U Libiju je ovih dana, javljaju američki mediji, a ruska Duma demantira, stiglo oko 200 ruskih plaćenika, uglavnom snajperista, kao ispomoć generalu Kalifu Haftaru, kojeg u libijskom ratno-političkom rašomonu podržava Rusija.
Krajem listopada u Mozambiku, u nemirnoj regiji Cabo Delgado, u zasjedi su ubijena petorica ruskih plaćenika. Napadači, lokalni džihadisti, svima su odrubili glave. Službeni Kremlj pravio se da se ništa nije dogodilo, a tamošnja ruska ambasada, na upite o tome, nije reagirala. U Mozambiku već dugo ima problema s vrlo brutalnim radikalnim islamistima koji teroriziraju stanovništvo po provinciji. O tom se ratu ne zna mnogo, ali Rusija je Mozambiku, nekadašnjem savezniku SSSR-a, koji je u 70-ima pomagao antikolonijalističkom marksističkom pokretu FRELIMO, ponovno ponudila vojnu pomoć.
Poslovanje
No, tamo još, kao u Siriji, nema “službenih” ruskih vojnika, ali ima vojnih instruktora te na početku spomenutih plaćenika. Ti plaćenici dolaze iz Privatne vojne kompanije Vagner (Častnaja vojennaja kompanya Vagner), koja se ne nalazi u ruskom registru pravnih osoba, upravo zato da ne moraju polagati račune o “svom poslovanju”, a s njenim pripadnicima po inozemstvu ruska država nema ništa. Prema podacima ruskih i svjetskih medija, PVK Vagner ima svoje plaćenike u čak 13 zemlja - Angoli, Gvineji, Gvineji Bisau, DR Kongu, Zimbabveu, Libiji, Madagaskaru, Mozambiku, Sudanu, Srednjoafričkoj Republici te Siriji, Ukrajini i Venezueli.
PVK Vagner ili grupa Vagner povezuje se s ruskim poduzetnikom Jevgenijem Prigožinom, koji je u medijima poznat kao “Putinov kuhar”. Prigožin je, naime, bio zadužen za catering i svečane ručkove u Kremlju u povodu raznih prijema, a i sam je ruski predsjednik Vladimir Putin rekao da poznaje Prigožina, ali ga “ne smatra svojim prijateljem”. Jevgenij Prigožin, pišu ruski mediji, ima veze s Vagnerom (iako on to pobija), a kao protuuslugu od afričkih je vladara koje štiti dobio olakšice pri dobivanju poslova ili korištenja tamošnjih prirodnih bogatstava.
Za Vagner se najviše čulo kada je riječ o Siriji i Ukrajini. U Siriji je, prema nekim procjenama, poginulo od 200 pa i više njihovih pripadnika koje ruska država ne priznaje, pa i poriče, iako su neki od rođaka poginulih vojnika istupili u javnosti i traže novčane naknade ili mirovine od države, što im je odbijeno.
Sendviči i pića
Čak se tvrdilo da oni ne sudjeluju u borbenim akcijama, nego da su “zaštitari” na naftnim poljima i nekim drugim važnim objektima. U Ukrajini ratuju na strani proruskih separatističkih pobunjenika. No, moskovski list RBK još je prije nekoliko godina naveo da je Vagner zapravo na daljinskom upravljaču GRU-a, vojne obavještajne službe Glavnog stožera ruske vojske.
Neki ruski i strani mediji navode da je Vagner “zamaskirana struktura ruskih oružanih snaga” koja obavlja “prljave poslove”. Moskovska Novaja gazeta nedavno je navela da je Jevgenij Prigožin bio na sastanku ruskog ministra obrane Sergeja Šojguja s libijskim pobunjenikom i zapovjednikom Libijske nacionalne vojske generalom Haftarom. Doduše, možda je nosio sendviče i osvježavajuća pića za sudionike razgovora. Vrlo vjerojatno i to, ali očito nije tamo bio samo zbog toga.
No, osim što Vagner pruža usluge u “ljudstvu s oružjem”, Bloomberg je naveo da je i “pripomogao” Emmersonu Mnangagwau da postane predsjednik Zimbabvea. Oporba je pokušavala dokazati “ruski trag”, ali vladina je istraga pokazala da su to bile objede.
Prigožin je navodno bio umiješan u pokušaj utjecanja na izbore na Madagaskaru, gdje su putem interneta blatili jednog, a uzdizali “svog” kandidata, ali je operacija pretrpjela krah jer nisu uzeli u obzir da u toj zemlji internet koristi manje od 10 posto stanovnika. Inače, prije malo više od godinu dana u Srednjoafričkoj Republici pod čudnim okolnostima ubijeno je troje ruskih novinara koji su radili film o Vagneru u toj zemlji.
Opstanak na vlasti
Vagner ima i obučni kamp Moljkino u Krasnodarskom kraju, ruskoj pokrajini između Kavkaza i Crnog mora. Tamo se nalazi i kapelica u čast poginulim pripadnicima Vagnera u Siriji, ali koja je ograđena visokom ogradom i ne može se u nju samo tako. Ruski mediji navode da ju je financirao baš Jevgenij Prigožin.
Inače, iako je Prigožin najistaknutija soba Vagnera ili barem medijski najatraktivnija zbog svojih veza u Kremlju, osnivač Vagnera je zapravo Dmitrij Utkin, potpukovnik vojne pričuve, koji je ratovao u Čečeniji, a osnovao Slavenski korpus, koji je u Siriji ratovao još od 2013. godine, na strani snaga Bašara al-Asada. Podsjetimo, Rusija je počela svoju intervenciju u Siriji na jesen 2015. godine te je svojom prisutnošću pomogla Bašaru al-Asadu ne samo da opstane na vlasti nego da kontrolira više od 65 posto teritorija. Prije ruske intervencije al-Asad nije kontrolirao ni 10 posto sirijskog teritorija.
Dakle, iz tog Slavenskog korpusa nastao je Vagner. Prema legendi, Vagner je vojni nadimak Utkina, i to zato što je fasciniran Trećim Reichom, a nadimak je dobio prema njemačkom kompozitoru Richardu Wagneru. Inače, Utkin je 2016. godine dobio orden za hrabrost koji mu je uručio Vladimir Putin.
No, Vagnerovi momci razmiljeli su se po svijetu i, začudo, ipak pomažu onoj strani s kojom surađuje službena Rusija. U Ukrajini sa separatistima, u Siriji s Bašarom al-Asadom, u Venezueli s Nicolasom Madurom.