Gotovo nitko nije očekivao da će 2026. biti godina mira, a trebala su proći samo dva dana da bi se ispunili najgori strahovi.
Noćni napad na Venezuelu, otmica njezina vođe Nicolása Madura i njegove supruge te izjava Donalda Trumpa da će SAD "voditi" zemlju i prodavati njezinu naftu, dodatno su pregazili međunarodno pravo i globalne norme. Ali to uopće nije ono što najviše zabrinjava, piše Julian Borger za The Guardian.
Donald Trump vozi konvoje buldožera kroz tu sve krhkiju građevinu otkako je preuzeo dužnost prije gotovo godinu dana, a sada je to uglavnom ruševina. Današnjim događajima u Venezueli prethodili su zračni napadi na male brodove u moru Srednje Amerike i ubijanje njihovih posada na temelju nedokazanih optužbi za trgovinu drogom te oružana zapljena venezuelskih tankera za naftu na otvorenom moru. Još nije poznato koliko je ljudi ubijeno u hvatanju Madura u ranim jutarnjim satima subote.
Što se tiče globalne stabilnosti, najgore u vezi s akcijom u Venezueli je to što je uspjela.
Trumpovo uvjerenje u vlastitu globalnu svemoć i njegovu želju da otme teritorij i prirodne resurse drugih zemalja do sada je sputavao strah od uplitanja u ratove. Tvrdio je (lažno) da je okončao osam ratova, a činilo se da mu je najveća ambicija 2025. godine osvajanje Nobelove nagrade za mir. Prije manje od mjesec dana mahao je na brzinu smišljenom zamjenom, Fifinom nagradom za mir. Taj čin samoponižavanja svjetskog nogometnog upravnog tijela sada izgleda još apsurdnije nego što je bio kada je Trump zgrabio zlatnu medalju i stavio je sebi oko vrata.
Čini se da Trumpova zabrinutost zbog stranih ratova jenjava. Očito je bio oduševljen dramom operacije hvatanja Madura i učinkovitošću američkih vojnika koji su je izveli, izjavivši u subotu da se "ne boji" rasporediti kopnene snage u Venezueli kako bi ostvario svoje interese.
Za ostarjelog predsjednika, koji svakim danom na dužnosti postaje sve razdražljiviji i nekoherentniji – suočen s padom popularnosti i u očajničkom pokušaju odvraćanja pozornosti od skandala s Epsteinom – sve jače prihvaćanje vojne moći postaje nova strategija, koja izgleda sve zlokobnijom iz dana u dan..
U subotu ujutro, Trump se činio oduševljenim vojnim uspjehom. „Puno dobrog planiranja i puno sjajnih vojnika i sjajnih ljudi“, rekao je Trump za New York Times. ‘Zapravo je to bila briljantna operacija.‘ Napad na Venezuelu sugerira da privlačnost stranih zemalja, nafte i minerala sada svjetluca jače od Nobelove nagrade.
Uglavnom je drugima u Trumpovoj administraciji bilo prepušteno da napad predstave pravnim jezikom i sugeriraju da je Maduro „priveden pravdi“. Venezuelanski vođa optužen je u SAD-u na kraju prvog Trumpovog mandata za korupciju, trgovinu drogom i druga kaznena djela.
Maduro je diktatorski vodio državu od 2013. nakon izbora koji su, po svemu sudeći, bili namješteni. No, konkretne optužbe za drogu koje su SAD iznijele protiv njega većina stručnjaka smatra slabima i ne bi predstavljale uvjerljivu osnovu prema međunarodnom ili američkom pravu za napad na Venezuelu i Madurovu otmicu. U ponovljenim izjavama, Trump je jasno dao do znanja da je više pohlepan za venezuelanskom naftom nego motiviran željom da Madura izvede pred sud ili da narodu Venezuele donese demokraciju.
Nekoliko sati nakon svrgavanja Madura, Trump je izjavio da su SAD spremne intervenirati kako bi popravile oronulu, sankcijama opustošenu venezuelansku naftnu industriju. „Prodat ćemo velike količine nafte“, rekao je.
Međunarodne zakone i norme koje je Trump probio već su kršile prethodne američke administracije. Operacija najviše nalikuje invaziji na Panamu 1990. i prisilnoj predaji njenog moćnika, koju je izvršila administracija starijeg Georgea Busha.
Nakon toga uslijedio je mlađi George Bush s invazijom na Irak na temelju lažnih razloga, te širokom upotrebom izručenja i mučenja od strane svoje administracije. Barack Obama nije uspio pozvati administraciju svog prethodnika na odgovornost i proveo je vlastitu pravno upitnu kampanju ubojstava dronovima protiv osumnjičenih terorista.
To su bili donekle diskretni činovi licemjerja ranijih predsjednika, koji su tražili iznimke od međunarodnih zakona u nastojanju da ostvare interese SAD-a, ali su uglavnom prihvaćali globalne norme znajući da "sustav temeljen na pravilima" u velikoj mjeri favorizira Ameriku.
Trump gaji potpuni prezir prema tom sustavu. On gleda na svijet očima imperijalista iz 19. stoljeća, ali s oružjem iz 21. stoljeća.
Trump je rekao da je Madurova zamjenica, Delcy Rodríguez, spremna surađivati s Washingtonom i da ima na umu i druge ljude koje treba postaviti. Nije jasno imaju li Madurovi pristaše kapacitet ili volju oduprijeti se američkom preuzimanju ili će neke pobunjeničke skupine iskoristiti priliku i krenuti u akciju. Miran ishod čini se malo vjerojatnom perspektivom.
Ono što se preko noći dogodilo u Venezueli izazvat će neposrednu tjeskobu kod vlada u zemljama poput Irana i Danske, u pogledu kojih je Trump izrazio entuzijazam za poduzimanje radikalnih akcija.
Posljednjih dana Trump je izjavio da će SAD stati u obranu iranskih protuvladinih prosvjednika, a njegovi dužnosnici neprestano prijete da će preuzeti kontrolu nad Grenlandom svim potrebnim sredstvima. Prošli mjesec, danska obrambena obavještajna služba označila je SAD kao sigurnosni rizik, odluka koja bi prije samo kratkog vremena bila nezamisliva za saveznika NATO-a.
Na svojoj konferenciji za novinare u subotu, Trump je dodao Kubu na popis zemalja koje ima na nišanu, sugerirajući da je "vrlo slična" Venezueli "u smislu da želimo pomoći ljudima na Kubi". Njegov državni tajnik Marco Rubio dodao je da bi Havana trebala biti "zabrinuta" nakon događaja u Venezueli.
To ubrzava klizanje iz svijeta uglavnom utemeljenog na pravilima u svijet konkurentnih sfera utjecaja, koje će biti određene oružanom snagom i spremnošću da se ona upotrijebi. Jedan američki komentator, David Rothkopf, nazvao je to „putinizacijom američke vanjske politike“.
Ruski komentatori često su sugerirali da Latinska Amerika leži u američkoj domeni baš kao što je Ukrajina bila pod ruskom sjenom. Vladimir Putin misli isto o većem dijelu istočne Europe. Xi Jinping će izvući vlastite zaključke.
Opasnost koja je brutalno jasno postala vidljiva u prvih nekoliko dana 2026. je ona s kojom će se na kraju suočiti svi, piše Julian Borger za The Guardian.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....