Turska želi u sljedećih devet godina uložiti oko 80 milijardi eura u obnovljive izvore energije i 28 milijardi eura u infrastrukturu i mreže u energetskom sektoru. Od tog velikog kolača njemačke bi se tvrtke svakako trebale domoći velikog dijela, smatraju njemačka ministrica gospodarstva Katherina Reiche (CDU) i 30 predstavnika malih i velikih poduzeća iz branše, piše Deutsche Welle.
Oni su pratili ministricu na njezinu prvom službenom putovanju u turski glavni grad Ankaru. „Turska nije samo pouzdan partner. Ona je na području energije sasvim jasno usmjerena na rast“, rekla je ministrica Reiche u Ankari.
Turski ministar vidi velike šanse
A rast je upravo ono što posustalom njemačkom gospodarstvu hitno treba. Njemačka je najveći trgovinski partner Turske. 8.600 njemačkih tvrtki djeluje na Bosporu. Tu se krije potencijal, smatra ministrica gospodarstva. U Turskoj se mnogo novca ulaže u nove tehnologije, u obnovljivu energiju, u skladištenje električne energije i u infrastrukturu, unatoč vrtoglavoj inflaciji i kamatnim stopama koje trenutačno iznose više od 30 posto.
Turski ministar trgovine Ömer Bolat pohvalio je postojeće partnerstvo na području energije vjetra i sunca i izrazio nadu u njegovo širenje: „Vjerujemo da će se ova uspješna priča u sljedećim godinama više puta ponoviti i stvoriti nove šanse za ulagače i tehnološke tvrtke u našim zemljama.“
Turska kao energetsko čvorište
Njemački opskrbljivač energijom Uniper želi, prema riječima svog direktora Michaela Lewisa, koji je doputovao s delegacijom, pojačano ući u distribuciju prirodnog plina i međunarodnu trgovinu plinom u Turskoj.
Frederik Doyé, šef za Europu u Siemens Energyju, vidi velike mogućnosti u proširenju održive elektroenergetske mreže u Turskoj i njezinu pretvaranju u istočno-zapadnu vezu između Središnje Azije i Europe.
Turska se već nekoliko godina pozicionira kao čvorište za plin, naftu i električnu energiju u regiji, kao poveznica između Crnog mora, Bliskog istoka i jugoistočne Europe, piše Deutsche Welle.
Rusija je najveći dobavljač plina za Tursku
Još uvijek oko 40 posto prirodnog plina dolazi u Tursku putem plinovoda TurkStream iz Rusije. To bi se trebalo promijeniti, zahtijeva Europska unija od Turske, kandidatkinje za članstvo u EU-u, zbog ruskog rata protiv Ukrajine. Turski ministar energetike Alparslan Bayraktar naznačio je da Turska načelno želi postati neovisnija o ruskim energetskim isporukama. Nije dao konkretne podatke i nije isključio nove projekte s Rusijom. Za Uniper, njemačkog opskrbljivača plinom, ruski plin u turskoj mreži predstavlja problem. Kako bi se moglo u potpunosti surađivati, Turska bi morala svoj plin certificirati tako da bude u skladu sa sankcijama EU-a protiv Rusije.
Turska intenzivno razvija nove izvore, poput isporuka ukapljenog plina iz SAD-a tankerima. Osim toga, turske su tvrtke počele eksploatirati prvo veliko vlastito plinsko polje u Crnom moru. Turska tradicionalno dobavlja plin i iz Azerbajdžana, koji se plinovodom transportira do zapadnog Balkana, jugoistočne Europe i Italije. Količine bi se trebale povećati. Diverzifikacija je za ministra Bayraktara ključna riječ.
Blokada u Zaljevu kao pouka
Ratna blokada Hormuškog tjesnaca za važne transporte nafte i plina pokazuje koliko je opasna ovisnost o jednom lancu opskrbe, rekao je ministar energetike Bayraktar: „Mi kao Turska želimo s uvijek većom konfiguracijom energetskog tržišta osigurati ne samo vlastitu sigurnost, nego i sigurnost energije u regiji. Za to nam treba još više povezanosti.“ Te veze i vodove prema Bliskom istoku, Sjevernoj Africi i Europi mogle bi graditi i njemačke tvrtke, rekao je Bayraktar.
Iz turske delegacije na razgovorima u Ankari je poručeno da bi kriza oko Hormuškog tjesnaca srednjoročno mogla biti i prilika za Tursku. Turska vlada želi svoju zemlju predstaviti kao sigurnu alternativu Perzijskom zaljevu za energetska ulaganja i kapital, svojevrsni drugi Dubai na Bosporu.
Plinsko polje kod Cipra ostaje točka spora
U razgovorima u Ankari očito nije tematiziran spor s Republikom Cipar oko velikih nalazišta plina. Naime, Turska polaže pravo na dijelove tog plinskog polja za sjevernu polovicu otoka Cipra koju već više od 50 godina protupravno okupira. Republika Cipar i Europska unija odbacuju turske zahtjeve. Cipar želi sljedeće godine započeti s eksploatacijom plina i transportirati ga plinovodom u Egipat, gdje bi se ukapljivao i dalje otpremao brodovima.
Turska bi rado sama eksploatirala to plinsko polje i uključila ga u svoje diverzificirane izvore. Ministar energetike najavio je još prije nekoliko tjedana da želi do 2028. izgraditi plinovod od Cipra do jedne turske luke. Čisto logistički gledano, transport plina s Cipra u tursku mrežu imao bi smisla, jer od obale Cipra do najbliže turske luke ima samo 75 kilometara.
Grčka i Turska su konkurenti
Smislena, ali iz političkih razloga teško zamisliva bila bi i tješnja suradnja između Turske i Grčke u opskrbi energijom. Umjesto toga, obje se države pozicioniraju kao energetski hub u istočnom Sredozemlju. Grčka je proširila svoje kapacitete za prihvat ukapljenog plina (LNG). Američke tvrtke istovaraju svoje LNG-pošiljke u grčkim lukama, odakle se zatim transportiraju na zapadni Balkan i dalje u Srednju Europu. I poboljšanje povezanosti elektroenergetskih mreža u regiji bila bi dobra ideja, navodi se u studiji časopisa Internationale Politik.
Nije poznato je li njemačka ministrica Katherina Reiche u Ankari načela i osjetljive teme poput nedostatka vladavine prava i suzbijanja slobode medija. Prije razgovora rekla je samo da i kod dobrih partnera postoje neugodne teme, ali da se o njima ne raspravlja javno pred mikrofonima.
(Deutsche Welle je inače izravno pogođen. Protiv jednog dopisnika se u Ankari vodi sudski postupak zbog navodnog „omalovažavanja predsjednika i turskih institucija“ i „širenja obmanjujućih informacija“. Intendantica DW-a traži trenutačnu obustavu postupka i ističe da on pokazuje kako se kritički glasovi ciljano pokušavaju ušutkati.)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....