Ukrajina priprema ofenzivu kojom bi trebala osloboditi značajan dio okupiranog područja svoje zemlje, ali pritom postoje ozbiljni problemi. Nove brigade oružanih snaga Ukrajine još nisu testirane u borbi i njihova stvarna snaga nije jasna.
U međuvremenu, za razliku od jeseni 2022., morat će probiti pripremljenu obranu ruskih trupa, budući da, kako proizlazi iz satelitskih snimaka, postoji do šest linija obrane s rovovima, dugoročnim vatrenim položajima, protutenkovskim preprekama i minskim poljima.
Usto, rusko je zrakoplovstvo spremno napasti ukrajinske trupe i nanijeti značajne gubitke.
Važan čimbenik u pripremi ofenzive je politika: ukrajinsko zapovjedništvo ne može si dopustiti neuspjeh jer bi to moglo dovesti do smanjenja potpore zapadnih saveznika. Ukratko, oružane snage Ukrajine moraju ako ne poraziti rusku vojsku, onda sigurno osloboditi goleme teritorije, a kako predviđa dobro obaviješteni portal Meduza, postoje četiri opcije buduće ukrajinske ofenzive, od kojih svaka ima prednosti i nedostatke.
Krim
Prva opcija uključuje udar oružanih snaga Ukrajine prema Krimu, napadima na zapad regije Zaporižje i istok regije Herson, a dodatno Ukrajinci mogu prijeći Dnjipro s relativno velikim snagama. Ovaj plan uključuje proboj ruske obrane od Orehova u regiji Zaporižja i stvaranje nekoliko mostobrana na Dnjipru kako bi se odvukle ruske rezerve.
Ako uspiju, oružane snage Ukrajine mogu u potpunosti prekinuti opskrbu ruskih trupa s Krima, osloboditi Melitopolj i najveću europsku nuklearnu elektranu Zaporižju u gradu Enerhodaru te odbaciti ruske trupe od povoljne crte obrane duž Dnjipra.
Međutim, postoje opasnosti u ovom planu. Na spomenutom području oružane snage Ruske Federacije stvorile su najmoćnije ešalonirane obrambene linije jer je očito da rusko zapovjedništvo upravo tamo očekuje glavni napad Ukrajinaca. Također, prelazak Dnjipra izuzetno je težak jer je lijeva obala rijeke vrlo močvarna, rijeka je široka oko kilometar, a na tom području više nema mostova.
Azovsko more
Drugi scenarij je ukrajinska ofenziva prema Azovskom moru u kojoj njihove trupe mogu zadati glavni udarac u smjeru Mariupolja i Berdjanska. Prodru li do Azovskog mora, oružane snage Ukrajine moći će prekinuti "kopneni most" koji povezuje Rostovsku regiju Rusije s Krimom, zaustaviti rusko brodarstvo na Azovskom moru i dobiti položaji za raketne udare na ciljeve na Krimu pomoću američkog raketnog sustava HIMARS.
Oslobađanje Mariupolja predstavljalo bi velik politički, pa i simbolički uspjeh, a uspjehom na prostoru Azovskog mora Ukrajinci bi eliminirali opasnost od proboja ruskih trupa koje se nalaze zapadno od Donecka.
Ali, ni ovaj scenarij nije bez mana. Oružane snage Ruske Federacije pripremile su snažne obrambene linije u blizini Huljajpola i Velike Novosilke odakle se može očekivati glavni udar ukrajinskih postrojbi, a ruske rezerve uočene su i na području Mariupolja.
U slučaju ofenzive kroz Volnovahu ukrajinske trupe uvijek trebaju biti oprezne zbog mogućnosti ruskog protunapada iz Donecka gdje Rusi mogu dovesti velik broj svježih postrojbi.
Osim toga, oružanim snagama Ukrajine bit će teško onesposobiti zračne baze u Taganrogu i Jejsku gdje su smještene snažne ruske zračne snage koje operiraju na tom području.
Mnogo manjih ofenziva
Treći scenarij uključuje niz manjih ofenziva duž cijele fronte, od granice s regijom Brjansk do Hersona.
Očito je da će na nekim područjima oružane snage Ukrajine postići lokalni uspjeh, kao ovih dana u okolici Bahmuta, i onda pokušati dodatno napredovati.
Osim toga, malim udarima snagama koje se sastoje od nekoliko brigada mnogo je lakše upravljati nego velikim ofenzivama na cijelom operativnom pravcu. Ali, treba uzeti u obzir nadmoć ruskih oružanih snaga u topništvu i zrakoplovstvu.
Osim toga, pokušaji da se nizom udara iscrpi neprijatelja predstavljaju rizik da se istodobno i Ukrajinci iscrpe - kao što se ove zime dogodilo ruskoj vojsci.
Donjeck i Luhansk
Posljednji scenarij je ukrajinska ofenziva u dvije faze. Slično su izveli prošle jeseni kada je u prvoj fazi ukrajinska vojska napala u Hersonskoj regiji i tako privukla gotovo sve ruske rezerve, da bi potom Ukrajinci pokrenuli iznenadnu ofenzivu na sjevernom bojištu i probili rusku obranu na području Harkiva.
Sada oružane snage Ukrajine mogu promijeniti redoslijed i najprije udariti na sjever Donecke i Luhanske regije, a zatim, kada rusko zapovjedništvo potroši rezerve, napasti Zaporižju na južnom bojištu. U tom se slučaju prošlotjedni protunapadi Ukrajinaca kod Bahmuta doista mogu smatrati početkom sveopće ukrajinske protuofenzive. Uostalom, čak i ako prva faza ne donese očit uspjeh, nakon udara u Zaporižji moći će se vratiti i nastaviti ofenzive u regijama Luhansk i Doneck.
Ovakva strategija omogućava korištenje novih brigada koje je Ukrajina stvorila ove zime, ali i onih starih koje su sada u Bahmutu i oko njega, iako će ih trebati pojačati.
Vjerojatno će ukrajinski udari kod Bahmuta, Soledara i Kremine natjerati rusko zapovjedništvo na angažiranje rezervi. Naime, Rusi ne mogu sebi dopustiti gubitak teritorija u čije su osvajanje posljednjih mjeseci uložili golem trud i žrtve, iako se radi o malom prostoru.
Pogreške iz jeseni
Samo što je za Ukrajince loše to što je malo vjerojatno da će rusko zapovjedništvo ponoviti pogreške iz jeseni i opet oslabiti frontu na drugim sektorima kako bi odbilo ofenzivu kod Bahmuta i Soledara.
Rusi su u međuvremenu formirali rezerve na svim ugroženim smjerovima, a dosadašnji tijek rata pokazuje da se ruske snage u urbaniziranim područjima Donbasa znaju braniti.
U međuvremenu, unatoč ukrajinskim protunapadima, wagnerovci dovršavaju zauzimanje Bahmuta čija stambena naselja i industrijske zgrade, zajedno sa Soledarom, mogu postati uporišta ruske obrane na ovom smjeru, upozorava analiza Meduze.