KAKO SLOMITI VOLODIMIRA?

Tri EU moćnika odlaze u Kijev s jednom misijom - dati Zelenskom ponudu koja se ne odbija

Zelenski i njegov tim moraju dobro poslušati europski trijumvirat, a i SAD će tomu biti sklon

Volodomir Zelenski

 Profimedia/

Ovakve vijesti postale su svakodnevne: na europskim su burzama cijene dionica pale i u ponedjeljak ujutro, peti dan zaredom, jer se ulagači plaše da će najviša inflacija u SAD-u u 40 godina navesti američku središnju banku (Fed) na agresivnije povećanje kamata ranije nego što se očekivalo. I na azijskim su burzama cijene dionica oštro pale, pa je MSCI indeks azijsko-pacifičkih dionica, bez japanskih, oko 9.30 sati bio u minusu oko 2,5 posto. Pritom je na Tokijskoj burzi Nikkei indeks skliznuo 3 posto, dok su cijene dionica u Šangaju, Hong Kongu i Južnoj Koreji pale između 0,9 i 3,5 posto.

Globalna se ekonomija još nije oporavila od šoka izazvanog pandemijom pa se i dalje nosi s poremećajima u opskrbnim lancima i nizom čimbenika koji su doveli do usporavanja rasta najvećih svjetskih ekonomija. Na tu su kritičnu masu nalegli geopolitički udari koji su dali dodatni zamah geoekonomskim neizvjesnostima.

Ruska agresija na Ukrajinu presudni je geopolitički faktor u ovom trenutku, a kako se približava ljeto, a rat ne jenjava, sve je veća zabrinutost za nastavak negativnih učinaka, primarno za Europu koja osjeća najteže posljedice. Otkako se Moskva vratila vojnom modelu koji favorizira njezinu prednost, moćni topnički i raketni udari uz podršku oklopa na ravnoj bojišnici Donbasa, ostvarila je i određene uspjehe. Iako u Kijevu i dalje pršte optimizmom, realni pogled na odnos snaga, osim kad je riječ o moralu - a u ovakvom modelu ratovanja, za razliku od otvorenog napada na Kijev, neprestane eksplozije granata ne lome, ali slabe moral branitelja jer se ne vidi protivnik - iznosi na vidjelo rusku prednost, malu, ali prednost.

Vrijeme je, dakle, stvaranja preduvjeta primirja i to je prioritet Europi. SAD je već duboko natrag u Indo-Pacifiku.

image

Emmanuel Macron

Ludovic Marin/Afp

U subotu je u Kijevu, nenajavljeno, osvanula Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije. U nedjelju je njemački čitani i utjecajni Bild am Sonntag objavio da će kancelar Olaf Scholz konačno u Kijev. Kao lider jakog tima, uz njega dolaze i francuski predsjednik Emmanuel Macron i talijanski premijer Mario Draghi. Niti jedan od njih od početka ruske agresije nije bio u Kijevu, a Draghi i Macron su razgovarali s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Kancelar Scholz nije išao u Ukrajinu zbog besramnog napada ukrajinskog ambasadora na njemačkog predsjednika Franka-Waltera Steinmeiera. Da bi promišljeno i hladno, ali realno, rekao da se ne želi slikati i vratiti doma bez učinka.

Europski su povjerenici u ponedjeljak na sastanku utvrđivali hoće li Ukrajini dati status kandidata. Dijelom je zbog toga predsjednica Von der Leyen bila u Kijevu. Odluka nije laka, Zapadni Balkan osjeća se odbačenim (sramotno ponašanje predstavnika BiH koji su u nedjelju bili u Bruxellesu na sastanku s Charlesom Michelom, predsjednikom Europskog vijeća, okrenulo je i one koji su bili skloni da se toj zemlji dodjeli status kandidata), a u redu stoje Moldova (Moldavija) i Gruzija. Za ovu potonju, koliko bila važna geopolitički, ipak treba promisliti može li ispuniti kriterij - europska.

image

Mario Draghi

Alberto Pizzoli/Afp

Prema informacijama koje je objavio The Financial Times, mogući je ishod da Ukrajina ovog tjedna dobije status kandidata, ali uz čvrsto utvrđeni popis obveza unutarnjih reformi, na prvom su mjestu stalni sumnjivci, borba protiv korupcije i vladavina prava. Riječ je o političkom ustupku koji bi trebao oslabjeti otpor ukrajinskog vodstva bilo kakvoj ideji pregovora s Moskvom. Nakon toga - datum još nije određen, The Wall Street Journal govori o četvrtku - u Kijev bi došla trojka najmoćnijih. Koji će biti presudni u obnovi porušene zemlje i njezinom približavanju EU.

To bi svakako bio dosad najteži sastanak ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog jer je Njemačka krenula u proces lišavanja ruskih energenata, ali želi da taj proces budu postupan i ne izazove nagle, dubinske udare industriji s negativnim posljedicama. Francuska se dobro oporavlja, postaje važno središte financijske industrije nakon Brexita i želi da se taj trend nastavi. Italija je zadužena, a zbog najavljenog rasta referentnih kamata Europske središnje banke poskupljuje joj zaduživanje i to je brine u svjetlu parlamentarnih izbora iduće godine nakon kojih će Draghi napustiti premijerski položaj. Stabilnost tripoda koji predstavlja ovaj trijumvirat od vitalne je važnosti za stabilnost prvo europodručja, posljedično i cijele EU - to su dva najvažnija hrvatska trgovinska partnera, a Francuska im se približava. Ukrajina, iako razmišlja u izvanrednim, ratnim okolnostima, mora biti svjesna utjecaja ovog procesa na vlastitu otpornost. Istočne članice EU prazne skladišta oružja i streljiva sovjetskog normativa, Srbija nije u stanju proizvesti dovoljno za potrebe rata, a za moderno oružje po standardu NATO-a potrebna je obuka za koju nema vremena. Ni logistike za popravak.

image

Olaf Scholz

Nikolay Doychinov/Afp

Nije ni Rusija u idealnim okolnostima, uvodi u borbu zastarjele tipove naoružanja, primjerice tenkove, ali količinski je i dalje u prednosti.

Sjeverodoneck je moguća prekretnica jer je sve više znakova da ga Ukrajina ne može zadržati. Njegovim padom Rusija bi mogla opravdati uspjeh "specijalne vojne operacije", a Kijev javnosti objaviti da je potrebno zaustaviti masakr vojnika - predsjednik Zelenski rekao je da dnevno gine 60 do 100 ljudi, što je dugoročno pogubno za zemlju. Jedan od scenarija bilo bi primirje po modelu Korejskog poluotoka. Koji god se model stavio na stol, krucijalni je termin "primirje" koje sada odgovara svima. Predsjednik Zelenski ne jednom je rekao da su pregovori mogući kad se ruske snage vrate na stanje od 23. veljače, dan prije napada. Koliko god hladno i bešćutno glasila ova rečenica, ali Zelenski mora biti svjestan da se Rusija neće povući s okupiranog, a da se razgovarati mora. Možda bi morao razmišljati po modelu Nagorno Karabaha za koji je Azerbajdžan čekao godinama, četvrt stoljeća, pa ga vratio. Vremenska varijabla bi mogla biti presudna.

Ukrajina bi, zauzvrat, dobila otvorena vrata prema EU (članstvo je stohastična vremenska varijabla), vremena da se vojno oporavi, Rusija bi mogla proglasiti pobjedu i s njom bi se, kad je riječ o konvencionalnom obliku ratovanja oslabljenom, moglo ozbiljno pregovarati o novoj sigurnosnoj arhitekturi u Europi kako ne bi, kako je poručio Henry Kissinger, postala "kineska predstraža u Europi". Zaustavile bi se podjele koje, očekivano, rastu i unutar NATO-a i EU jer je primarni interes ostvaren, Rusija je zaustavljena i sada članice počinju gledati kroz optiku vlastitih interesa (pri čemu ne mislim na mađarskog premijera Viktora Orbána koji razmišlja samo o osobnim i interesima klike koja ga okružuje). Hanzeatska liga (Nizozemska - iako je premijer Mark Rutte ublažio stavove, Danska, Švedska) nije sklona brzom pristupu, Austrija traži da to bude vezano uz Zapadni Balkan.

Cijena energenata bi pala, ukrajinsko bi žito krenulo put Afrike i Azije, cijena bi mu pala. Inflacija bi se smirila. Kijev i Moskva bi morali uspostaviti trajne modele komunikacije. Uklonila bi se prijetnja mogućeg sukoba Rusije i NATO-a koja bi mogla voditi prema nuklearnom armagedonu.

Zelenski i njegov tim moraju dobro poslušati europski trijumvirat, a i SAD će tomu biti sklon.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. rujan 2022 15:11