Je li prva francuska premijerka u posljednjih 30 godina 'tačeristica' u odjeći socijalistice, kako tvrde lijeva oporba i sindikati, ili su novom licu mekše administracije Emmanuela Macrona doista bliska pitanja ljevice i zelenih?
Jedno je sigurno: Elisabeth Borne, koja je u ponedjeljak preuzela čelnu funkciju u vladi, nije baš neko poznato ime u Francuskoj.
Iako je u prvom Macronovom mandatu imala tri ministarska mjesta, 'Borneov identitet' mnogima je misterij, a čak 45 posto Francuza je nije prepoznalo u anketi prošlog tjedna.
No ono što se o njoj zna je da je radoholičarka. Na pitanje ima li kakav hobi, zamislila se i odgovorila: 'Slobodno vrijeme... zanimljiv koncept'
U tom smislu, ova tehnokratica slaba na Coca-Colu Light podsjeća na žensku verziju svojeg 44-godišnjeg šefa. Baš poput Macrona, 61-godišnja bivša županica, koja je obnašala neke od najviših dužnosti u javnom prijevozu i kratko je radila u privatnom sektoru, poznata je po tome što svoj prvi e-mail ili SMS poruku šalje u 5 ujutro, a posljednju u ponoć, čime iscrpljuje svoje kolege.
Doista, njezina reputacija osobe od zadataka čak joj je donijela nadimak 'Borne out' - igra riječi koja podsjeća na izraz 'burn out', odnosno 'izgorjeti na poslu' - a dok je bila šefica RATP-a, operatera javnog prijevoza u Parizu, više puta se dogodilo da zaposlenici iz njenog ureda izađu u suzama.
'Macronova željezna dama', kako ju je nazvao Paris Match, koja želi da je nazivaju imenicom ženskog roda, odnosno 'premijerka', oko sebe ne trpi budale.
'Okružena sam idiotima!', vikala je na asistente tijekom jednog putovanja u New York 2016. godine dok je radila za ministarstvo ekologije.
'Kad se poreže, ona se smije'
Jedna bivša kolegica iz vremena dok je bila županica pokrajine Poitou-Charentes i Vienne nazvala ju je 'kiselom'. 'Njezinim suradnicima će biti jako zabavno. Kad se poreže, ona se smije', rekla je dotična kolegica za Le Parisien.
Ona je možda doista neljubazna, ali Anne-Marie Idrac, njezina prijateljica i bivša predsjednica RATP-a, tvrdi da se Borne 'smije više nego prije nekoliko godina'. Druga bivša kolegica rekla je za Le Monde: 'Ovo će vas možda iznenaditi, ali ona ima izvrstan smisao za humor.'
Ipak, ova raspuštenica (njezin bivši suprug je akademik) koja ne ispušta električnu cigaretu iz ruku i ima 29-godišnjeg sina i partnera, ima jednu tajnu strast: hodanje pustinjom. Njezina najsretnija uspomena, kako je nedavno priznala, bilo je putovanje u jordanski Wadi Rum.
'Kad si u Petri, imaš sve boje - crvenu, zelenu i plavu', oduševljeno je prepričavala.
Politički gledano, prve dvije od tih boja pomažu objasniti zašto se ova malo poznata Parižanka sada nalazi na čelu prve Macronove vlade u njegovom drugom petogodišnjem mandatu.
Lijevi i Zeleni glasači bili su ključni da 44-godišnji centrist na izborima prošlog mjeseca pobijedi nacionalističku euroskeptičarku Marine Le Pen.
Mnogi glasači ljevičarskog veterana Jean-Luca Melenchona, koji je zauzeo visoko treće mjesto u prvom krugu predsjedničke utrke, nevoljko su podržali Macrona u taktičkom potezu kako bi Le Pen uskratili ključeve Elizejske palače.
'Vaš sam dužnik', rekao im je Macron u izbornoj noći uz obećanje da će biti 'novi predsjednik' kojeg su izabrali 'novi ljudi' za 'novi mandat' s premijerom zaduženim da nadgleda 'ekološko planiranje' i paket mjera za zaštitu francuske kupovne moći.
Sada, mjesec dana kasnije, sve su oči uprte u parlamentarne izbore, zakazane za 12. i 19. lipnja.
S obzirom na blizinu dvaju izbora, novi francuski predsjednik uobičajeno osvaja parlamentarnu većinu, izbjegavajući tako podjelu vlasti poznatu kao 'kohabitacija'.
Takav izborni zamah objašnjava kako je Macronova stranka LREM osigurala apsolutnu većinu nakon što je došao na vlast 2017. Iako bi njegova novoimenovana Renesansna stranka i saveznici mogli osigurati još jednu većinu, suočeni su s težim izborom na parlamentarnim izborima sljedećeg mjeseca.
Znalo se da će Macron izabrati ženu
Prijetnja, međutim, ne dolazi iz izoliranog nacionalističkog tabora gospođe Le Pen, već iz novog saveza tvrdokorne ljevice i Zelenih, zajedno sa socijalistima, koji su nekim čudom uspjeli ostaviti po strani svoje razlike kako bi stvorili savez uz Melenchona poznatog kao Nupes (Nova narodna ekološka i socijalna unija).
Ankete su pokazale da bi mogli osvojiti do 185 od 577 mjesta u parlamentu, više od bilo koje druge oporbene snage.
Gospođa Borne čisti je proizvod francuske meritokracije i ima dugu povijest rada za francusku ljevicu.
Doista, njezin prvi posao u socijalističkoj administraciji datira iz 1987. godine. Od tada je igrala ključne uloge iza kulisa u ljevičarskoj vladi Lionela Jospina, koji je osmislio 35-satni radni tjedan, a potom je nastavila raditi kao tajnica Segolene Royal, bivše ministrice zaštite okoliša.
'Ako želite preživjeti Segolene Royal, morate biti čvrsti', rekao je jedan politički analitičar.
Nakon što je Borne upravljala urbanističkim planiranjem gradske vijećnice, Anne Hidalgo, gradonačelnica Pariza, nazvala ju je 'izvanrednom i zapanjujućom' kolegicom.
Unaprijed se znalo da će Macron izabrati ženu, ali i neki drugi, uključujući desničare, također su bili u kombinaciji.
'Postojale su dvije mogućnosti za Macrona prilikom imenovanja premijera', rekao je Mathieu Gallard, direktor istraživačke agencije Ipsos France. 'Ili da se dodvori desnici uzimajući u obzir da je prioritet nastaviti prikupljati glasove konzervativnih republikanaca, ili apelirati na umjerene ljevičare ili zelene koji su u iskušenju odabrati novi savez Nupes.'
Nakon dugog oklijevanja, odlučio se za ono što su njegovi pomoćnici navodno nazvali 'plan B' za gospođu Borne. Za dobru mjeru, za šefa kabineta odabrao je bivšu komunisticu.
'Macron je ljevici morao ponuditi osiguranje jer, sviđalo mu se to ili ne, za većinu Francuza njegova politika u posljednjih pet godina bila je politika desnog centra, a svi njegovi premijeri bili su desničari', rekao je Gallard.
Međutim, kritičari s ljevice optužili su Borne da je smanjila radnička prava dok je radila u ministarstvima prometa, okoliša i rada tijekom prvog Macronova mandata.
To uključuje kontroverzne poteze ograničavanja naknada za nezaposlene, donesene prošlog prosinca, i modernizaciju francuskog nacionalnog željezničkog operatera, SNCF, tako što ga je izložila konkurenciji i ukinula kulturu doživotnih radnih mjesta. Ostala je čvrsta unatoč 37-dnevnom štrajku željezničara, što je bila jedna od najtežih borbi u posljednjih 20 godina.
'Ministrica koja omogućuje nemoguće reforme'
Ako Macron osvoji parlamentarnu većinu, ona će sada morati nadzirati kontroverzni središnji dio njegovog manifesta, odnosno podizanje službene dobi za umirovljenje na 65 godina do 2031. 'Ne možemo imati velikodušniji sustav socijalne skrbi od naših susjeda, a da radimo manje', jednom je privatno rekla.
Christophe Castaner, bivši kolega iz vlade, rekao je da ju je njezin dosadašnji rad pretvorio u 'ministricu koja omogućuje nemoguće reforme'.
Međutim, to ju nije sprijateljilo s ljevičarskom oporbom i sindikatima. Za Melenchona, koji je jasno dao do znanja da želi zauzeti njeno mjesto sljedeći mjesec na mjestu premijera, 'gospođa Borne je nastavak socijalnog i ekološkog maltretiranja koje smo imali tijekom cijelog prvog Macronovog mandata'.
Tvrdnje da je bila ljevičarka, označene su prijevarom nakon što je srezala naknade za milijun nezaposlenih.
I Le Pen je bila jednako kritična: 'Madame Borne je ista kao gospodin Macron. Isti profil, iste ideje, ista hladna administrativna, tehnokratska vizija i u stvarnosti isti brutalni ishodi.'
'Ja sam ljevičarka. Socijalna pravda i jednake mogućnosti su ono za što se u životu borim. Pomaganje svima da se emancipiraju kroz rad je vrijednost ljevice', kazala je Borne.
Oni militantniji sindikati su, predvidljivo, bili puni osuda. Za željezničko krilo sindikata CGT-a, ona je 'protiv svih pružatelja javnih usluga'.
'Engleska je imala Margaret Thatcher. Francuska sada ima Elisabeth Borne. Socijalni dijalog u stilu gospođe Borne je 'primam vas, slušam, ali nije me briga'', rekao je Fabien Dumas, tajnik Sud-Raila.
Unatoč takvim tvrdnjama, ohrabrujuće vijesti za centristu Macrona donosi anketa Ipsos-Sopra Sterie koja je pokazala da Borne 34 posto Francuza vidi kao ljevičarku, 30 posto kao desničarku, a relativna većina od 38 posto na njezino imenovanje gleda kao na 'dobru stvar'.
U međuvremenu su umjereniji sindikati bili impresionirani. Cyril Chabanier, predsjednik sindikata CFTC-a, nazvao ju je 'složenom i konstruktivnom': 'Ona ne okoliša. Sviđalo ti se to ili ne, dobit ćeš odgovor.'
Moćni sindikat CFDT-a obećao je suradnju sve dok ona ostane otvorena za 'sukonstrukciju' reformi umjesto da ih stavlja pred gotov čin.
Osim sastavljanja novog paketa mjera za borbu protiv sve viših troškova života, ona je dobila zadatak nadzirati 'ekološko planiranje', uz potporu dva novoosnovana ministarstva za energetiku i ekologiju.
Još uvijek nema zajedničkog stava o tome je li i prava osoba za zelenu politiku. Pristaše ističu njezine reforme kao što su mobilnost, klima i cirkularna ekonomija. Međutim, zelena stranka EELV rekla je da nije uspjela uskladiti Francusku s Pariškim klimatskim sporazumom, smanjiti udio nuklearnih elektrana u energetskom miksu ili poštovati zaključke panela građana o klimatskim promjenama.
Od 'učenice nacije' do francuske politike
Francuzi ubrzano doznaju detalje iz života gospođe Borne.
Rođena je u 15. pariškom arondismanu 1961. Njezin otac Joseph, francuski židov ruskog porijekla, preživio je logore smrti Auschwitz i Buchenwald gdje su umrli njegov otac i dva brata. Počinio je samoubojstvo kada je ona imala 11 godina.
Nju i njezinu sestru odgajala je majka koja je vodila ljekarnu, a Elisabeth je postala 'učenica nacije', što je poseban status za ratnu siročad koju odgaja država.
Mlada Elisabeth imala je nevjerojatan dar za matematiku i rekla je da ju je to smirivalo nakon što je izgubila oca. Osigurala si je mjesto u najboljoj francuskoj inženjerskoj školi, Ecole Polytechnique, čije učenike plaća država. 'Željela sam biti financijski autonomna. Bilo je to pravo olakšanje', rekla je nedavno.
Dotaknula se svog 'teškog' djetinjstva u svom prvom ovotjednom putovanju u siromašno predgrađe Pariza, a mediji su prenijeli kako se posebno obratila 'svim malim djevojčicama' koje ne smiju dopustiti da ih išta spriječi da 'ostvare svoje snove'.
Također je odala počast jedinoj drugoj ženi na mjestu premijera nakon rata, Edith Cresson, koja je na toj poziciji bila između 1991. i 1992. godine i koja je svoju nasljednicu upozorila riječima: 'Francuska nije seksistička, ali njena politička klasa jest.'
Sama činjenica da se toliko pompe diže oko imenovanja žene na mjesto premijera, sama po sebi je 'skandalozna', rekla je gospođa Cresson za Le Journal de Dimanche.
'Jesu li postavili to pitanje Velikoj Britaniji gdje je Margaret Thatcher bila na vlasti 11 godina? U Njemačkoj, gdje je Angela Merkel bila kancelarka 16 godina? Nikada', rekla je 88-godišnjakinja, prisjećajući se vremena kada su je zastupnici nagovarali da se 'svuče' kada je prvi put govorila u parlamentu.
Seksizam na stranu, neki unutar Macronovog tabora zabrinuti su zbog nedostatka političkog utjecaja šefa vlade koji nema izborni legitimitet. Kako bi to popravila, Borne će se idući mjesec kandidirati za zastupnicu u izbornoj jedinici u Normandiji. Ako ne bude izabrana, njezin boravak u hotelu Matignon, premijerskoj rezidenciji, mogao bi biti vrlo kratak.
Čak i ako se provuče, upućeni kažu da će prave političke odluke i dalje donositi Elizejska palača, gdje Macron poput Jupitera odlučuje o svemu, a Borne će, baš kao i njezin prethodnik Jean Castex, biti tek suradnica.
'Svi shvaćaju da je danas premijer svojevrsni direktor Macronove vlade', rekao je Thierry Mariani, europarlamentarac iz Nacionalnog skupa.
Jedina osoba koja se u posljednje vrijeme protivila tom trendu bio je popularni prvi Macronov premijer, Edouard Philippe - kojega je Macron na kraju otpustio.
Macronov 'zračni jastuk i gromobran'
Iako nitko ne očekuje da 'lojalna' gospođa Borne bude neposlušna, Macronovi pomoćnici se pitaju hoće li se ona moći održati u parlamentu.
Čak i ako francuski predsjednik vuče sve konce, premijer mora biti u stanju djelovati kao 'zračni jastuk i gromobran' za šefa države, rekao je Jean-Pierre Raffarin, francuski premijer između 2002. i 2005. godine.
Za BFMTV je rekao: 'Macron se ne može baviti baš svim stvarima, inače će se vrlo brzo istrošiti i stvoriti fenomen odbijanja. Mora ostati odmjeren u komunikaciji. On mora dijeliti svoje vodstvo i omogućiti raspravu u parlamentu koji ne može biti samo mjesto za izglasavanje zakona.'
Je li Macron voljan prepustiti bilo kakvu vlast parlamentu, ostaje za vidjeti. Čak i ako to učini, Francoise Fressoz iz Le Mondea kaže da će gospođa Borne morati prevladati jedan veliki hendikep koji je dugo mučio Macrona: često su ga kritizirali zbog arogantnosti i nedodirljivosti.
'Predsjednički izbori pokazali su vrlo jasnu nepovezanost između elita i birača koji smatraju da državom upravlja administrativna kasta', rekla je.
'Nažalost, Elisabeth Borne ima taj tehnokratski imidž i jedan od njezinih glavnih izazova bit će pokazati može li se pretvoriti u političarku koja može podnijeti udarce', rekla je.
S obzirom da su parlamentarni izbori za samo tri tjedna, taj test će doći vrlo brzo.