Ako niste primijetili da je Amerika “opljačkana, opustošena i silovana od strane nacija bliskih i dalekih” ili da joj je “okrutno uskraćeno pravo da napokon prosperira”, čestitamo: imate čvršći kontakt sa stvarnošću od predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, započinje svoj uvodnik ugledni The Economist. Pa nastavljaju:
Teško je reći što je uznemirujuće: to što vođa slobodnog svijeta izgovara potpunu glupost o najuspješnijem i najcjenjenijem gospodarstvu svijeta, ili to što je 2. travnja, vođen tim zabludama, Donald Trump najavio najveći zaokret u američkoj trgovinskoj politici u više od stoljeća – i time počinio najdublju, najštetniju i najbespotrebniju ekonomsku pogrešku u suvremenom dobu.
Govoreći u Ružičnjaku Bijele kuće, predsjednik je najavio nove „recipročne“ carine na gotovo sve američke trgovinske partnere. Carine će iznositi 34% na Kinu, 27% na Indiju, 24% na Japan i 20% na Europsku uniju. Brojna manja gospodarstva suočit će se s još drastičnijim stopama; plaćat će najmanje 10%. Ukupna carinska stopa na Kinu sada iznosi 65%. Kanada i Meksiko pošteđeni su dodatnih carina, a nove mjere neće se primjenjivati na sektor-specifične carine, poput one od 25% na automobile ili obećane carine na poluvodiče. No ukupna carinska stopa SAD-a sada će nadmašiti onu iz doba Velike depresije i vratiti se na razinu iz 19. stoljeća.
Trump je to nazvao jednim od najvažnijih dana u američkoj povijesti. Nije daleko od istine. Njegov “Dan oslobođenja” označava potpuno odricanje Amerike od svjetskog trgovinskog poretka i prigrljavanje protekcionizma. Pitanje za zemlje koje još pokušavaju doći k sebi od predsjednikova bezumnog vandalizma jest kako ograničiti štetu. Gotovo sve što je Trump ovog tjedna rekao – o povijesti, ekonomiji i tehničkim aspektima trgovine – bilo je potpuno iluzorno. Njegovo tumačenje povijesti je izvrnuto.
Već dugo veliča razdoblje kasnog 19. stoljeća s visokim carinama i niskim porezima na dohodak. No najbolja istraživanja pokazuju da su carine tada kočile gospodarski rast. Uz to, Trump sada tvrdi i da su ukidanja carina uzrokovala Veliku depresiju 1930-ih, a da su Smoot-Hawleyjeve carine stigle prekasno da bi pomogle. U stvarnosti, upravo su te carine pogoršale depresiju – baš kao što će danas naštetiti svim gospodarstvima. Višegodišnji mukotrpni pregovori o slobodnoj trgovini snizili su carine i doprinijeli globalnom prosperitetu.
S ekonomskog aspekta, Trumpove tvrdnje su besmislice. Predsjednik kaže da su carine nužne kako bi se zatvorio američki trgovinski deficit, koji on vidi kao prijenos bogatstva strancima. No svaki ekonomist mogao bi mu reći da taj ukupni deficit proizlazi iz činjenice da Amerikanci u prosjeku štede manje nego što zemlja ulaže – a ta dugogodišnja realnost nije spriječila SAD da desetljećima nadmašuje ostale članice G7. Nema razloga vjerovati da bi dodatne carine mogle eliminirati deficit.
Inzistirati na uravnoteženoj trgovini sa svakim partnerom ponaosob je suludo – kao da Texas inzistira na ravnoteži razmjene s ostalih 49 saveznih država ili da neka firma zahtijeva od svakog dobavljača da bude i kupac.
Trumpovo razumijevanje tehničkih detalja također je porazno. Tvrdio je da su nove carine rezultat procjene carina tih zemalja prema SAD-u, uz manipulaciju valutama i druge navodne distorzije, poput poreza na dodanu vrijednost. No čini se da su dužnosnici postavili stope carina pomoću formule koja gleda bilateralni trgovinski deficit kao udio uvoza i prepolovi ga – što je gotovo jednako nasumično kao da vas se oporezuje prema broju samoglasnika u vašem imenu.
Ovaj katalog gluposti donijet će nepotrebnu štetu Americi. Potrošači će plaćati više i imati manji izbor. Povećavanje cijena dijelova za američke proizvođače, dok ih se oslobađa konkurencije iz inozemstva, učinit će ih tromima i neučinkovitima. Terminski ugovori na burzama su pali, a dionice Nikea, koji proizvodi u Vijetnamu (tarifa: 46%), pale su za 7%. Misli li Trump uistinu da bi Amerikanci bolje prošli kad bi sami šivali svoje tenisice?
Ostatak svijeta također će se suočiti s ovom katastrofom – i mora odlučiti što učiniti. Jedno je pitanje treba li uzvratiti mjerama.
Političari trebaju biti oprezni. Suprotno Trumpovim uvjerenjima, trgovinske barijere štete onima koji ih uvode. Uz to, veći je rizik da će Trump, suočen s protumjerama, poduplati mjere nego da će odstupiti – što bi moglo dovesti do katastrofalnih posljedica, kao 1930-ih.
Umjesto toga, vlade bi se trebale usredotočiti na povećanje trgovinskih tokova među sobom, osobito u uslugama koje pogone ekonomiju 21. stoljeća. S udjelom od samo 15% u globalnoj krajnjoj potražnji za uvozom, SAD ne dominira svjetskom trgovinom kao što dominira financijama ili vojnom potrošnjom. Čak i ako potpuno obustavi uvoz, prema sadašnjim trendovima, 100 njegovih trgovinskih partnera nadoknadilo bi izgubljeni izvoz u roku od pet godina, procjenjuje think tank Global Trade Alert. EU, 12 članica Sporazuma o sveobuhvatnom i progresivnom partnerstvu za transpacifičku suradnju (CPTPP), Južna Koreja i male otvorene ekonomije poput Norveške čine 34% globalne potražnje za uvozom.
PROČITAJTE VIŠE Adidas, Louis Vuitton, Harley Davidson, Apple, Nike, Jeep... Ni najgori pesimisti se nisu usudili prognozirati išta slično
Treba li u te napore uključiti Kinu? Mnogi na Zapadu smatraju da državna poduzeća u Kini krše duh globalnih trgovinskih pravila, a Kina je u prošlosti koristila izvoz kako bi upila višak proizvodnih kapaciteta. Te zabrinutosti će se samo pogoršati ako više kineske robe bude preusmjereno s američkog na druga tržišta. Izgradnja trgovinskog sustava s Kinom bila bi poželjna, ali održiva samo ako Kina uravnoteži svoje gospodarstvo u smjeru domaće potražnje, kako bi se ublažila zabrinutost oko dampinga cijena. Također, Kina bi mogla biti obvezana na transfer tehnologije i ulaganja u proizvodnju u Europi u zamjenu za niže carine.
EU bi trebala centralizirati pravila o stranim ulaganjima kako bi mogla sklapati takve sveobuhvatne dogovore, te prevladati svoj otpor prema velikim trgovinskim sporazumima i pristupiti CPTPP-u, koji nudi mehanizme za rješavanje sporova.
Ako sve ovo zvuči naporno i sporo – to je zato što je integracija uvijek takva. Podizanje barijera je lakše i brže. Nered koji je Trump stvorio ne može se izbjeći – ali to ne znači da njegova glupost mora pobijediti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....