U srijedu rano ujutro u afričkoj državi Zimbabve vojska je preuzela vlast zauzevši ured predsjednika Roberta Mugabea, parlament, zračnu luku i državnu televiziju. Sam Mugabe se pak nalazi u kućnom pritvoru u svojem domu u Harareu, rekao je južnoafrički predsjednik Jacob Zuma.
Na preuzimanje vlasti vojska se odlučila zbog Mugabeove čistke ratnih veterana u vladajućoj stranci, naročito zbog otpuštanja potpredsjednika Emmersona Mnangagwe, koji se smatrao njegovim najvjerojatnijim nasljednikom.
Mugabe se godinama "igrao" s Mnangagwom, rotirajući ga kroz različite položaje u vladajućoj Zanu-PF stranci - malo bi mu podigao duh praktički ga proglasivši nasljednikom, a potom bi ga premjestio na neku drugu, manje uglednu poziciju nakon što bi ovaj previše otvoreno pokazao svoje ambicije. Konačno, njegova smjena s mjesta potpredsjednika države napokon je prelila čašu, a Mnangagwa se otvoreno sukobio s Mugabeovom ženom Grace koja i sama cilja na čelnu poziciju Zimbabvea, potencijalno i prije nego što njezin muž premine.
Mugabe je svojeg dugogodišnjeg suradnika otpustio pod optužbama za izdaju, a on se nakratko sklonio u susjednu Južnoafričku Republiku, dok su njegovi mnogi pobornici u sigurnosnim snagama počeli s pripremom "tihog" puča koji je po svemu sudeći uspješno proveden. Što znači da je Emerson Mnangagwa de facto novi čelnik Zimbabvea.
BBC je stoga napravio kratki presjek njegove karijere, koji ćemo ovdje iznijeti u glavnim crtama.
Mnangagwa je bio jedan od glavnih ljudi i Mugabeovih saveznika u ratu za neovisnost tijekom 1970-ih godina, a tijekom građanskog rata koji je uslijedio 1980-ih bio je glavni državni obavještajac. U tom međusobnom sukobu dojučerašnjih boraca za neovisnost poginule su tisuće civila, a upravo je Mnangagwa označen kao jedan od glavnih odgovornih za provedene masakre. On je to uvijek nijekao.
Vojnici u glavnom gradu Zimbabvea. Harareu
Mučen u mladosti
Zbog totema, to jest obilježja koji krasi njegov klan poznat je pod nadimkom "Krokodil", a njegovi pobornici su prikladno dobili nadimak "Lacoste". U mladosti je prošao vojni trening u Kini (u pekinškoj školi ideologije) i Egiptu, a 1970-ih bio je jedan od ljudi koji su vodili borbu za neovisnost Zimbabvea protiv manjinske bijele vlade u tada nepriznatoj državi Rodeziji koja je postojala od 1965. do 1979. godine.
Njegov službeni profil kaže da je bio žrtva mučenja - naime, 1965. uhićen je po nalogu manjinske vlade zato što je takozvana "krokodilska banda" pod njegovim vodstvom pomogla u napadu na vlak pokraj Fort Victorie, danas Masvinga.
- Bio je mučen, zbog čega je izgubio sluh na jednom uhu. Između ostalog, objesili bi ga na strop tako da su mu noge na vrhu, a glava na dnu, uslijed čega bi gubio svijest - piše na njegovom profilu. Mnangagwa je tada imao 21 godinu te je osuđen na deset godina zatvora.
- Bio je mlad i hrabar, ali i danas nosi ožiljke iz tih dana. Možda to objašnjava zašto je drugačiji - u mladosti je prošao kroz strašne stvari - rekao je njegov bliski prijatelj.
Optužbe za ratne zločine
Poslije odslužene kazne zatvora otišao je u susjednu Zambiju gdje je diplomirao pravo na sveučilištu i još se aktivnije uključio u borbu za neovisnost. No, nakon što je taj rat okončan pobjedom ubrzo je izbio drugi, između Mugabeove stranke Zanu i Zapu stranke Joshua Nkhoma. Mnangagwa je u to vrijeme, dakle 1980-ih, obnašao dužnost čelnika Centralne obavještajne organizacije (CIO) koja je u suradnji s vojskom radila na suzbijanju aktivnosti članova i pobornika Zapu stranke.
Emmerson Mnangagwa (lijevo) i Robert Mugabe
Tisuće nevinih civila pobijeno u nizu maskara prije nego su se dvije zaraćene stranke spojile u jednu - Zanu PF. Između niza stravičnih zločina koji su se tada dogodili, a za koje mnogi upiru prstom upravo u Mnangagwu kao najodgovornijeg, seljake se prisiljavalo da pod prijetnjom smrti plešu na grobovima ubijenih rođaka i skandiraju Mugabeove slogane.
Zbog toga u nekim dijelovima države, ali i vlasti, postoji veliki broj ljudi koji preziru i boje se Mnangagwe. No, s druge strane uživa potporu brojnih ratnih veterana, među njima i onima koji su se od 2000. do danas borili protiv nasilja nad preostalim bijelim farmerima.
Nakon spajanja zaraćenih stranaka Mnangagwa je postao možda i ključna osoba u funkcioniranju Zanu-PF te stoji iza intervencije vojnih snaga Zimbabvea u strašnom ratu koji je u susjednom DR Kongu. Taj je sukob, poznati i kao Drugi rat u Kongu, trajao između 1998. i 2002. godine i prema nekim procjenama uzeo više od pet milijuna života, uglavnom zbog kolapsa ekonomije, izbijanja gladi i bolesti, ali i ratnih zločina. To ga čini najsmrtonosnijim sukobom od Drugog svjetskog rata.
Zimbabve se tada borio na strani kongoanske vlade te je optužen za iskorištavanje konflikta u svrhu pljačkanja mineralnih bogatstava DR Konga, poput dijamanata i zlata.
Usprkos tome što je stranci donio milijune, Mnangagwa ne uživa veliku popularnost u Zanu-PF, naročito među mladeži stranke koja podupire Grace Mugabe. Jedan od veterana rata za neovisnost, koji je godinama radio s njim, kaže da je Mnangagwa "vrlo okrutan čovjek, vrlo okrutan".
Jedan drugi je pak komentirao kako će izgledati vlast ako ju preuzme donedavni potpredsjednik države:
- Mislite da je Mugabe loš? Jeste li pomislili da bi onaj tko dođe poslije njega mogao biti još i gori?
Vojska na ulicama Hararea
Napadi na opoziciju
No, Mnangagwa nikad nije izgubio potporu vojske i obavještajne zajednice, koji su ga gledali kao svojeg čovjeka u vladajućoj stranci. Kada je Mugabe 2008. izgubio u prvom krugu izbora od dugogodišnjeg rivala Morgana Tsvangiraija, upravo je Mnangagwa koordinirao akcije vojske i obavještajne službe protiv opozicije, u kojima su stotine osoba ubijene, a tisuće su istjerane iz svojih domova.
Rezultat je bio da se Tsvangirai povukao, Mugabe je opet izabran, a Mnangagwa je još jednom zanijekao bilo kakvu upletenost u zločine.
Na kraju je njegovoj suradnji i prijateljstvu s Robertom Mugabeom presudila kontroverzna diktatorova supruga Grace koju su čak optužili da je ljetos pokušala otrovati Mnangagwu koji je zbog misteriozne bolesti nakon jednog političkog skupa stranke bio prebačen u Južnoafričku republiku.
Kako se čini, konačna pobjeda ipak je bila njegova.