U ponedjeljak Bruxelles ima povijesnu šansu. Odcijepiti se od SAD-a

Europa u ponedjeljak ima priliku demonstrirati svoju neovisnost od Sjedinjenih Država prihvaćanjem energetske tehnologije koju američki predsjednik Donald Trump najviše prezire, javlja POLITICO.

Nakon dva tjedna neugodnog zurenja u ponor mogućeg sukoba s Amerikom, ministri iz cijele Europe okupit će se u Hamburgu kako bi dogovorili snažno povećanje proizvodnje energije vjetra u Sjevernom moru.

Hamburška deklaracija — koju će potpisati Belgija, Danska, Francuska, Njemačka, Island, Irska, Luksemburg, Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska i Norveška — obvezuje se na izgradnju zajedničkih offshore vjetroelektrana ukupnog kapaciteta od 100 gigavata. To je otprilike jednako cjelokupnom sadašnjem kapacitetu proizvodnje električne energije u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Samit je dobio novo značenje nakon Trumpovih pokušaja da prisili saveznike u NATO-u da mu prepuste Grenland, čime je transatlantski savez doveden do — a možda i preko — točke pucanja, piše ugledni medij.

„Domaća čista energija“, napisali su u ponedjeljak u POLITICU britanski ministar energetike Ed Miliband i europski povjerenik za energetiku Dan Jørgensen, predstavlja alternativu sve većoj ovisnosti EU-a o uvoznom ukapljenom prirodnom plinu, koji danas u velikoj mjeri dolazi upravo iz Sjedinjenih Država.

„Oslanjanje u tolikoj mjeri na fosilna goriva, bilo da dolaze iz Rusije ili odnekud drugdje, ne može nam donijeti energetsku sigurnost i prosperitet koji su nam potrebni. To nas čini izrazito ranjivima na nestabilnost međunarodnih tržišta i pritiske vanjskih aktera“, poručili su za POLITICO.

Iskorištavanje snažnih vjetrova Sjevernog mora zahtijeva političku suradnju koja nadilazi nacionalne razlike, brexitovske podjele i politički otpor širenju obnovljivih izvora. Dok u Ujedinjenom Kraljevstvu offshore industrija bilježi snažan interes, zemlje poput Njemačke i Francuske muče se privući tvrtke na nove projekte.

‘Trump zna da Europu drži u šaci‘

No entuzijazam oko čiste energije ne može prikriti činjenicu da plin, iako u laganom padu, i dalje čini gotovo četvrtinu europske energetske opskrbe i ostaje ključan za tešku industriju. Također, nisu sve europske države i kompanije uvjerene da postoji ikakva hitna potreba zaustaviti brodove koji masovno pristižu iz Teksasa.

Trump vrlo dobro zna da Europu drži u šaci. Prošlog je tjedna na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu ismijavao vjetroturbine i Europljane koji ih postavljaju, nazivajući ih „gubitnicima“.

Njegov osobni interes jedva je bio prikriven. Sjedinjene Države najveći su svjetski izvoznik LNG-a, a otkako je EU počeo zatvarati dotok ruskog plina plinovodima, uvoz iz SAD-a povećao se četiri puta, prema podacima Instituta za energetsku ekonomiju i financijsku analizu, neprofitne klimatske organizacije.

Trumpov ministar energetike Chris Wright u Davosu se hvalio da je američki izvoz uspio „istisnuti gotovo sav ruski plin“ te je najavio „snažnu energetsku trgovinu“ u budućnosti — trgovinu koja će, „barem u kratkom roku, biti dominantno obilježena američkim izvozom u Europu“. Pozvao je EU da ukloni „barijere“ novoj eri transatlantskog izvoza plina, pritom izravno prozvavši europski ugljični porez i korporativne ekološke regulative.

Sjedinjene Države, rekao je, „rade s našim kolegama u Europi na uklanjanju tih prepreka“.

Američki plin europski su dužnosnici slavili kao ključni dio strategije napuštanja ruske energije — spas koji dolazi preko oceana, naravno uz paralelni rast obnovljivih izvora poput vjetra i sunca.

No pod Trumpom je ta rastuća ovisnost dobila potpuno novu geopolitičku dimenziju.

„Velika slabost bila je i ostaje činjenica da se opskrba fosilnim gorivima prebacila s jednog nepouzdanog izvora (Rusije) na skup drugih potencijalno nepouzdanih izvora, pri čemu prevelika ovisnost o bilo kojem od njih nosi rizik ponavljanja starih problema“, rekao je dužnosnik Europske komisije uključen u napore smanjenja ovisnosti o ruskom plinu, koji je govorio anonimno.

„Iskreno, nisam mislio da ćemo se morati brinuti zbog SAD-a — to je bilo prije Trumpa“, dodao je.

Samit o Sjevernom moru pokrenut je 2022. godine kao protuteža ruskoj energetskoj ovisnosti. Njegovo treće izdanje sada je zasjenjeno strahovima — koje iznose energetski analitičari, iako ne nužno i svi europski lideri još skloni umirivanju Trumpa — da bi SAD mogao početi koristiti plin kao političko oružje, slično onome što je Vladimir Putin činio prije i nakon invazije na Ukrajinu.

Njemački domaćini najavili su dolazak nekoliko šefova država, ministara energetike te najvećih industrijskih igrača. Cilj je ojačati suradnju susjednih zemalja uz Sjeverno more, javlja POLITICO.

Prema informacijama njemačke vlade, bit će potpisane tri deklaracije. Šefovi država potpisat će Hamburšku deklaraciju kojom se obvezuju na tijesnu suradnju i zajedničke napore u zaštiti ključne infrastrukture.

Ministri energetike potpisat će zasebnu deklaraciju usmjerenu na mrežnu infrastrukturu potrebnu za offshore vjetroparkove, uključujući mjere financiranja i ubrzavanje planiranja.

Na kraju, bit će potpisan i Zajednički investicijski pakt za offshore energiju vjetra u Sjevernom moru, koji će potpisati ministri i ključni industrijski akteri. Obje strane obećavaju učiniti sve kako bi se sektor ponovno pokrenuo.

„Ovo je izvrsna prilika da se podsjetimo zašto je transformacija energetskog sustava važna“, rekla je za POLITICO Teresa Ribera, izvršna potpredsjednica Komisije, nakon Trumpova napada na zelenu energiju u Davosu. Obnovljivi izvori energije, istaknula je, „znače slobodu, manju ovisnost i manju ranjivost“.

Neutaživa žeđ

Iako je zaokret prema čistoj energiji očit prioritet, „ne možete jednostavno izmaštati nestanak postojeće ovisnosti o uvozu nafte i plina“, upozorava za POLITICO Thijs Van de Graaf, stručnjak za geopolitiku energije s Instituta za međunarodne i europske studije u Gentu.

Europska komisija ima ograničene ovlasti kada je riječ o tome odakle kompanije nabavljaju LNG, a vrtoglavi rast kupnje američkog plina bit će teško zaustaviti.

„Jednostrano ograničavanje kupnje od strane EU-a… malo je vjerojatno“, napisao je prošlog tjedna Jack Reid, glavni ekonomist konzultantske kuće Oxford Economics. Podsjetio je da, unatoč svim naporima diversifikacije, Rusija i dalje ostaje drugi najveći dobavljač LNG-a Uniji.

Pritom ni sami uvoznici nemaju pretjeranu želju zakočiti taj unosan posao. POLITICO je kontaktirao nekoliko njemačkih kompanija i dobio različite odgovore — od onih koji ne očekuju promjene, do onih poput Unipera koji priznaju da će biti potrebna veća fleksibilnost.

„Ovo nije odnos od kojeg se povlačimo — naprotiv, ubrzano produbljujemo suradnju s američkim partnerima“, rekao je Alexandros Exarchou, direktor grčke LNG kompanije Atlantic See, koja je nedavno s američkom tvrtkom Venture Global potpisala 20-godišnji ugovor o uvozu pola milijuna tona LNG-a godišnje.

Neki se, međutim, suočavaju s daleko hitnijim energetskim izazovima. Za najveću privatnu energetsku kompaniju u Ukrajini, DTEK, preispitivanje odnosa sa SAD-om nezamislivo je dok rat s Rusijom i dalje traje.

„Nemamo nikakve planove smanjivati suradnju s američkim dobavljačima“, rekao je James O’Brien, šef trgovanja u DTEK-ovoj podružnici D.Trading. „Naprotiv, aktivno nastojimo povećati količine kako bismo od 2026./27. pokrili kritični manjak opskrbe u srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi.“

Američko LNG tržište ostaje „najlikvidnije i najfleksibilnije na svijetu“, dodao je, naglasivši da za Ukrajinu američki plin „nije rizik, nego slamka spasa“.

„Mnogi europski dužnosnici i dalje žive u tom starom liberalnom svijetu“, zaključuje Van de Graaf, uvjereni da će se trgovina između EU-a i SAD-a vratiti u stanje stabilne normalnosti. „Ta ideološka pozicija više nije održiva s obzirom na sve što se događa.“