VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Ukrajinci uništili rusku 72. brigadu, Moskva primila udarac kakav ne pamti od Drugog svjetskog rata

Ruska pojačanja usporila su i otežala ukrajinska nastojanja kod Opitne i Robotine, Rusi su organizirali i protunapade

Igor Tabak; pogođeni ruski desantni brod ‘Minsk‘; eksplozija na Krimu u kojoj je navodno uništen ruski PZO sustav S-400; ukrajinski projektil Neptun

 Davor Pongračić/cropix/profimedia/Адміністрація Президента України/president Of Ukraine/wikimedia, Creative Commons 4.0/

Petak 15. rujna ujedno je i 569. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Dok je 82. tjedan borbi obilježilo nešto lošije vrijeme, mjestimične kiše ipak nisu donijele zahlađenje kao ni bitniju pauzu u borbenim djelovanjima. Na kopnenom dijelu ukrajinske bojišnice nije bilo mira uzduž kompletne bojišnice – no, usprkos brojnim topničkim duelima i zračnim napadima, ipak je sjever bojišta završio obilježen okončanjem bitnijih ruskih napadnih djelovanja te postupnim ukrajinskim preuzimanjem inicijative u pokušaju vraćanja položaja istočno od Kupjanska (Sinkivka), te kod okupiranih gradova Svatove (oko Novoselivske, Sergiivke i Novojegorivke) i Kremina (Jampolivka, Torske i šumski predjeli uz rijeku Siverski Donjec). Oko okupiranog Bahmuta zadnjih se dana bilježilo manje ruske napade sjeverozapadno od grada (oko Orihovo-Vasilivke), što je bljedilo u usporedbi s događanjima južno – gdje su nastavljene žestoke borbe uz prugu Bahmut-Gorlivka.

Konkretno, čini se da su propali ruski protunapadi oko sela Klišćivka, gdje je pod vlašću agresora izgleda ostao tek krajnji sjeverni potez uz prugu – dok je malo selo Andriivka, oko 3 km južnije, konačno oslobođeno. Iako su borbe za to iznimno malo naselje ondje vođene već tjednima (i od sela nije ostalo ništa, doslovno!), a najava oslobađanja je već bilo i ranije – tek se danas dobilo potvrdu kako je posao ondje obavljen, pri čemu je zadnjih dana ondje uništena praktično čitava ruska 72. brigada s gotovo kompletnim časničkim kadrom. Nije jasno kakvo je borbeno stanje nešto južnije – gdje se borbe vode za selo Kurdjumivka (oko 12 km južno od Bahmuta), ali i oko 19 km južnije od Bahmuta – kod malog mjesta Majorske na raskršću već spomenute pruge i logistički bitne ceste T0513 koja s juga iz Gorlivke vodi u Bahmut, u neposrednom istočnom zaleđu tamošnje bojišnice.

Otežana ukrajinska nastojanja

Ponešto je manje dinamična situacija oko okupiranog grada Donjecka. Ondje se južno od Avdiivke pred brojnim ruskim pojačanjima zaglavio ukrajinski proboj na jug, u mjesto Opitne. Potez koji je započeo prošlog tjedna izgleda nije do kraja oslobodio Opitne, pa su Ukrajinci ostali ograničeni na sjeverni dio naselja u kojem su se navodno uspjeli provizorno utvrditi. Za razliku od toga, jugozapadno od Donjecka nije bilo bitnijih promjena oko ukrajinskih položaja na zapadnom kraju Marinke – usprkos ustrajnim vijestima o svakodnevnim borbama.

Ponešto je kompleksnija situacija na bojištu južno od Velike Novosilke. Ondje se zadnjih dana bilježe žestoke borbe oko 15 km jugoistočno (potez Novodonjecke-Novomajorske), gdje izgleda do sada nije uspjelo ukrajinsko oslobađanje ovih mjesta na rijeci Šajtanka. Iako je prebacivanje težišta ukrajinskih snaga na to poprište otvorilo određeni prostor za protunapad i napredovanje Rusa oko uporišta Prijutne (16 km jugozapadno od Velike Novosilke) – ta su djelovanja ovoga tjedna naišla na jaki ukrajinski otpor, te se bojišnica uvelike opet približila ruskom uporištu koje Ukrajinci već duže ozbiljno pritišću.

Slično je promjenjiva i situacija na glavnom pravcu prodora ukrajinske ljetne ofenzive, južno od Orihiva, u prostoru sela Robotine, Novoprokopivka i Verbove. Kako izgleda, ondje su jaka pojačanja ruskih padobranaca omogućila seriju protunapada agresora – pa dok Ukrajinci i nadalje drže Robotine i nastoje napredovati jugoistočno (prema Novoprokopivki) i istočno (prema Verbove), sva ta nastojanja su itekako usporena i otežana. Dapače, s ruske se strane moglo čuti o pokušajima organiziranih protunapada na korijen ukrajinskog izbočenja bojišnice – kako sa zapada (iz sela Kopani i Rivne na sjever prema Novodanilivki), i sjeveroistoka (prema Robotine), tako i s istoka gdje Rusi nadalje brane Verbove, te su pokušali napadati sjeverozapadno i sjeverno od tog uporišta. Ipak, sva ta borbena djelovanja još nisu iskazala bitnije efekte, posebno ne u vidljivim promjenama tamošnjeg tijeka bojišnice.

Krim pod napadom

Već u ranim satima srijede 13. rujna do svjetske javnosti su doprle prve snimke eksplozija i velikih požara u unutarnjem akvatoriju ratne luke Sevastopolj. Prema prvim lokalnim vijestima radilo se o raketnim napadima na prostor tzv. „Sevmorzavoda“ – vojnog brodogradilišta u državnom vlasništvu. Od navodnih 9 krstarećih projektila rusku je obranu prošlo barem njih dva – te su u nedalekim suhim dokovima raketama Storm Shadow pogođeni desantni brod „Minsk“ (18. plovilo iz okvira Projekta 775) te podmornica „Rostov na Donu“ (B-237, druga iz okvira Projekta 636.3). Šteta na oba cilja bila je opsežna (prema službenim informacijama, zabilježeno je i 2 mrtvih te preko 20 ozlijeđenih), a požari su trajali dobar dio srijede 13. rujna.

Pri tome, brojni promatrači sumnjaju u ruske navode kako će nanesene štete biti popravljene, a plovila opet dovedena u operativnu službu iole uskoro. Osim što je time iz stroja praktično izbačena polovica desantnih plovila Crnomorske flote, ovime je ujedno u ratnim djelovanjima oštećena i prva ruska podmornica od Drugog svjetskog rata – što je posebno neugodno za vlasti u Moskvi, budući se radi o podmornici osposobljenoj za ispaljivanje krstarećih raketa 3M54 Kalibr, kojima se učestalo gađa ciljeve širom Ukrajine. Uz to su navodno tijekom napada bila uništena i tri ukrajinska besposadna plovila, koja su valjda sudjelovala u širem okviru napada.

Samo koji sat kasnije, Ukrajinu je pogodila ruska odmazda – valovi kamikaza-dronova pogodili su regiju Odesa, gađajući ciljeve po ukrajinskim južnim lukama na Dunavu (Izmail i Reni), te sjevernu oblast Sumi. Ukupno 47 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 bilo je lansirano s juga (Primorsko-Ahtarsk u Rusiji i s Krima), te sa sjevera (oblast Kursk u Rusiji). Od toga je srušeno 35 letjelica, no štete su bile bilježene na prostoru dunavske luke Izmail – do koje su opet valovi dronova stizali prateći tok Dunava, uz samu graničnu crtu s Rumunjskom. I ovoga puta su nakon napada na prostoru Rumunjske pronađeni ostaci pojedinih ruskih kamikaza-dronova, ovoga puta dalje od same granice s Ukrajinom, oko 16 kilometara južno kod naselja Victoria.

Rumunjske protestne note

Nakon priličnog nesnalaženja tijekom prvog takvog incidenata 6. rujna – sada su vlasti u Rumunjskoj djelovale bitno ozbiljnije. Rusiji su uručene protestne note, a o ovim se incidentima provelo i konzultacije s NATO saveznicima (gdje je Savez situaciju karakterizirao „slučajnim incidentima“). Ipak, Rumunjska je uzduž svoje granice s Ukrajinom za svoje građane aktivirala sustave uzbunjivanja u slučaju većeg incidenta, po naseljima se krenulo interventno uspostavljati javna skloništa – a u četvrtak 14. rujna je za sav civilni te vojni promet zatvoren i rumunjski zračni prostor na 20-30 km od čitave granične crte s Ukrajinom, sve do 4.000 metara visine.

Osim toga, nastavljeno je i ukrajinsko slanje bespilotnih letjelica u Rusku Federaciju – tako da je u srijedu 13. rujna ujutro jedna bila oborena u Tverskoj oblasti, sjeverozapadno od Moskve, dok su navečer tri oborene u pograničnoj Brijanskoj oblasti, i još jedna u Belgorodskoj oblasti. Tijekom noći su Rusi na to odgovorili novim valom napada kamikaza-dronova – 22 letjelice lansirane s Krima, iz Jejska na Azovskom moru, te iz oblasti Kursk na sjeveru, na ciljeve širom Ukrajine (od čega ih je 17 navodno bilo srušeno u dolasku). „Spektakl“ se nastavio u rano jutro 14. rujna na Krimu – kada se prvo iz ruskih izvora čulo o rušenju 11 ukrajinskih bespilotnih letjelica iznad poluotoka, da bi onda kod Jevpatorije (oko 68 km sjeverozapadno od Sevastopolja) odjeknule i jake eksplozije.

Nije trebalo dugo da se ukrajinska strana pohvali uništenjem još jednog ruskog protuzračnog sustava S-400 (sami Rusi su kasnije spominjali tek stariji S-300) – gdje se navodilo da su radari i antene sustava bili pogođeni bespilotnim letjelicama, a onda i sami njegovi lanseri raketa s dvije ukrajinske krstareće rakete tipa „Neptun“. Kako izgleda, riječ je o napadu načelno sličnom onome od 23. kolovoza, kada je također bio uništen ruski protuzračni sustav S-400 kod Olenivke na Krimu (117 km sjeverozapadno od Sevastopolja). Gubitak dva ovako složena i skupa protuzračna sustava dalekog dometa vjerojatno će se još neko vrijeme osjetiti – te će zračni prilazi Krimu biti olakšani za buduće napade.

Dodatni napadi na brodove i ruska osveta

Napomenimo da su posljednji dani bili i dodatno neugodni za rusku Crnomorsku flotu. Ne samo da su im desantni brod i podmornica bili pogođeni u suhim dokovima unutar ratne luke Sevastopolj – nego se i izvan tog prostora bilježilo dodatne ukrajinske pomorske napade. Kao prvo, u srijedu 13. rujna je na sjeverozapadu Crnog mora navodno uništen ruski patrolni čamac tipa KS-701 „Tunec“, da bi dan kasnije bio bilježen i dodatni val napada ukrajinskih besposadnih površinskih plovila na rusku korvetu „Sergej Kotov“ (četvrto plovilo iz okvira Projekta 22160).

Dok je pet ukrajinskih površinskih dronova bilo uništeno tog ranog jutra 14. rujna, tom je prilikom možda bilo oštećena i ruska korveta na jugozapadu Crnoga mora. Slično su neutralno zvučale i ruske vijesti o ukrajinskom pomorskom napadu na raketni hoverkraft Samum (drugo plovilo klase Bora, Projekt 1239) kasno popodne u četvrtak 18. rujna – da bi se dan kasnije iz ukrajinskih izvora čulo detaljnije. Navodno je ovo plovilo nedaleko Sevastopoljskog zaljeva po iznimno lošem vremenu bilo pogođeno ukrajinskim površinskim dronom „Sea Baby“ – a njegovo oštećenje na stražnjem desnom dijelu dovelo je do nagiba broda i otežanog tegljenja u luku.

Zato je petak 15. rujna opet bio u znaku ruskih kamikaza-dronova – kojih je 17 bilo lansirano s jugoistoka (Primorsko-Ahtarsk). Oni su krenuli preko više različitih ruta prema ukrajinskom gradu Hmeljnickom – a navodni su im cilj bili ukrajinski taktički bombarderi Su-24, koji su izveli zračni napad na brodove u Sevastopolju samo dva dana ranije. Prema ukrajinskim izvorima, svih 17 letjelica Shaheed-136/131 je bilo srušeno, čemu je pomoglo i ponešto kasnije lansiranje njihovih zadnjih valova – tako da su nad Ukrajinom bili po dnevnome svjetlu i time lakši za uočavanje.

Ruski problemi

Tijekom ovog tjedna, koji se pokazao posebno nesretnim za plovila ruske Crnomorske flote, ipak je do izražaja došla i loša materijalna opremljenost ruskih pograničnih jedinica – koje uvelike tek gledaju prolaz ukrajinskih dronova u unutrašnjost Ruske Federacije. No, dok prigovore ljudstva Granične službe u sastavu ruskog FSB-a malo tko sluša, u srijedu 13. rujna je Vladimir Putin na Dalekom istoku vodio razgovore o obrambenoj suradnji sa sjevernokorejskim diktatorom Kim Jong-Unom. Iako se o točnom sadržaju dvosatnog sastanka još nagađa – mnogi promatrači su pretpostavljali da je s ruske strane prvenstveno bila riječ o dobavi topničkog streljiva iz Sjeverne Koreje za potrebe ruskog rata u Ukrajini.

Dapače, za čelnika ukrajinske vojne obavještajne uprave Ministarstva obrane Budanova stvar je još jasnija – budući da on tvrdi kako je sporazum o tome već davno postignut, a priprema za isporuku sjevernokorejske robe je navodno već započela (topničko streljivo kalibra 122 i 152 mm, rakete sustava Grad, te razno streljivo za tenkove) prije oko mjesec i pol. Naravno, imajući u vidu takve odnose Rusije i Sjeverne Koreje, malo je koga začudila istodobna prisutnost visoke delegacije iz Južne Koreje u Kijevu, gdje su s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim razgovarali o širokoj gospodarskoj suradnji.

Putinovi sastanci sa saveznicima

Dok je Kim Jong-Un tijekom petka 15. rujna još razgledavao ruski Daleki istok – posebno proizvodnju borbenih aviona Su-35 i Su-57 u Komsomoljsku-na-Amuru u društvu ruskog ministra industrije i trgovine, Vladimir Putin se u Sočiju na Crnome moru opet sastao s još jednim saveznikom – bjeloruskim diktatorom Aleksandrom Lukašenkom. Osim općih tema suradnje i stanja na ratištu (na kojem i Bjelorusija itekako prešutno sudjeluje) – diskusija se vjerojatno dotakla ovoga mjeseca otpočetog transporta ruskog taktičkog nuklearnog oružja u Bjelorusiju, kao i daljnje isporuke raketnog sustava Iskander-M, čiji projektili mogu nositi nuklearne bojne glave.

Kako se saznaje iz bjeloruskih oporbenih redova, Bjelorusija je početkom ove godine dobila dvije pošiljke sustava Iskander-M koji su stavljeni u sastav tamošnje 465. raketne brigade – a do sada bi ondje moglo biti i do 6 takvih aktivnih sustava. Tema razgovora vjerojatno će biti i daljnja sudbina boraca bivšeg poduzeća „Wagner“ – što je tema bitno olakšana od „nesreće“ koju je imao Jevgenij Prigožin u svome letu 23. kolovoza ove godine.

Određeno smanjivanje napetosti po pitanju čitave te vojne pobune jasno se vidi i po činjenici da je nakon gotovo tri mjeseca temeljite izolacije u javnosti opet osvanuo ruski general Sergej Surovikin. Njega su ruske društvene mreže zapazile u Alžiru, gdje je u civilu izgleda bio dio službene delegacije Ministarstva obrane Ruske Federacije. Osim susreta s tamošnjim obrambenim dužnosnicima, bio je prisutan i tijekom protokolarnih posjeta – a njegovo nošenje načelno civilne odjeće tek je otvorilo dodatne diskusije o tome je li Surovikin i dalje djelatna vojna osoba ili ne.

Žitni problemi Ukrajine i Rusije

Iako je tzv. „Žitni sporazum“ prestao važiti još 17. srpnja, razni pregovori o obnovi nekakvog izvoznog režima za prehrambene proizvode putem Crnog mora itekako traju i dalje. Prije desetak dana je postalo jasno da se Turska s Ruskom Federacijom pogodila o uvozu oko milijun tona ruskih žitarica – koje bi oni preradili i onda dalje izvozili u siromašne krajeve Afrike i Azije. No to je zapravo riješilo tek djelić ukupnoga problema – na kojem i dalje posebice radi organizacija Ujedinjenih naroda. Dok ritam ruskih izvoza itekako ovisi i o kapacitetima pretovarenih ruskih željeznica, širi sporazum koče i razni preduvjeti koje je Ruska Federacija postavila pred moguću obnovu pomorskoga izvoza u velikom opsegu. Iako tu nisu mnogo pomogli ni razgovori i apeli skupine država G20 koja se nedavno okupila u Indiji – gdje niz zemalja NATO i EU (ali i Ukrajina) smatraju da bi popuštanje Rusiji ipak bilo tek dobrim uvodom u daljnje ucjene.

No posebno se problematičnim pokazuje i izvoz ukrajinskog žita kopnenim putem, posebice preko susjednih država iz sastava Europske unije. Iako se još u svibnju prvo jednostrano (Poljska, Mađarska, Slovačka, Rumunjska i Bugarska), a onda i na razini čitave EU uvelo ograničenja unutar poljoprivrednog tržišta Unije za jeftinije proizvode iz Ukrajine – te su zabrane trebale isteći baš u petak 15. rujna i bilo kakav sporazum na ovu temu pokazao se jako teško dosežnim. Posebno su tu „tvrdim orahom“ ispale Poljska i Mađarska, najavljujući da će i dalje zabranjivati jednostrano ako čitava Europska unije tu ne donese neko novo zajedničko rješenje.

Pogodovanje agresoru

Dok se sama Ukrajina spremala ovu temu dovesti pred Svjetsku trgovinsku organizaciju – kao načelno kršenje slobode trgovine – postupno se tek iz Bugarske moglo vidjeti određeno kolebanje, budući je tamošnji parlament podržao ukidanje zabrane uvoza ukrajinskog žita. Ipak, zadnjih je mjeseci postalo jasno kako izvoz iz Ukrajine nije bio glavnim uzrokom problema u pojedinim EU-državama, budući se stanje ondje nije popravilo višemjesečnom zabranom za robe iz Ukrajine – čitav takav pristup definitivno krši kako Sporazum o pridruživanju između Ukrajine i EU-a, tako i načela te norme jedinstvenog tržišta EU-a. Dok se o svemu tome ništa nije mnogo čulo do zadnjeg dana važenja zabrane – EU je u večernjim satima 15. rujna ipak objavila kako neće produžiti ograničenja za prehrambene robe iz Ukrajine, na što su onda Poljska, Mađarska i Slovačka odgovorile uvođenjem jednostranih zabrana uvoza.

Pri tome, Poljska i Slovačka govore o zabrani za žitarice, a Mađarska je donijela uredbu o zabrani čak 24 tipa ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda (od žitarica, preko mesa i mesnih proizvoda, pa do meda i raznog povrća). Budući se pitanje ukrajinskog izvoza itekako tiče pomoći za funkcioniranje tamošnje privrede u ratnome stanju, mnogi su ovakva ograničenja gledali i u svjetlu pogodovanja agresoru – tako da će o ovoj temi još zasigurno biti mnogo riječi ubuduće.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. srpanj 2024 22:20