Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko u utorak je, naoko ničim izazvan, prilikom dodjeljivanja nagrada visokim vojnim časnicima, u detalje opisao dramatične trenutke kada je doznao za pobunu grupe Wagner te razgovore s ruskim vođom Vladimirom Putinom, kojeg je, kako kaže, nagovarao da ne brza s odlukama i da se s pobunjenim šefom grupe Wagner Jevgenijem Prigožinom pregovara.
"Odgovorio mi je: ‘Gledaj, Saša, to je uzaludno. On se čak ne želi niti javiti na telefon, ne želi ni s kime razgovarati‘", rekao mu je na to Putin, barem kako kaže Lukašenko.
Naposljetku, Lukašenko je uspio povesti pregovore Prigožinom i isposlovao okret Wagnerovih snaga od Moskve i povratak u baze. Pritom je bjeloruski čelnik istaknuo da je ruski general i zamjenik ministar obrane Junus-Bek Jevkurov odigrao veliku ulogu u organiziranju pregovora. U početku je u pregovorima, kako je kazao, sudjelovao i direktor ruske Federalne službe sigurnosti (FSB) Aleksandar Bortnikov. "Nitko drugi nije sudjelovao u ovim pregovorima osim Jevkurova i direktora FSB-a Bortnikova tijekom početne faze", otkrio je Lukašenko, koji je tom prilikom i zahvalio Jevkurovu.
Lukav akter s dobrim vezama u vrhu Kremlja
Lukašenko je u utorak u tome svojem svjedočenju istaknuo da je Putin obećao i Lukašenku i Prigožinu da će šef Wagnera i njegova skupina uživati neodređena "sigurnosna jamstva" u Bjelorusiji, navodi u svom najnovijem izvješću i analizi istupa bjeloruskog čelnika think tank Institut za proučavanje rata (ISW), te podsjeća da ruska Federalna sigurnosna služba (FSB) u utorak službeno odbacila optužbe protiv Prigožina. Lukašenko je, kako se ocjenjuje, stoga vjerojatno uspio osigurati određeni stupanj sigurnog utočišta za Prigožina u Bjelorusiji u ovom trenutku, pri čemu je ranija procjena analitičara ISW-a bila da je ta ponuda vjerojatno zamka. No, na temelju izjava Putina i Lukašenka, u think tanku su sada preinačili svoju procjenu.
Ipak, ostaje nejasno hoće li činjenica da je Prigožin našao utočište, upitno je hoće li ga to spasiti od Putinovih nastojanja da mu uništi reputaciju, pogotovo stoga što prijetnje istragama zbog korupcije protiv šefa grupe Wagner otvaraju mogućnost novih optužbi protiv njega, na koje se Putinovo obećanje vjerojatno ne odnosi. Stoga je vjerojatno da je ruski predsjednik odlučio uništiti Prigožinovu reputaciju, a možda mu i oduzeti financijska sredstva zbog djela koja su nisu povezana s oružanom pobunom, dok se istovremeno suzdržava od izravnog kažnjavanja zbog pobune.
No, posebno pitanje je sam bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko. On, kako procjenjuju u ISW-u, vjerojatno nastoji iskoristiti grupu Wagner u Bjelorusiji kako bi osigurao manevarski prostor za balansiranje protiv kampanje Kremlja da doslovno apsorbira Bjelorusiju kroz uniju dvije zemlje. Lukašenko je u obraćanju časnicima opisao kako se uključio u sukob Putina i Prigožina, a radi se o načinu koji - dakako, ukoliko je Lukašenkov iskaz istinit - pokazuje da je Lukašenko, kako navode analitičari ISW, politički lukav akter, sposoban ostvariti utjecaj u gornjim ešalonima ruske politike. Ističe se da je Lukašenko opisao kako je uspio posredovati u dogovoru između Putina i Prigožina vješto uključivši obje strane izravno, ali i preko Jevkurova i direktora FSB-a Bortnikova.
Putinovo dvostruko poniženje
Lukašenkov detaljni opis događaja ukazuje na to da je Lukašenko uspješno posredovao u krizi unutar Putinovog vlastitog unutarnjeg kruga, što Putin nije bio u stanju. Najbliži Putinov saveznik, kako se ocjenjuje, intervenirao je kao posrednik vjerojatno dijelom zato da bi signalizirao Putinu i drugim višim dužnosnicima Kremlja da se Moskva ne bi trebala šaliti s njim i da on ima mogućnosti uspješnog i neovisnog djelovanja unutar ruske politike. Lukašenkovo hvalisanje svojom sposobnošću da manipulira moćnicima unutar Putinova najužeg kruga ponižavajuće je za Putina, ocjenjuju u ISW-u, bez obzira na to je li to istina ili ne. S druge strane, činjenica da Putin nije osporio Lukašenkovu verziju događaja i da je zapravo javno zahvalio Lukašenku, još je više ponižavajuća za ruskog vođu.
Procjenjuje se da bjeloruski čelnik vjerojatno nastoji pomno kontrolirati sve Wagnerove snage koje stignu u Bjelorusiju. On je naglasio da paravojna skupina neće otvarati regrutne centre u Bjelorusiji kao što je to činila u Rusiji, ali da će građanima Bjelorusije - a vjerojatno i drugim državljanima - biti dozvoljeno da se pridruže skupini.
Lukašenkove riječi sugeriraju da će ova privatna vojna tvrtka prvenstveno funkcionirati kao partner za obuku i savjetovanje bjeloruskih vojnih snaga s obzirom na to da je predsjednik Bjelorusije izjavio da su snage grupe Wagner bolje obučene od bjeloruske vojske te da bi bjeloruska vojska mogla imati koristi od golemog borbenog iskustva Wagnerovih jedinica. Lukašenko je pritom zanijekao tvrdnje da su bjeloruske vlasti već počele osnivati terenske kampove za pripadnike Prigožinove skupine, ali je istaknuo da će Bjelorusija otvoriti kampove ukoliko grupa Wagner to zatraži.
U ISW-u, također, procjenjuju da bi bjeloruski čelnik mogao pokušati iskoristiti prisutnost Wagnera u Bjelorusiji kako bi smanjio snažnu strukturnu ovisnost bjeloruske vojske o vojsci Ruske Federacije za više operativne funkcije, odnosno mogao bi je pokušati upotrijebiti za pomoć u obnovi izgubljenih sposobnosti unutar bjeloruske vojske koje je Minsk uglavnom prepustio ruskom Zapadnom vojnom okrugu. Naime, raspuštanjem jedinstvenog kopnenog zapovjedništva bjeloruske vojske 2011. godine, vojne snage Bjelorusije su efektivno podređene Zapadnom vojnom okrugu.
Lukašenkova korist od prisustva Wagnera i nuklearnog oružja
Bjelorusija također nema svježeg iskustva u provođenju velikih operacija ili organiziranju vježbi iznad razine bataljuna. Bjeloruski glavni izvori znanja i iskustva u cilju veće operativne aktivnosti potječu iz vježbi koje organizira Moskva, kao što su opetovane vježbe Zapad, Štit Unije i Nesalomljivo bratstvo.
Grupa Wagner, naime, ima iskustva u provođenju operacija s formacijama daleko većim od borbenih snaga bjeloruske vojske. Ipak, kako ističu analitičari washingtonskog think tanka, nije jasno koliko bi ovi napori mogli biti uspješni jer je operativna podređenost bjeloruske vojske ruskom Glavnom stožeru realnost već dugi niz godina pa bi ukidanje tako dubokih institucionalnih veza bilo vrlo teško izvedivo, ako bi uopće bilo moguće.
Ipak, kriza stabilnosti novog ruskog režima ipak bi mogla pružiti neke nove prilike Minsku. Lukašenko je u utorak također podsjetio da je Bjelorusija primila određenu količinu ruskog nuklearnog oružja, što je nešto što bi Lukašenko, kako procjenjuju u ISW-u, također mogao iskoristiti za balansiranje protiv Kremljeve kampanje da ‘proguta‘ Bjelorusiju. Bjeloruski čelnik je, naime, napomenuo da još nitko nije zaratio s nuklearnom silom te insinuirao da će Bjelorusija upotrijebiti nuklearno oružje ukoliko neprijateljska država napadne Bjelorusiju.
Ovakav razvoj događaja još je zanimljiviji zbog mogućnosti da bi Lukašenko mogao iskoristiti raspoređivanje ruskog taktičkog nuklearnog oružja u svojoj zemlji da se postavi protiv Rusije, a ne zbog bilo kakve prijetnje koju nuklearno oružje u Bjelorusiji predstavlja za NATO ili Ukrajinu. Predsjednik Bjelorusije bi, kako se navodi, mogao iskoristiti raspoređivanje ruskog taktičkog nuklearnog oružja u svojoj zemlji zajedno s prisutnošću skupine Wagner kako bi dokazao da zemlja raspolaže novim kapacitetima da se brani neovisno o Rusiji te da je dodatno rusko baziranje u Bjelorusiji stoga nepotrebno.
Mnogo toga o razvoju događaju u tom smjeru pokazat će Lukašenkova odluka o tome hoće li dopustiti povećanje ruskog vojnog osoblja na treninzima na bjeloruskim poligonima. Ukrajinski dužnosnici izjavili su da je početkom lipnja u Bjelorusiji bilo približno 1.000 ruskih vojnih osoba, što je oštro smanjenje u odnosu na proljeće, kada su ukrajinski dužnosnici izvijestili da se oko 9 do 10 tisuća ruskih vojnika nalazilo u Bjelorusiji od 30. ožujka. Drugi pokazatelj bilo bi izričito obećanje ili odbijanje stalnih baza ruskih kopnenih snaga u Bjelorusiji.
Posljedice za Ukrajinu
U svakom slučaju, kako procjenjuju u ISW-u, trenutačna igra moći na liniji Putin-Lukašenko-Prigožin još nije gotova i nastavit će imati kratkoročne i dugoročne posljedice, koje bi u konačnici mogle koristiti Ukrajini, iako, primjerice, još nije jasno hoće li rusko Ministarstvo obrane raspustiti jedinice Wagnera i preraspodijeliti pripadnike skupine u već postojeće regularne jedinice.
Takva drastična reorganizacija bila bi jednaka raspuštanju skupine u Ukrajini kao zasebnog organizacijskog entiteta i time bi eliminirala jedinstvenu borbenu moć koju je grupa Wagner pokazala na ukrajinskom bojištu. Također, odluka ministarstva da zadrži zasebne jedinice Wagnera unutar svoje strukture predstavljala bi rizik stabilnosti kada bi se te ranije posve neovisne postrojbe podčinile strogom birokratskom vojnom zapovjednom lancu. S druge strane, zasebne Wagnerove snage vjerojatno bi nastavile predstavljati unutarnju prijetnju Rusiji zbog svog nezadovoljstva ruskim vojnim zapovjedništvom, što i jest razlog zbog kojeg su pripadnici paravojne skupine uopće slijedili Prigožina u oružanoj pobuni.
Također, kampanja Kremlja za uništenje Prigožinovog ugleda i moguće raspuštanje skupine u Ukrajini, smanjuje vjerojatnost da će ruski predsjednik uskoro najaviti novi krug mobilizacije. Ministarstvo obrane će biti zaokupljeno uklapanjem Wagnerovih snaga u strukturu ruskih regularnih trupa, dakako, ako mnogi od pripadnika skupine odluče potpisati ugovore s Ministarstvom obrane. S druge strane Putin, kao oprezan donositelj odluka, a sada još i iznimno zabrinut za svoj režim, vjerojatno neće tom krajnje nepopularnom mjerom uznemiravati rusko društvo nakon oružane pobune.
U svakom slučaju, zaključuju u ISW-u, odgovor Kremlja na Prigožinovu oružanu pobunu i njezine posljedice ukazuje na povoljnije uvjete za Ukrajinu u usporedbi sa situacijom prije prošlog vikenda.