U nastavku donosimo:
- Orbánovu poruku nakon čestitke Péteru Magyaru i najavu ostanka u politici iz oporbe
- što mađarska oporba danas realno može i gdje su joj granice u odnosu na novu vlast
- ključne poluge utjecaja koje Fidesz zadržava u pravosuđu, medijima i administraciji
- uvid stručnjaka Daniela Hegedüsa (srednja Europa) i Gergelya Rajnaija (politologija) o scenarijima Orbánova povratka
- iskustva i stavove o dugotrajnom rivalstvu velikih stranaka te rizicima za proeuropski zaokret
Nakon što je čestitao Péteru Magyaru i njegovoj stranci desnog centra Tisza na pobjedi, Viktor Orbán obratio se svojim biračima i poručio da nema namjeru napustiti politiku.
"Još ne znamo što ovaj ishod znači za sudbinu naše zemlje i naše nacije, ni kakav je njegov dublji ili širi značaj, samo će vrijeme pokazati. Čak i iz oporbe nastavit ćemo služiti svojoj zemlji i mađarskoj naciji", naglasio je Orbán, čime je jasno dao do znanja da planira ostati politički aktivan i djelovati iz opozicije.
Ostaje, međutim, pitanje koliko je danas uopće "moćna" oporba u Mađarskoj te koliko Orbán može otežavati rad nove vlasti u pokušaju vraćanja zemlje na proeuropski put.
Daniel Hegedüs, stručnjak za politiku srednje Europe i zamjenik direktora Instituta za europsku politiku (IEP), u svojoj analizi ističe kako se sustav koji je Orbán godinama gradio, a koji je bio osmišljen tako da pobjednik izbora dobije znatno veći udio mandata od osvojenog udjela glasova, sada okrenuo protiv njega. Orbán je još od 2010. krenuo u temeljito preoblikovanje izbornog sustava: prekrojio je izborne jedinice, smanjio broj zastupnika i izmjenama zakona stvorio sustav koji omogućava da stranka s relativnom većinom osvojenih glasova može dobiti dvotrećinsku većinu u parlamentu, što joj omogućava promjenu Ustava. Tako je 2014. godine Fidesz osvojio tek oko 45 posto glasova, ali je dobio ustavnu supervećinu u parlamentu.
Iako su takve promjene bile legalne, pravni portal Verfassungsblog ocjenjuje ih kao politički nepoštene. Čini se, međutim, da se sada taj sustav okrenuo protiv svog tvorca: prema posljednjim dostupnim rezultatima, Tisza je osvojila oko 53 posto glasova i osigurala stabilnu dvotrećinsku većinu od 138 zastupnika u parlamentu s ukupno 199 mjesta. Novi mađarski parlament tako će biti trostranački. Uz Tiszu i Fidesz (55 mandata), u parlament je ušao i krajnje desni pokret Mi Hazánk Mozgalom, koji je prešao izborni prag i osvojio šest mandata. Prema Ustavu, novi parlament mora se konstituirati u roku od 30 dana od izbora. S obzirom na parlamentarnu većinu, formalno ne postoje prepreke za brzo formiranje vlade. Predsjednik države Tamás Sulyok ipak bi mogao, iz političkih razloga, pokušati odgoditi konstitutivnu sjednicu i time usporiti proces formiranja vlade. Takvo odgađanje, prema Hegedüsovu mišljenju, ne bi moglo trajati dulje od jednog do dva tjedna, ali bi moglo stvoriti prostor za eventualne političke manevre vlasti na odlasku.
Treba naglasiti da izborna pobjeda ne znači automatski i demokratsku transformaciju. Čak i nakon promjene vlasti postoje različiti mehanizmi potencijalne opstrukcije kojima bi se Orbán mogao poslužiti. Tijekom godina Fidesz je imenovao lojalne suce u Ustavni sud i utjecao na vrh pravosudnog sustava, što otvara mogućnost da se novi zakoni osporavaju pred sudovima, da se postupci usporavaju ili reforme pravno blokiraju. Ako su državni odvjetnik i regulatorna tijela i dalje politički bliski Orbánu, oni mogu otežavati ili usporavati istrage i provedbu reformi. Dodatno, državni mediji pod utjecajem Fidesza mogu voditi negativne kampanje protiv nove vlade i oblikovati javno mnijenje u korist bivšeg premijera. U administraciji i javnom sektoru, gdje su tisuće dužnosnika imenovane tijekom 16 godina Orbánove vlasti, također postoji rizik od pasivne opstrukcije odugovlačenjem odluka ili sabotiranjem provedbe politika.
Orbán, uz to, i dalje ima međunarodne političke veze s desnim političkim pokretima u Europskoj uniji i Sjedinjenim Državama, kao i kontakte s Rusijom, što bi se moglo koristiti za politički pritisak na novu vladu. Hegedüs upozorava da takva "opstrukcija iz sjene" ostaje realna mogućnost.
Politički analitičar Gergely Rajnai s Instituta za austrijske i srednjoeuropske studije u analizi za Index.hu navodi da se pad dominantne stranke ne mora nužno pretvoriti u njezin nestanak. Povijesni primjeri iz Mađarske pokazuju suprotno: dominantne stranke često su se nakon poraza vratile na vlast.
Tako je Liberalna stranka nakon poraza 1905. već 1910. ponovno preuzela vlast pod novim imenom, dok je MSZMP (Mađarska socijalistička radnička stranka) nakon 1990. transformirana u Mađarsku socijalističku stranku te je već 1994. ponovno pobijedila na izborima. Slični su obrasci vidljivi i u inozemstvu. U Japanu je Liberalno-demokratska stranka, unatoč porazima 1993. i 2009., u relativno kratkom roku ponovno preuzela vlast. U Švedskoj su se socijaldemokrati nakon gotovo sedam desetljeća dominacije i gubitka izbora 1991., ponovno vratili na vlast i ostali ključna politička snaga.
Zajedničko tim slučajevima jest da stranke preživljavaju poraz, ali se mijenjaju njihova vodstva. Novi politički akteri iz drugog plana uspijevaju vratiti povjerenje birača nudeći kombinaciju obnove i stabilnosti. U slučaju Fidesza ključno je pitanje postoji li uopće političar u toj stranci koji bi nakon godina Orbánove dominacije mogao preuzeti vodstvo bez raspada stranačke baze. Fidesz se u javnosti, naime, danas više poistovjećuje isključivo s Orbánom, a stranka kao institucija potisnuta je u drugi plan.
Jedan od ključnih faktora povratka dominantnih stranaka u povijesti bila je i percepcija nekompetentnosti novih vlasti. Rajnai podsjeća da su u više slučajeva birači, unatoč nezadovoljstvu starom vlašću, zaključili da je ona ipak bila stabilnija i učinkovitija od nove, što je dovodilo do povratka starog poretka. Zbog toga će za budućnost Tisze biti ključno hoće li Péter Magyar, osim uspješnog političkog uspona, uspjeti pokazati i sposobnost učinkovitog upravljanja državom. Ako u tome uspije, prostor za političku nostalgiju prema Fideszu bit će znatno smanjen.
No, čak i ako Orbán ostane na čelu Fidesza, a nova vlada se stabilizira, to ne znači nužno nestanak Fidesza iz politike. Primjer Janeza Janše i Slovenske demokratske stranke pokazuje da dugogodišnje dominantne stranke mogu ostati ključni politički akteri i nakon poraza. Janšu je 2022. porazio tada relativno novi Robert Golob. Mnogi su tada očekivali potpuni politički zaokret i nestanak Janše, no to se nije dogodilo. Na posljednjim izborima u Sloveniji dvije su snage bile gotovo izjednačene.
To pokazuje da čak i ako poražena velika stranka zadrži isto vodstvo, a nova vlast ne pokazuje značajnu razinu kaosa u upravljanju, to ne mora dovesti do potpune generacijske smjene kakvu su mnogi očekivali. Tom scenariju možda se nada i Orbán: da sukob Tisze i Fidesza neće biti jednokratni lom, nego dugotrajno političko rivalstvo.
A koliko dugo takvo rivalstvo može trajati, otkriva nam situacija na Tajvanu gdje je Kuomintang vladao više od 50 godina, izgubio 2000., ali je ostao jedna od dvije glavne stranke. "Ako se taj model primijeni, moguće je da će se i 2050. voditi politička borba između Tisze i Fidesza", naglašava trezveno Rajnai. Ipak, postoje i primjeri potpunog nestanka dominantnih stranaka, poput talijanske Kršćanske demokracije nakon korupcijskih skandala početkom 1990-ih i pojave Silvija Berlusconija, što pokazuje da ni takav scenarij nije isključen.
Na kraju krajeva, treba istaknuti da Fidesz ima biračku bazu od više od dva milijuna ljudi i da je malo vjerojatno da će nestati preko noći. Njegova budućnost ovisit će prije svega o sposobnosti prilagodbe i brzini unutarnje reforme. Ako se stranka ne uspije dovoljno brzo reorganizirati, tada bi se mogla ostvariti želja birača Tisze - potpuna generacijska promjena u mađarskoj politici.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....