Američki državni tajnik Marco Rubio dobio je zadaću s europskim kolegama osmisliti i koordinirati mogući mirovni okvir za kraj rata u Ukrajini. U ponedjeljak se čuo s ministrima vanjskih poslova iz Velike Britanije, Ukrajine, Njemačke, Italije, Finske, Poljske i Francuske te visokom predstavnicom EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Kajom Kallas.
Prema State Departmentu, uključene strane složile su se "nastaviti suradnju na diplomatskim naporima usmjerenim na okončanje rata između Rusije i Ukrajine postizanjem trajnog pregovaračkog rješenja". Ova formulacija zvuči dvosmisleno i otkriva da je Zapad još daleko od opcije za završetak sukoba. Pregovaračko rješenje može značiti različite stvari za različite aktere. Putin, na primjer, ne namjerava zaustaviti rat bez teritorijalnih ustupaka, a Ukrajina takav scenarij odbacuje.
"SAD i Europa razgovarali su o sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu tijekom telefonskog poziva", potvrdio je u utorak finski predsjednik Alexander Stubb. Savjetnici za nacionalnu sigurnost iz spomenutih europskih zemalja planiraju se sastati s američkim državnim tajnikom u četvrtak, a cilj je razgovora definirati okvir i detalje sigurnosnih jamstava prije mogućeg susreta Zelenskog i Putina, izjavio je za The New York Times dužnosnik američke administracije upoznat s planovima.
Veća odgovornost
Prema informacijama koje su procurile u američke medije, sigurnosna jamstva temeljila bi se na jačanju protuzračne obrane, dogovoru o ulozi europskih vojski, nadzoru prekida borbi te koordinaciji opskrbe oružjem. Tko će preuzeti koji dio, u kojem obimu i koliko dugo ključno je pitanje koje će Rubio morati usuglasiti s europskim partnerima. Rubio je u središtu procesa u kojem Washington pokušava osigurati da Europa preuzme veću odgovornost, a SAD ostane u pozadini. Trump je jasno dao do znanja da SAD neće dodatno trošiti novac u Ukrajinu, već da će se američka uloga svesti na prodaju oružja NATO-u i logističku podršku Europi.
Ovakav okvir stavlja Rubija u vrlo osjetljivu poziciju i predstavlja možda najteži posao u njegovoj karijeri. Jamstva, naime, moraju biti dovoljno snažna da odvrate Rusiju i zaštite Ukrajine, a opet ne toliko jaka da Kremlj zaključi kako su neprihvatljiva. On, dakle, mora zastupati Trumpove stavove, uvjeriti saveznike da će se prevrtljiva američka administracija držati svojih obveza, ali i da se jamstva neće odvijati pod okriljem NATO-a.
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov već je naglasio da Rusija mora biti uključena u stvaranje sigurnosnog plana za Ukrajinu, što praktički znači pravo veta na sve zapadne inicijative. U europskim prijestolnicama to izaziva nelagodu jer podsjeća na iskustvo iz Minska 2014. i 2015., kada je Rusija koristila pregovore kako bi kupila vrijeme i konsolidirala pozicije na terenu.
Istodobno, europske vlade suočavaju se s vlastitim ograničenjima. Trump je nedavno sugerirao da su Velika Britanija, Francuska i Njemačka spremne poslati vojnike u Ukrajinu, no u tim državama raste javni otpor takvim idejama. Slanje trupa značilo bi riskirati izravni sukob s nuklearnom silom, što građani teško prihvaćaju.
Za mnoge europske čelnike to je politički gotovo neprovedivo, pa se rasprava svodi na oblike vojno-tehničke podrške i nadzora. Pakt bi, na primjer, mogao uključivati obećanje američke zračne podrške europskim snagama ako Moskva nastavi s napadima. Trump je već signalizirao spremnost SAD-a da upotrijebe ratno zrakoplovstvo u potpori europskim partnerima.
Sigurnosno rješenje
Washington bi također mogao ponuditi intenzivniju pomoć u obavještajnim podacima, nadzoru i izviđanju kako bi se spriječilo rusko širenje kontrole nad Crnim morem i pristupom Dunavu. Američke satelitske i zračne informacije već su se pokazale ključnima u usporavanju ruskog napredovanja.
Europljani su predlagali model zaštite nalik članku 5. NATO-a. No takva obaveza podrazumijevala bi da bi američke trupe morale intervenirati ako europske snage u Ukrajini budu napadnute, što je Trump kategorički odbacio. Za sada se čini najrealnije da će američko sudjelovanje ostati ograničeno na logističku podršku, posebno u pitanju obavještajnih podataka, te vrstu zračne podrške.
Ipak, analitičari upozoravaju da administracija još nema jasan plan kako natjerati Rusiju da promijeni ratne ciljeve. Kremlj i dalje računa da može iscrpiti Ukrajinu i nadživjeti Trumpov mandat, dok je europska strana podijeljena i nesigurna u razini vlastite predanosti. U tom odnosu između Trumpove političke računice, europskog jedinstva i ruskog otpora Rubio mora naći ravnotežu i prevesti je u održiv sigurnosni aranžman.
Velik je to posao za osobu koja je doživjela potpuni politički "makeover" u posljednje dvije godine. Još 2022. Rubio je bio "jastreb stare garde" koji "reži" na Rusiju i Putina naziva "profesionalnim lažovom" i "ratnim kriminalcem". No, to se promijenilo prije izbora 2024. kada se okrenuo Trumpovoj strategiji "Amerika na prvom mjestu", ublažio kritike prema Putinu i pojačao pritisak na Zelenskog, kojega je optužio da se "kocka s Trećim svjetskim ratom". Svaka njegova izjava, usklađena s Trumpovim stavovima, služila je demonstraciji lojalnosti predsjedniku i povećanju njegova utjecaja.
Nakon smjene Mikea Waltza, Rubio je prvi put u američkoj povijesti nakon Henryja Kissingera obnašao istovremeno dužnosti državnog tajnika i savjetnika za nacionalnu sigurnost, čime je postao jedan od najmoćnijih ljudi u administraciji. Umjesto "mali Marco", kako ga je posprdno tijekom kampanje 2016. nazivao Trump, sada ga opisuje izrazima poput "nevjerojatni Marco" i "fantastičan, briljantan tip". "Kad imam problem, zovem Marca, on ga riješi", kaže Trump o Rubiju, kojega smatra ključnom osobom za rješavanje složenih problema, uključujući, izgleda, i situaciju u Ukrajini.
Najkompetentnija osoba
Međutim, ne slažu se svi da Rubio može doseći Kissingerovu razinu. Edward Luce iz Financial Timesa primjećuje da je Rubio zapravo samo bio veća ulizica od Waltza te da se ne može očekivati da će doseći Kissingera po utjecaju i prestižu. Jurij Boječko, izvršni direktor američke humanitarne organizacije Nada za Ukrajinu, ocjenjuje za Kyiv Post da Rusi američku administraciju vide kao "psa koji laje, ali ne grize" te da ne smatraju da će Bijela kuća ozbiljno djelovati na postizanju mira u Ukrajini.
Unatoč tome, Europljanima se Rubio čini sposobnijim od nekih drugih dužnosnika u administraciji. Tijekom mandata u Senatu, gdje je bio član odbora za obavještajne poslove i vanjske odnose, stvorio je pozitivne odnose s europskim kolegama. "Iz europske perspektive svi su prilično sretni što Rubio vodi radnu skupinu jer se doživljava kao onaj koji je najkompetentniji da smisli nešto što bi zapravo moglo funkcionirati", kaže za New York Times Liana Fix, suradnica u Europskom vijeću za vanjske odnose.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....