VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Ukrajinci napravili ono što nisu ni Hrvati, Turci plešu po oštrici noža - a sve je šokirao Orban!

Moral branitelja dovoljno je visok da se kritički sagledavaju sva međunarodna naklapanja o potrebi pregovora i popuštanja Ruskoj Federaciji

Igor Tabak; pripadnik Wagner grupe puca iz haubice

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Petak 18. studenog ujedno je i 268. dan ovogodišnjeg intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Posljednji su dani širom sjevera i istoka te države postali stvarno zimski – noćne temperature krenule su se krajem tjedna spuštati prema nuli, već danima kiši, a ponegdje se ta kiša i smrzava te prelazi u snijeg. Zato i ne čudi da se od sredine tjedna ritam vojnih djelovanja vidljivo usporio, dok do izražaja sve više dolaze poduzete pripreme po pitanju opremanja vojnih postrojbi za zimske uvjete ratovanja – što bi trebalo pogodovati tamošnjim braniteljima, koje saveznici već neko vrijeme užurbano opskrbljuju toplim odorama i zimskom opremom. Imajući sve to u vidu, za očekivati je u skorije vrijeme i određene pomake na sjeveru i istoku Donbasa, gdje se čulo o brojnim sukobima, ali ne i o bitnijim pomacima linije bojišta.

Uz to, zadnjih je dana naglasak ukrajinskih državnih napora bio koncentriran na krajnji zapad Hersonske oblasti, oslobođen prije desetak dana – ondje još uvelike traje interventno razminiranje, koje je preduvjet makar i osnovne obnove komunalnih sustava i usluga na službeno oko 5580 četvornih kilometara oslobođenog teritorija s otprilike 198 naselja.

Pri tome, dok aktivno traju ti napori za stabilizacijom oslobođenog prostora, treba zaključiti da se u Hersonskoj oblasti bojišnica ustalila na rijeci Dnjepar, a da (usprkos brojnim glasinama početkom ovoga tjedna) izgleda nije bilo masovnijeg prelaska ukrajinskih snaga na istočnu obalu koju drže ruske snage. Iako je sasvim vjerojatno da su onamo išle razne manje i specijalne postrojbe ne bi li radile kaos u ruskoj pozadini, bilo sami ili u kombinaciji s ondje već postojećim partizanima – čitava je ta nova bojišnica prvenstveno obilježena brojnim topničkim duelima preko rijeke Dnjepar, dok ukrajinski precizni raketni sustavi HIMARS itekako počinju uništavati rusku logistiku u dubini ove nove bojišnice.

Ujedno, svoj dio posla odradila je i ukrajinska Vrhovna Rada, koja je u srijedu 16. studenog ukupno peti put odlučila o izvanrednom stanju u državi (24. veljače, 15. ožujka, 21. travnja, 15. kolovoza i sada 16. studenog). Obavivši ono što si Republika Hrvatska nikad nije priuštila tijekom Domovinskog rata (a ni kasnije), Ukrajina je opet na 90 dana produžila kako izvanredno stanje tako i opću mobilizaciju. Ujedno je odlučeno i će se tijekom tog perioda nastaviti prodavati i puštati u promet robe bez traženja njihove sukladnosti s propisima o tehničkoj ispravnosti – prvenstveno tu misleći na agregate i generatore, elektromotore i grijalice, dakle - sve robu koja bi trebala olakšati funkcioniranje društva u stanju manjka struje i grijanja.

Energetska infrastruktura u kolapsu, moral visok

Upravo redukcije struje i grijanja posljednjih su dana poseban problem za ukrajinsku stranu – budući je masivni val ruskih raketa i kamikaza-dronova početkom tjedna itekako oštetio nacionalnu energetsku infrastrukturu – za koju sada ukrajinski izvori spominju štete na preko polovice svih sustava. Dapače, napadi koji su obilježili popodnevne sate u utorak 15. studenog nastavili su se manjim intenzitetom i tijekom srijede te četvrtka, 16. i 17. studenog – što je ozbiljno usporilo sve popravke.

No, kako stvari stoje – moral branitelja ipak je dovoljno visok da se kritički sagledava sva međunarodna naklapanja o potrebi pregovora i popuštanja Ruskoj Federaciji – nastojanja koja se misteriozno pojavljuju u zapadnim medijima nakon svake veće ukrajinske pobjede, pa tako i nakon nedavnog oslobađanja zapada Hersonske oblasti i samog grada Hersona.

Tobožnjim posrednicima i zagovornicima pregovora te popuštanja agresoru nije baš pomogao ni Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov – koji je izričito potvrdio da se valovima raketnih napada namjerno gura čitavu Ukrajinu u podnošenje zime bez struje i grijanja, jer se ta država (još) ne osjeća tako slabom da bi morala pristati s nadmoćnim agresorom „pregovarati“ po njegovim diktiranim uvjetima.

Sredinom ovoga tjedna, barem od 15. do 17. studenog, traje već od početka listopada šesti po redu val ruskih raketnih napada na energetsku infrastrukturu Ukrajine. Od toga je 15. studenog na Ukrajinu tijekom oko dva sata intenzivnog popodnevnog napada bilo otposlano preko 100 raketa (Kh-101, Kh-555, Kh-59, S-300 i 3M54 Kalibr) te veći broj dronova (Shaheed-131, Shaheed-136, Orion i Orlan) – od čega je ukrajinska protuzračna obrana navodno srušila oko 77 raketa i desetak dronova. Posebno se tom prilikom hvalilo novo pristigli američki PZO sustav NASAMS, dobrim je ocijenjen i IRIS-T, dok nije bilo ni glasa sustavima Aspide ili Hawk, za koje se isto moglo naslutiti da bi trebali biti prisutni u Ukrajini.

No, rezultat tog napada bio je nestanak struje za oko 10 milijuna stanovnika Ukrajine, što se velikim naporima nadležnih tijekom idućih dana jedva uspjelo smanjiti na 2 do 4 milijuna ljudi bez struje – dok su tih dana nastavljeni dnevni napadi na energetsku mrežu. Jučer je tako na Ukrajinu bilo ispaljeno 18 krstarećih raketa i ponešto dronova, od čega je oko polovice tih oružja možda bilo oboreno u dolasku. Neposredni rezultat svega toga je da su svi popravci infrastrukture itekako usporeni, da sve češće treba kompleksnije dijelove tražiti od saveznika u Europi, a da su neki od velikih gradova širom Ukrajine zadnjih dana završili svedeni i na ukupno po 2 sata struje dnevno – i to u vrijeme vidljivog zahlađenja koje bi pod normalno poticalo i dodatnu potrošnju.

Incident u Poljskoj

Naravno, ne treba posebno isticati kako je u čitavoj toj raketnoj tematici globalno odjeknuo incident koji se 15. studenog oko 15:40 dogodio kod poljskog pograničnog mjesta Przewodówo. Ondje su usred trajanja već spominjanog ruskog raketnog napada po Ukrajini pali ostaci nekakvih raketa i ubili dvoje lokalnih stanovnika na traktoru koji je taman bio navezen na tamošnju žitnu vagu. Dok se u prvo vrijeme spominjao pad dvije rakete – prve su reakcije odmah krenule u smjeru „ruskih projektila“, gdje su ukrajinski izvori momentalno optužili Rusku Federaciju, koja je brzo demantirala bilo kakvu svoju umiješanost.

Nakon što je utorak 15. studenog završio s mnogo spominjanja famoznog članka 5. Washingtonskog sporazuma, eskalacije i širenja sukoba te „3. svjetskog rata“ – već do jutra u srijedu 16. studenog reakcije na incident stišane su prema poljskom traženju NATO konzulatacija po čl. 4 Washingtonskog sporazuma, dok se od američkog predsjednika Bidena na tezu o ruskom napadu čulo: "Postoje preliminarne informacije koje to opovrgavaju.

Linije putanje čine malo vjerojatnim da je raketa lansirana iz Rusije, ali vidjet ćemo". Za to vrijeme je na terenu započela velika istraga, a poljske su Oružane snage stavljene u pripravnost. Imajući sve to u vidu, ne čudi ni da se do večeri te srijede 16. studenog i u ukrajinskim izvorima počelo dopuštati da bi se moglo raditi ili (1) o ruskom projektilu, (2) o zajedno ruskom i ukrajinskom projektilu, ili (3) možda čak i o raketi ukrajinskog sustava PZO – što je uskoro postala i prevladavajuća teorija u NATO i EU krugovima. Ipak, bez obzira o kakvim se raketama radilo, ostalo je jasno da čitavog incidenta ne bi ni bilo da Ruska Federacija ne izvodi masovna raketiranja Ukrajine, vodeći totalni rat protiv infrastrukture i stanovništva te države.

Dok se podsjetilo na činjenicu kako je i na ljetošnjem NATO summitu u Madridu bilo govora o jačanju PZO obrane istočnog krila NATO saveza (možda potaknuto i incidentom kada je izviđački dron Tu-141 Striž neometano preletio Rumunjsku, Mađarsku i ona pao u Zagrebu) – ipak se na kraju odustalo i od formalnog aktiviranja spomenutog članka 4. jer se materiju ionako među saveznicima valjda temeljito pretreslo baš na tog dana odrađenom 7. po redu sastanku Ramstein skupine.

Uglavnom, za sada se najviše čulo o naznakama da su u Poljsku pali ostaci projektila iz sustava S-300, da tu nije bila riječ o uvodu u neki veliki napad, te da se nakon prvih 48 sati istrage ipak jučer, 17. Studenog, dogovorilo i da na lice mjesta postupno budu pušteni i ukrajinski predstavnici – ne bi li istraga bila što temeljitija. Za to vrijeme, danas se u poljskim medijima već moglo čitati o scenariju po kojem je ruski projektil zapravo gađao ukrajinsku termoelektranu Dobrotvorskaja, dok su ga Ukrajinci probali oboriti raketom S-300 iz Lavova, oko 50 km na jugu, koja je onda navodno završila sjevernije u pograničnom prostoru Poljske.

Utjecaj incidenta

Kao i do sada, novi teški incident u Ukrajini opet (srećom) nije doveo do širenja ovog ratnog sukoba na susjedne države, ali je itekako potaknuo najave dodatne vojne pomoći saveznika. Posebno je to bilo vidljivo u srijedu 16. studenog, kada se ujedno održao i već spomenuti 7. po redu skup ukrajinskih saveznika u tzv. „Ramstein formatu“.

Dok se i od ukrajinskog ministra obrane Oleksija Reznikova čulo kako je ondje primarna tema bila dodatna zaštita ukrajinskoga neba – odnosno uspostava integriranog i višeslojnog sustava PZO za Ukrajinu – navodno je bilo govora i o pripremama za zimsko funkcioniranje te ratovanje u Ukrajini. U tu svrhu je iz Švedske objavljen novi paket vojne pomoći vrijedan više od 3 milijarde švedskih kruna (oko 287 milijuna USD, više od ukupno 8 dosadašnjih paketa takve švedske pomoći) – što će obuhvatiti PZO opremu i streljivo.

Njemačka je obećala rakete za svoju doniranu verziju višecijevnog raketnog sustava M270 zvanu MARS 2, 8 teških kamiona, 39 patrolnih vozila, kao i opremu protiv dronova, terenske grijalice i još oko milijun eura u namjenski Fond za energetsku potporu Ukrajine, Češka je poslala dodatne samohodne haubice na kotačnim vozilima, a čak je i Mađarska najavila davanje do 150 milijuna eura tijekom iduće godine – ali bilateralno umjesto u EU okviru kojeg su nedavno blokirali na bijes većine kontinenta.

Uz to dodatno naoružavanje Ukrajine, treba spomenuti i uspjeh kojeg je na međunarodnom planu zabilježila Turska.

Naime, nakon više tjedana natezanja i pregovora, 17. studenog je konačno uspjelo na dodatnih 120 dana produžiti tzv. „Inicijativu za siguran transport poljoprivrednih proizvoda preko Crnog mora“ – izvozni režim kojeg su UN i Turska uspjeli ovoga ljeta utanačiti između Ruske Federacije i Ukrajine, i koji je trebao isteći u subotu 19. studenog, ako ne bi bilo dodatnoga produženja. Iako se ovaj režim zadnjih mjeseci jako isplatio Ukrajini, a u Rusiji izazvao brojne prigovore i rezerve – izgleda da su tu ipak na kraju prevagnuli njegovi blagotvorni učinci na brojne zemlje Azije, Afrike i Latinske Amerike, koje su često u tijelima organizacije Ujedinjenih Naroda bile sklonije Rusiji nego EU/NATO krugovima – o čemu je službena Moskva vjerojatno ponešto čula i posljednjih dana na sastanku zemalja G20.

Pa ipak, ta ista Turska nastavila je igrati svoju diplomatsku igru na oštrici noža, budući da je također objavila i da od 1. prosinca više ne misli kroz Bospor i Dardanele puštati brodove koji prevoze rusku naftu – ne budu li oni imali posebno osiguranje, sklopljeno mimo svih standardnih osiguravajućih kuća iz EU i Velike Britanije, koji tada kreću uskratom svojih usluga sankcionirati Rusiju. Time Turska na ovome polju kreće uzimati u obzir EU sankcije koje od 5. prosinca važe prema ruskom izvozu energenata – iako se tom sankcijskom režimu nije i izričito pridružila.

Dok se već jučer čulo kako je ruska privreda i službeno ušla u recesiju, tek treba vidjeti kakve će učinke imati spomenuti dodatni krug oštrih transportnih sankcija čija puna primjena tek predstoji.

Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. prosinac 2022 08:23