Mara i Ivo Perković prije deset godina potpuno su obnovili svoju katnicu u Garevcu, selu posavskih Hrvata naslonjenom na Modriču, gdje ovih dana vrije od nezadovoljstva malobrojnih Hrvata povratnika u ovaj, posljednjim ratom u BiH, devastirani kraj.
Vlasti Republike Srpske, na čijem teritoriju se nalazi Garevac, odlučile su, naime, novu autocestu od sela Vukosavlje do Brčkog graditi točno preko Garevca, ali i još dvaju sela s većinski hrvatskim stanovništvom Kladara Donjih i Kornice. No u Garevcu je situacija najgora, jer su “genijalci”, koji su dali koordinate za novu autocestu, trasu povukli točno po sredini Garevca.
- Evo, tu gdje mi sad stojimo po tom bi planu trebala ići autocesta - kroz suze nam govori Ivo Perković, Garevljanin koji je mirovinu zaradio u Švicarskoj, gdje mu i danas žive djeca.
Ruše nakon obnove
- Supruga Mara i ja odlučili smo kuću koja je u ratu bila potpuno devastirana obnoviti, jer se želimo za stalno vratiti ovamo. Zadnjih godina tu provodimo šest mjeseci godišnje, a ostatak smo u Švicarskoj, no uskoro se kanimo vratiti zauvijek, ali ako ova glupa ideja prođe, od toga neće biti ništa. Što reći, nismo noćima spavali od brige kad smo čuli što nam se sprema - ispričao nam je Ivo.
- Da mi je znati tko je došao na ideju da autocestu stavi kroz jezgru sela, kraj crkve, škole... Ovime bi nas zauvijek otjerali, a to ne smijemo dopustiti i na to ne pristajemo. I nekako mislim da će se to ipak riješiti povoljno po nas - sad već pomirljivije govori naš domaćin. U nevjerici je i njegov susjed Mladen Križić, koji se u Garevac vratio nakon što je mirovinu zaradio u pulskom Uljaniku.
- Po tom planu, trebala bi se rušiti moja i kuća moje majke. To je živi užas. Vratio sam se na svoje ognjište, a sad me žele otjerati. Nisam dočekao propast Uljanika, a sad bi moje selo moglo proći kao Uljanik. Katastrofa! - ogorčen je Križić, a njegove osjećaje dijele i ostali Garevljani. Svi su u ovoj nevolji ujedinjeni.
- Zatekla nas je ova informacija, za koju smo doznali prije 15-ak dana, ali odmah smo se bacili u akciju i angažirali se pisanjem primjedbi, ali i političkim lobiranjem da se to spriječi - kaže Vlado Tokić, predsjednik savjeta Mjesne zajednice Garevac i jedan od oko 170 Hrvata koji su se vratili u ovo nekoć veliko i većinski hrvatsko selo. Do 1992. Garevac je brojio 2800 stanovnika, od kojih je više od 2300 bilo Hrvata. Danas je u selu oko 250 žitelja.
- Nema nas puno, ali su gotovo sve kuće obnovljene, jer se većina raseljenih ljudi vezala uz svoj rodni kraj, pa su obnovili kuće i dolaze ovamo ljeti, vikendima... To su sve praktički nove kuće, a prema ovom planu, trebalo bi ih potpuno srušiti 60-ak, dok bi se još njih 250 našlo na 20-ak metara od autoceste, što je velik problem i što se tiče ekologije i buke. Znači, ni u tim kućama više praktički ne bi bilo života. Trasa je nacrtana tako da nam prođe posred sela i sruši pola kuća, podijeli ga na dva dijela, a pokraj nas ima neobradivih njiva i pašnjaka na kojim se autocesta može do mile volje širiti - objašnjava Tokić i pokazuje nam kartu.
Prazan prostor
- Evo, tu sjeverno od nas izvan sela su naše njive i pašnjaci koje nitko ne obrađuje i mi ih nudimo za autocestu. Kuće ne damo. I nisu tu u pitanju samo kuće hrvatskih povratnika, nego i naših komšija Srba. I njima bi se trebali rušiti domovi. Mi, inače, ovdje nemamo nikakvih problema, nema sukoba i u ovome smo složni, a podržavaju nas i mještani okolnih srpskih sela, kojih se to ne tiče izravno, ali suosjećaju s nama. Podršku imamo i od načelnika Općine Modriča Mladena Krekića. Poslali smo svoje primjedbe i sad čekamo odgovore iz vrha vlasti - kaže Tokić, a Anto Stjepanović, župnik župe Marije Majke Crkve, vodi nas u dvorište iza crkve da nam pokaže kuda bi trebala proći autocesta.
crkva u Garevcu
- Plan je da prođe tu odmah pokraj naše ograde i pet metara od župne kuće, što znači da bi se i ona trebala rušiti. Problem je što su ove kuće već bile srušene u vrijeme strašnoga rata i sad ih opet netko želi rušiti. Nevjerojatno je da se to radi ovdje u ravnoj Posavini. Pa nije ovo srednja Bosna, gdje su planine! Autocesta ima alternativu lijevo ili desno od sela, mi se njoj radujemo, jer donosi razne dobrobiti, ali neprihvatljivo je da nam se ruše kuće.
Mi dobro surađujemo i imamo lijep suživot s našim sumještanima i susjedima Srbima, no ovdje je jasno da riba smrdi od glave. Ovdje je riječ o visokoj politici. Mora se imati razumijevanja za druge nacije. Idu direktno preko kuća, rušiti hrvatska sela. No mislim da ćemo mi dobiti ovu bitku - optimističan je župnik. Nekih 200 metara dalje, također u neposrednoj blizini trase, jest i stara školska zgrada podignuta prije 137 godina. Obnovljena je prije 12 godina, a sad bi mogla doživjeti potpuno rušenje.
Neprovediv plan
- U dvorištu škole imamo voćnjak u koji smo zasadili brojne stare sorte kakve se danas nigdje ne mogu naći i to je naša banka sjemena, a taj voćnjak je točno na planiranoj trasi. Ne. Nećemo to dopustiti - odlučan je i Vlado Spajić, Garevljanin koji živi u Velikoj Gorici, ali je čvrsto vezan uz svoje selo, kojemu se vraća praktički svaki tjedan. Da taj projekt neće proći tako kako je zamišljeno, uvjeren je i Petar Gagulić, savjetnik za investicije i projekte u Općini Modriča i predsjednik HDZ-a Modriča, jedan od najbližih suradnika SNS-ova načelnika Općine Mladena Krekića.
svećenik Anto Stjepanović
- Svima nam je jasno da je ovo nepovoljno po mještane hrvatskih sela, a kao takvo i neprovedivo. Zato smo već poduzeli mjere da sve zaustavimo na vrijeme, a u tome imamo podršku načelnika Općine, pa će već na sljedećoj sjednici općinskog vijeća biti donesen zaključak kojim se protivimo ovakvom nacrtu koji je trenutno u javnoj raspravi, pa imamo svi skupa priliku popraviti ga. U svemu imamo i podršku dopredsjednika Republike Srpske Josipa Jerkovića te izaslanika u Vijeću naroda Davora Čordaša - kaže Gagulić.
U cijeloj je priči, pak, zanimljivo kako je dio istoga projekta i trasa plinovoda, koja je izmještena izvan sela, a projektanti su autocestu zamislili točno kroz selo.
- Ovo je zapravo perfidan način da nas se izbaci i otjera s naših ognjišta i kućišta. Nisu uspjeli 1941., kao ni '90-ih, a sad žele ovako. Što nisu učinile tenkovske, sad bi valjda trebale bagerske gusjenice, ali mi to nećemo dopustiti - poručili su Garevljani.