kako želite vladati. To je jednostavno pitanje: zašto ja ne mogu imati istu zabavu kakvu oni imaju?‘
Od patrimonijalizma do operativnog fašizma
Prije godinu dana tvrdio sam da je Trumpov režim vladanja verzija patrimonijalizma, u kojem se država tretira kao osobno vlasništvo i obiteljski posao vođe. To je i dalje točno. No, kako sam tada također primijetio, patrimonijalizam je stil vladanja, a ne formalna ideologija ili sustav. On se može nadograditi na razne organizacijske strukture, uključujući ne samo nacionalne vlade nego i urbane političke mašinerije poput Tammany Halla, kriminalne bande poput Mafije, pa čak i vjerske kultove. Budući da mu je jedino čvrsto načelo osobna lojalnost šefu, nema specifičan program. Fašizam je, nasuprot tome, ideološki, agresivan i, barem u ranim fazama, revolucionaran. On nastoji dominirati politikom, slomiti otpor i prepisati društveni ugovor.
Tijekom protekle godine Trumpova djelovanja, ono što je isprva izgledalo kao pokušaj da vladu pretvori u osobnu igračku jasno je skliznulo prema doktrinarnom i operativnom fašizmu. Trumpova glad za lebensraumom (njem. ‘životni prostor‘ - političko-ideološki pojam koji označava ideju da jedna nacija ili narod ima pravo širiti se na tuđi teritorij kako bi osigurao prostor i resurse za vlastiti opstanak i razvoj, op.u.), njegova tvrdnja o neograničenoj moći, njegova potpora globalnoj krajnjoj desnici, politizacija pravosudnog sustava, korištenje performativne brutalnosti, otvoreno kršenje prava, stvaranje nacionalne paravojne policije – sve to ukazuje na nešto svrhovitije i zlokobnije od obične pohlepe ili gangsterskog ponašanja. Kad se činjenice promijene, ja mijenjam mišljenje. Nedavni događaji doveli su Trumpov stil vladanja u oštriji fokus. Fašizam ga sada najbolje opisuje, a oklijevanje u korištenju tog pojma postalo je izopačeno. Ne zbog jedne ili dvije stvari koje je on ili njegova administracija učinila, nego zbog cjeline. Fašizam nije teritorij s jasno označenim granicama, nego konstelacija obilježja. Kad se zvijezde promatraju zajedno, konstelacija se jasno pojavljuje‘, piše u uvodu.
Elementi fašizma
Rauch u nastavku tekst pedantno analizira one elemente Trumpove vladavine koje se mogu nazvati fašističkima.
‘Rušenje normi. Od samog početka svoje prve predsjedničke kampanje 2015. Trump je namjerno rušio svaku granicu uljudnosti: ismijavao je ratno herojstvo senatora Johna McCaina, ismijavao lice suparničke kandidatkinje Carly Fiorine, naizgled ismijavao menstruaciju voditeljice Fox Newsa Megan Kelly, vrijeđao imigrante i još mnogo toga. Danas to i dalje čini, nedavno pokazavši opscenu gestu tvorničkom radniku i nazvavši novinarku ‘svinjom‘. To je obilježje fašističkog stila vladanja, a ne slučajna greška. Fašisti znaju da ono što su američki Očevi utemeljitelji nazivali ‘republikanskim vrlinama‘ ometa njihovu političku agendu, pa se zato s užitkom obračunavaju s liberalnim pobožnostima poput razuma i razboritosti, uljudnosti i građanskog duha, tolerancije i suzdržanosti. Ismijavanjem pristojnosti i izgovaranjem neizrecivog, oni otvaraju prostor za ono što je William Galston nazvao ‘mračnim strastima‘ straha, ogorčenja i osobito dominacije – oblik politike koji javni diskurs pomiče na teren na kojem liberali ne mogu konkurirati.
Veličanje nasilja. Svaka država koristi nasilje kako bi provodila zakone, ali liberalne države to čine nevoljko, dok ga fašizam prihvaća i razmeće se njime. Trump tako hvali nasilnu rulju; podržava mučenje; s užitkom govori o udaranju, obaranju i pucanju na prosvjednike i novinare; a navodno je predlagao i pucanje na prosvjednike i migrante. Njegovi regrutacijski oglasi za ICE glamuriziraju racije domova i četvrti u vojnom stilu; njegova propaganda djetinjasto uživa u ubijanju civila; a svi smo vidjeli snimke agenata koji izvlače ljude iz automobila i kuća – dijelom zato što ih vlada sama snima. Kao i rušenje građanske pristojnosti, valorizacija nasilja nije sporedna pojava fašizma, nego njegov sastavni dio.
Sila je pravo. Još jedno obilježje fašizma jest ono što je George Orwell nazvao ‘obožavanjem nasilnika‘: načelo da, kako je Tukidid slavno rekao, ‘jaki čine što mogu, a slabi trpe što moraju‘. Taj se pogled očitovao u Trumpovu zloglasnom sastanku u Ovalnom uredu s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, u kojem je Trump pokazao otvoreni prezir prema onome što je smatrao ukrajinskom slabošću; a pojavio se i eksplicitno, jezivo, kada je Stephen Miller, predsjednikov najmoćniji savjetnik, rekao CNN-ovu Jacku Tapperu: ‘Živimo u svijetu, u stvarnom svijetu, kojim vlada snaga, kojim vlada sila, kojim vlada moć. To su željezni zakoni svijeta koji postoje od početka vremena.‘ Te riječi, premda strane tradiciji američkog i kršćanskog morala, mogle su doći s usana bilo kojeg fašističkog diktatora.
Politizirano provođenje zakona. Liberali slijede zakon sviđalo im se to ili ne; fašisti samo kada im odgovara. Nacizam je imao ‘dvostruku državu‘, u kojoj su se zaštite uobičajenog prava u svakom trenutku mogle prestati primjenjivati. Trump ne skriva prezir prema zakonitom postupku; bezbroj je puta zahtijevao zatvaranje svojih protivnika (‘Zatvorite je!‘ - bilo je glavno geslo njegove kampanje 2016.), sugerirao je ‘ukidanje‘ Ustava i rekao ‘ne znam‘ kada je upitan mora li ga poštovati. Njegova najopasnija inovacija u drugom mandatu jest prenamjena saveznog aparata za provođenje zakona kako bi progonio neprijatelje (i štitio prijatelje). Nijedan prethodni predsjednik nije učinio ništa slično Trumpovoj izravnoj i javnoj naredbi Ministarstvu pravosuđa da istražuje dvojicu bivših dužnosnika, kao ni njegovim očito osvetničkim procesima protiv Jamesa Comeyja i Letitije James. ‘Najmanje 470 ljudi, organizacija i institucija bilo je meta odmazde otkako je Trump stupio na dužnost – u prosjeku više od jedne dnevno‘, izvijestio je Reuters u studenome. I da nije učinio ništa drugo, njegovo rušenje neovisnog i apolitičnog provođenja zakona već bi gurnulo američku vladu bliže fašističkom modelu nego ikada prije.
Dehumanizacija. Fašizam crpi legitimitet iz tvrdnji da brani narod od neprijatelja koji su životinje, kriminalci, zvijeri. Trump političke protivnike naziva ‘gamadi‘, a imigrante ‘smećem‘ koje ‘truje krv naše zemlje‘ – jezik izravno preuzet iz Trećeg Reicha. Potpredsjednik JD Vance, kao senator, podržao je knjigu pod naslovom Unhumans (Neljudi), čiji se naslov odnosi na ljevicu. A tko može zaboraviti njegovu lažnu tvrdnju da Haićani otimaju i jedu kućne ljubimce?
Europa drži 3600 milijardi dolara američkog duga. Može li ih iskoristiti kao oružje protiv Trumpa?
Taktike policijske države. Trump je ICE pretvorio u razgranatu paravojnu silu koja se slobodno kreće zemljom, pretražuje i pritvara nedržavljane i građane bez naloga, otvoreno koristi silu, djeluje pod maskama, prima oskudnu obuku, laže o svojim aktivnostima i rečeno joj je da uživa ‘apsolutni imunitet‘. Više je nego udvostručio veličinu agencije 2025., a njezin je proračun sada veći od proračuna svih ostalih saveznih policijskih agencija zajedno i veći od ukupnih vojnih proračuna svih osim 15 država svijeta. ‘To će utjecati na svaku zajednicu, svaki grad‘, nedavno je primijetio stručnjak Cato instituta David Bier. U Minneapolisu i drugdje agencija se ponašala provokativno, ponekad brutalno i vjerojatno nezakonito – ponašanja koja su Trump i njegovi suradnici poticali, štitili i davali snimateljskim ekipama da ih javno prikažu, možda u nadi da će izazvati nasilni otpor koji bi opravdao daljnje represije, klasičnu fašističku strategiju. Pojavljivanje ministrice domovinske sigurnosti Kristi Noem sa znakom ‘Jedan od naših, svi vaši‘ aludiralo je na kolektivno kažnjavanje, kao i odluka administracije da preplavi Minneapolis tisućama policajaca nakon početka prosvjeda.
Potkopavanje izbora. Trumpovo nedavno razmišljanje da ne bi trebalo biti izbora 2026. možda je bilo izrečeno u šali, ali on i njegovi MAGA pristaše vjeruju da nikada ne gube izbore. Uložili su goleme napore da ponište izbore 2020., kako detaljno opisuje optužnica tužitelja Jacka Smitha. Namještanje, krađa ili izravno ukidanje izbora prvi je posao fašista. Iako je Trump ograničen mandatima, ne smijemo očekivati da će on i njegovi lojalisti dobrovoljno predati Bijelu kuću demokratima 2029., bez obzira na volju birača – a druga pobuna bit će daleko bolje organizirana od prve.
Privatno je javno. Klasični fašizam odbacuje liberalnu razliku između države i privatnog sektora, prema Mussolinijevoj maksimi: ‘Nema pojedinaca ili skupina izvan Države.‘ Među Trumpovim najdrskijim inicijativama su pokušaji preuzimanja privatnih subjekata, uključujući odvjetničke tvrtke, sveučilišta i korporacije. Jedan od njegovih prvih poteza prošle godine bio je otvoreni prkos novom zakonu preuzimanjem vlasništva nad TikTokom. Bolton je točno shvatio taj mentalitet kada je rekao da Trump ne razlikuje vlastiti interes od nacionalnog.
Napadi na medije. Ubrzo nakon stupanja na dužnost 2017., Trump je medije proglasio ‘neprijateljem američkog naroda‘. U drugom mandatu njegovo je neprijateljstvo dosegnula nove razine: prijetnje oduzimanjem licenci, zlouporaba regulatornih ovlasti, manipulacija vlasničkim poslovima, goleme tužbe, favoriziranje pristupa, pretrage domova novinara i otvoreno blaćenje redakcija. Iako ne može potpuno ovladati medijima kao Viktor Orbán u Mađarskoj, Trump slijedi isti priručnik..
Teritorijalna i vojna agresija. Jedan od razloga zašto sam se u prvom mandatu opirao identifikaciji trumpizma s fašizmom bila je njegova prividna nezainteresiranost za agresiju prema drugim državama. To se promijenilo. U drugom mandatu koristi vojnu silu proždrljivo, predatorski, prijeteći Venezueli zbog nafte i Danskoj zbog Grenlanda. To su potezi autoritarizma iz 1930-ih.
Transnacionalni doseg. Fašisti vole društvo sebi sličnih. Trump je smanjio potporu ljudskim pravima i hvalio autoritarne populiste u brojnim državama, dok se neobično dodvoravao Vladimiru Putinu, istodobno prezirući liberalne saveznike.
Nacionalizam krvi i tla. Fašizam inzistira da država nije skup pojedinaca nego mistično definirani narod, Volk. Trump odbacuje pravo državljanstva rođenjem, a Vance zagovara redefiniciju američkog državljanstva prema ‘naslijeđu‘, čime neki Amerikanci postaju ‘više‘ Amerikanci od drugih.
Bijeli i kršćanski nacionalizam. Iako ne zagovaraju otvorenu rasnu hijerarhiju, Trump i MAGA jasno žale za bjeljom i kršćanskijom Amerikom, što se očituje u brojnim politikama i simboličnim potezima.
Rulje i ulični nasilnici. Korištenje milicija i rulja za zastrašivanje protivnika klasična je fašistička taktika. Paralele s nasiljem 6. siječnja 2021. očite su, a Trumpovo pomilovanje napadača to potvrđuje.
Trump pozvao papu u odbor za mir, Vatikan poslao odgovor: ‘Moramo razmisliti‘
Uzdizanje vođe. Od izjave ‘ja jedini to mogu popraviti‘ Trump gradi kult ličnosti, bez ikakvog pretvaranja da je odan Ustavu ili narodu. On jasno poručuje da su njegov um i moral jedine granice njegove moći.
Alternativne činjenice. Kao što su upozoravali Orwell i Arendt, stvaranje iskrivljene stvarnosti prvi je korak fašizma. Trump je to učinio svojim zaštitnim znakom, uz masovnu akciju dezinformiranja bez presedana.
Politika kao rat. Slijedeći Carla Schmitta, MAGA politiku vidi kao egzistencijalni rat s neprijateljima, a ne kao pregovaranje. Cilj nije dijeliti državu, nego poraziti ili uništiti drugu stranu.
Vladanje kao revolucija. Za razliku od američke tradicije postupnosti, fašizam je revolucionaran. MAGA prihvaća taj ethos kroz ‘radikalnu ustavnost‘, nastojeći razmontirati postojeći poredak brzim i agresivnim potezima.‘
Američki fašizam 21. stoljeća
Rauch svoj tekst zaključuje tvrdnjom kako Trumpova verzija fašizma nije izravna kopija Hitlerovog ili Mussolinijevog, već posve novi oblik fašizma 21. stoljeća.
‘Može se prigovoriti da neki elementi klasičnog europskog fašizma nisu prisutni ili da postoje dodatni elementi trumpizma. No usporedbe nisu matematički precizne. Ako Trump nije kopija Mussolinija ili Hitlera – pa što? On gradi nešto novo na starim načelima. Pokazuje nam kako izgleda američki fašizam 21. stoljeća‘, piše Rauch.
Autor na kraju ipak ostavlja zrno nade jer konstatira da Amerika (još uvijek) fašistička država zbog otpora koji i dalje postoji.
‘Ako je Trump fašistički predsjednik, to ne znači da je Amerika fašistička država. Sudovi, savezne države i mediji ostaju neovisni, a njegovi napori da ih slomi vjerojatno će propasti. Sjedinjene Države danas su hibridna država: fašistički vođa i liberalni Ustav. No nisu pale u fašizam – i neće. Ostaje pitanje ima li smisla nazivati Trumpa fašistom. Nekad sam mislio da nema. Više ne. Sličnosti su prebrojne i prejake da bi se nijekale. Da bismo se s nečim suočili, moramo to imenovati. Trump se razotkrio – i moramo imenovati ono što vidimo‘, zaključuje Jonathan Rauch za The Atlantic.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....