Europska pučka stranka službeno još uvijek želi da njihov Manfred Weber bude predsjednik Europske komisije (EK) iako prošlog tjedna na summitu u Bruxellesu nije dobio potrebnu potporu za izbor na to mjesto i što su francuski predsjednik Emmanuel Macron i drugi lideri Europske unije protiv njega kao predsjednika, piše Politico.
Kako stvari sada stoje, potporu neće dobiti ni ove nedjelje kada će europski lideri pokušati riješiti kadrovsku križaljku koja uključuje mjesto predsjednika EK i druge važne funkcije.
Iako Weber nije u potpunosti bez šanse, čelnici Europske pučke stranke moraju pronaći rezervnog kandidata ako žele zadržati mjesto predsjednika EK koje trenutno drži Jean-Claude Juncker.
Predsjednik vlade Republike Irske Leo Varadkar rekao je za Luxembourg Times da će Pučani o alternaciji za Webera morati razgovarati tijekom sljedećeg tjedna.
Politico navodi da bi Weberova potencijalna alternacija mogli biti Michel Barnier (pregovarač Europske unije za pitanje Brexita), Alexander Stubb (potpredsjednik Europske investicijske banke), Kristalina Georgijeva (direktorica Svjetske banke), Christine Lagarde (upraviteljica Međunarodnog monetarnog fonda), Leo Varadkar (premijer Irske), Peter Altmaier (njemački ministar gospodarstva), Andrej Plenković (hrvatski premijer), Kolinda Grabar-Kitarović (predsjednica Republike Hrvatske) i Donald Tusk (predsjednik Europskog vijeća).
Politico kao Plenkovićeve pozitivne strane navodi to da ima diplomatskog iskustva, da je bio europarlamentarac te da je odigrao ključnu ulogu u ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Plenković je na glasu kao miljenik Europske pučke stranke i kao bliska osoba moćnog Martina Selmayra, trenutnog glavnog tajnika Europske komisije. Politico tezu da Plenković unutar Pučana kotira visoko argumentira činjenicom da je njemačka kancelarka Angela Merkel tijekom kampanje za EU izbore od stranih zemalja posjetila jedino Hrvatsku.
Što se tiče Grabar-Kitarović, Politico drži da joj u prilog ide to što bi se njezinim izborom osigurao geografski i spolni balans među vodstvom Europske unije. Također, kao plusevi broje joj se uloga koju je odigrala na hrvatskom putu do članstva u Europskoj uniji, obnašanje dužnosti ministrice vanjskih poslova, diplomatska karijera te posao pomoćnice glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju.
I Plenkoviću i Grabar-Kitarović kao minusi navode se činjenice da Hrvatska nije ni u eurozoni ni u Schengenu. Plenkovićev minus je i to što je službeno rekao da nije zainteresiran za mjesto predsjednika EK-a, dok se Grabar-Kitarović spočitava to što je viđena kao popularna među pripadnicima desnog krila HDZ-a, što će joj otežati skupljanje potrebnog broja glasova u Europskom parlamentu da je se izabere.