„Kada gledamo cijene nafte koje su oko 110 dolara po barelu, one nisu najviše u povijesti. Recimo 2020. su bile veće, a 2013. i 2014. je barel bio 130 dolara, 2015. je pao na 50, pa je išao prema 35 dolara da bi jedan dan nafta imala i negativnu cijenu, odnosno plaćali su vam da je uzmete, zbog špekulacija”, kaže u Briefingu ekonomist prof. dr. sc. Ljubo Jurčić, umirovljeni profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i bivši ministar gospodarstva. Smatra da bi cijena mogla otići i na 150 ili 180 dolara, no to neće imati toliki utjecaj kao što se ljudi plaše zbog senzacionalizma i panike koja se stvara.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta
„Procjene prije ovog rata u Iranu su pokazale da bi se, kada bi nafta sa 70 dolara poskupila na 100, inflacija u Americi u roku od nekoliko mjeseci povećala za jedan posto, a rast BDP-a bi usporio za 0,3 do 0,5 posto. Nafta više nema toliki udio u proizvodnji. Kod nas možemo očekivati porast cijena energenata, ali ne drastičan. U potrošačkoj košarici naftni derivati sudjeluju s oko 7 posto. Poskupljenje derivata izravno poskupljuje troškove prijevoza. Od plina se proizvodi umjetno gnojivo koje je ugrađeno u cijenu hrane, a plin je poskupio više od nafte. Tako da možemo očekivati povećanje cijena hrane”, zaključuje Jurčić.
„Vlada može napraviti sve što želi. Od cijene naftnih derivata koju plaćamo, oko 60 posto ide državi kroz poreze i trošarine. Država prvo smanjuje trošarine čime dio povećanja cijene derivata prevaljuje na trošak državnog proračuna. To rade sve zemlje. Važno je da goriva ima. Može davati i izravne subvencije distributerima derivata”, govori Jurčić napominjući da iz Perzijskog zaljeva kroz Hormuški tjesnac dolazi oko 20 posto svjetske nafte, ali postoje i drugi svjetski proizvođači.
„Ako ponuda padne 20 posto, cijena može ići gore 30 posto. Nafte ima. No, ovo je opasno jer kroz Hormuški tjesnac zaljevske zemlje uvoze hranu. Ako stanemo i ohladimo glave, najprirodniji dobavljač nafte i minerala za Europu je Rusija. Dugoročno nema razvoja Europe bez suradnje s Rusijom, ne samo u energentima. Samo treba otvoriti ventil. Europa je u stagnaciji ne samo jer je izgubila naftu i plin iz Rusije i sada ih plaća nekoliko puta skuplje, nego je izgubila i rusko tržište. Suradnja se neće brzo obnoviti jer se Europa čudno ponaša. Europski političari nisu dorasli ovoj situaciji i vremenu iako sam zagovornik Europske unije. Ponašaju se kao ratni huškači, a za rat su potpuno nepripremljeni”, ističe Jurčić dodajući da Americi više ne treba Europa.
„Nakon Drugog svjetskog rata je Amerika napravila političku i ekonomsku organizaciju svijeta i to je bilo najbolje za Ameriku, ali i dobro za svijet. No, tada je Kina bila u Kamenom dobu kao i Brazil i Nigerija, a Japan i Njemačka su bili porušeni. Danas je Kina jedini pravi suparnik Americi. Ovaj rat je politika usporavanja Kine. Trump je dao Putinu sve što želi samo da ga odvoji od Kine, ali to je nemoguće jer Putin je bistar dečko i zna da je, ako se odvoji od Kine, Rusija na redu i to zbog svojih 17 milijuna kvadratnih kilometara na kojima je prepuna sirovina”, objašnjava Jurčić.
„Ovo na Bliskom istoku je sukob civilizacija. S jedne strane imamo Ameriku i Izrael gdje su se izgubili religija, etika i moral i sve je postalo profit i kalkulacija. Nema humanosti. Meni je nezamislivo kako oni ljude ubijaju. S druge strane imamo potpuno suprotnu tradiciju, kulturu i religiju. Ako u Iranu pogine, ne daj Bože, 100.000 ljudi, to je za njih manji duhovni udar nego da pogine tisuću Amerikanaca. Ako pogine tisuću Amerikanaca Trump i njegova stranka se mogu pozdraviti s izborima. Dvije civilizacije se bore različitim sredstvima. Iranci se neće predati. Preporučio bih Trumpu da zaustavi rat i proglasi pobjedu. U svijetu ima puno gorih režima od iranskog. Ljudi u Americi ne vide svrhu tog rata. Ista je atmosfera kao 2003. kada su američki dužnosnici tvrdili da će Irak napraviti atomsku bombu. Pa što? Imaju je Pakistan, Južnoafrička Republika, Sjeverna Koreja... Najveći problem je Netanyahu, ne židovski narod. Prestrašno ga je vidjeti kako se na televiziji hvali da je ubio nekoga. U zapadnoj kulturi to je nepojmljivo, barem po onome kako sam ja odgojen”, kaže Jurčić.
Što se tiče turističke sezone u Hrvatskoj, naglašava da u ovakvim situacijama ljudi ne vode ići daleko, a Hrvatska je svakako bliže od Cipra koji će zbog jedne raketa koja ga je pogodila sigurno izgubiti turiste, a vjerojatno i Turska. Hrvatska je, govori, Nijemcima, Česima, Talijanima, Austrijancima i Slovencima prirodno ljetovalište gdje se osjećaju sigurno i kao kod kuće.
„Bit će dobra predsezona i posezona. Ako ne bude širenja rata, Hrvatska će u sezoni imati jedan posto više ili jedan posto manje turista nego lani. Cijene neće ići gore nego će turistički djelatnici poskupljenje svojih inputa poput energenata i hrane prevaliti na vlastitu zaradu koja će im biti manja”, procjenjuje Jurčić.
„Dubai i Abu Dabi su mjesta na koja idu bogate svjetske izbjeglice. Ako rat prestane, trebat će pet godina da se zaboravi i da opet budu sigurna oaza. Onima koji tamo putuju i imaju stanove, ovo je šok. Znam ih koji tamo imaju stanove. Pitam ih što će im to? Ne kupuju ih da bi zaradili nego se tamo osjećaju sigurno, nitko ih neće hapsiti, a njihova djeca, koja ne znaju kako su im roditelji zaradili novac, uživaju u glamuru”, komentira Jurčić koji smatra da je proizvodnja opreme za ratovanje da bi se podigla industrija najgori mogući put, a to je ono što EU trenutno radi. To je, zaključuje, radio i Hitler, pa znamo kako je to završilo.
Cijelu emisiju možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Briefing.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....