Trumpova "specijalna vojna operacija" protiv Nicolása Madura i njegova režima u naftom bogatoj Venezueli trajala je samo nekoliko sati. Teško je ne biti impresioniran učinkovitošću i kirurškom preciznošću kojom je s dobro čuvane lokacije ekstrahiran diktator, pred Međunarodnim kaznenim sudom (ICC) optužen za zločine protiv čovječnosti, pa ne treba proliti previše suza zbog njegova odlaska s čelne političke funkcije. Osobito s čelne političke funkcije u zemlji koja, unatoč tomu što raspolaže najvećim dokazanim naftnim rezervama na svijetu, dopušta da je više od 40 posto stanovništva izloženo gladi, a 80 posto stanovništva teškom siromaštvu.
Jednako je teško ne zamisliti Trumpova ruskog kolegu, Vladimira Putina, kako posramljeno svjedoči uspjehu operacije koju je on planirao iznijeti u sebi susjednoj Ukrajini davne veljače 2022. No njegova "specijalna vojna operacija" ulazi u 1410. dan; ne nazire joj se kraj, kao ni točan broj žrtava koje su životom platile krivu procjenu Kremlja.
No, vratimo se Trumpu, mirotvorcu koji svakih nekoliko mjeseci odluči – dosljedno, mimo dogovora s Kongresom, iako njegovi republikanci imaju većinu u oba tijela parlamenta – počinjati vojne operacije u državama čiji mu režimi nisu po volji.
Zanimljivo je i indikativno kako se prvo odlučio obračunati s Nicolásom Madurom. Američkim predsjednicima "starog normalnog" Putin bi – sasvim sigurno – bio veći prioritet, osobito u ovom geopolitičkom trenutku, čime je Trump još jednom dokazao svoju opčinjenost predsjednikom zemlje koja, osim nuklearnog oružja, nema gotovo ništa čime se može nametnuti kao globalna sila kalibra usporedivog sa SAD-om.
Akciju u Caracasu, s rastućom nervozom, gotovo sigurno prati i iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei, bolno svjestan da bi njegovo ime moglo biti sljedeće na "listi za odstrel". Utoliko više što masovni antirežimski prosvjedi u Islamskoj Republici ulaze u svoj sedmi dan i tek dobivaju na snazi i razarajućem potencijalu. S obzirom na to da je već teško zamisliti da Mossad, a time i CIA, ne stoje iza potpirivanja narodnih strasti u Iranu, nije nezamislivo da se u ovim trenucima već priprema "specijalna vojna operacija" za Islamsku Republiku. No u tom su slučaju idejni začetnici i egzekutori gotovo sigurno Izraelci, uz prešutnu podršku Amerikanaca.
Nervozni su i Kubanci, stanovnici zemlje koja je tristotinjak kilometara zračne linije udaljena od Trumpova Mar-a-Laga. Na njezinu je čelu trenutačno predsjednik Miguel Díaz-Canel, prva osoba koja ne nosi prezime Castro od revolucije 1959., što se preklopilo s ekonomskim krahom cijele zemlje. Preduvjeti za rušenje režima i ondje postoje. Pitanje je samo hoće li ih Trump biti spreman iskoristiti i hoće li mu priliku znati "prodati" geopolitički najpismeniji član aktualne administracije Marco Rubio – pogodili ste, kubanskog podrijetla.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....