POLITIČKI TEATAR

Ukrajinci uništili ‘veliki četvrtak‘ Xiju i Putinu: Kinez puca pod pritiskom, ne zna što učiniti

Može se očekivati da će Peking nastaviti činiti ono što je činio još od početka ruske invazije, dakle isključivo ono što je najbolje za Kinu

Vladimir Putini i Xi Jinping

 Sergei Bobylyov/Afp/Profimedia/Sergei Bobylyov/Afp/Profimedia

Brzo napredovanje Ukrajine na bojnom polju ostavilo je i ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegovog kineskog kolegu Xi Jinpinga u neugodnoj poziciji pred ovotjedni summit u središnjoj Aziji. Moskva bi, pak, trebala zadržati niska očekivanja, navodi u svojem komentaru Bloomberg. Naime, za svoj povratak na geopolitičku pozornicu nakon gotovo tri godine izolacije zbog covida-19, Xi Jinping je odabrao nešto što bi se moglo smatrati trčanjem pobjedničkog kruga.

Kineski čelnik trebao bi posjetiti središnju Aziju, počevši u srijedu u Kazahstanu, a zatim otići na summit Šangajske organizacije za suradnju (SCO) u Uzbekistanu. Tamo će se susresti s Vladimirom Putinom na njihovom prvom susretu otkako je ruski predsjednik otputovao na otvaranje Olimpijskih igara u Pekingu u veljači, rukovao se sa svojim kolegom, proglasio prijateljstvo "bez granica", a zatim krenuo u napad na Ukrajinu.

Bit će to, kako se ocjenjuje, tjedan političkog teatra od kojeg bi Moskva, pod sve većim pritiskom na bojnom polju, trebala očekivati ​​nekoliko značajnih dobitaka.

Xijev raspored nije slučajno odabran. Ruska invazija na zapadnog susjeda i motivacije iznesene u Putinovom uznemirujućem govoru prije samog napada - opsežna intervencija kojom se negira pravo Ukrajine na postojanje i postsovjetsku stvarnost - izazvali su jezu u regiji na jugu, gdje postoji značajan broj pripadnika ruske manjine. K tome, ne baš impresivnu i nediscipliniranu vojnu izvedbu Moskve itekako su primijetile zemlje za koje bi Rusija trebala figurirati kao jamac sigurnosti.

Nove ‘crvene linije‘ središnje Azije

‘Crvene linije‘ središnje Azije ponovno se iscrtavaju, a njezine sfere utjecaja preinačuju. Kina, pak, to neće samo pasivno promatrati. Godina je, naime, počela loše za Peking u ovom dijelu svijeta. Kineski dužnosnici bili su zatečeni neredima u Kazahstanu i isprva su prosvjede odbacili kao "unutarnju stvar" zemlje.

Putin je, upravo suprotno, bio brz i odgovorio je na poziv predsjednika Kasima-Jomarta Tokajeva za da pošalje pomoć u obliku snaga Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti, prilično klimave skupine koju predvodi Rusija.

Putin je pomogao spasiti tamošnji režim i uspostaviti red te je ojačao ulogu Kremlja kao zaštitnika. Unatoč svim pričama o rastućem gospodarskom utjecaju Pekinga u regiji, Rusija je bila ta koja je u siječnju pokazala stvarno razumijevanje krize i bila u stanju pokrenuti događaje, kako kaže Temur Umarov iz Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir. Peking je naknadno shvatio da mora obratiti veću pozornost na događanja u regiji.

Zatim je došao rat sa svojim implicitnim prijetnjama. U kolovozu je u ubrzo obrisanoj objavi na društvenim mrežama - kasnije pripisanoj hakerima - bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev, koji od početka invazije igra ulogu ‘superjastreba‘, nazvao je Kazahstan "umjetnom državom". Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba bio je jasniji u intervjuu za uzbekistanske novine prošlog tjedna: "Želim da svi shvate da ako mi izgubimo, onda ćete vi biti sljedeći".

Kazahstan je uočljivo oklijevao stati iza Moskve, šaljući humanitarnu pomoć Ukrajini i održavajući kontakt s Kijevom. Na pozornici Međunarodnog ekonomskog foruma u Sankt-Peterburgu u lipnju, smješten pored Putina, Tokajev je rekao kako njegova zemlja ne priznaje samoproglašene republike Donjeck i Lugansk u istočnoj Ukrajini. Kazahstan traži alternativne rute za izvoz svoje nafte te je pristala unaprijediti suradnju vojnih obavještajnih službi s Turskom, članicom NATO-a.

Putin u potrazi za prijateljima

I dok Xijev posjet ne predstavlja provokaciju - Kazahstan je bio mjesto gdje je 2013. godine odabrao pokrenuti inicijativu ‘Pojas i put‘, dok je zemlja dugo balansirala svoje odnose s Kinom, Rusijom i SAD-om - zasigurno pruža dobrodošlu i vidljivu potporu Tokajevu. To je podsjetnik Moskvi da središnja Azija, bogata resursima, ima druge susjede. Nije ni čudo da Putin, čovjek u potrazi za prijateljima, ima svoje planove putovanja u tu regiju.

Ipak, pravi prijatelj se prepoznaje u nevolji, a Xi ne namjerava napustiti Putina. Njih dvojica su i dalje autokrati, usklađeni u svom protivljenju Washingtonu, što su friško demonstrirali zajedničkim vojnim vježbama. Obojici bi dobro došlo malo geopolitičke predstave - putovanje je najavljeno nakon posjeta predsjednice predstavničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi Tajvanu, a Moskva se bori kako bi se oduprla ukrajinskoj ofenzivi. No, pitanje je što će ispasti iz njihovih neformalnih razgovora.

Sastankom na naizgled neutralnom mjestu i razgovorom na marginama summita SCO-a, Peking sugerira da bi očekivanja trebala biti niska. SCO je golema grupacija koja predstavlja više od dvije petine svjetske populacije sada kada su se pridružili Indija i Pakistan, ali znači manje od zbroja svojih dijelova.

Kao što kaže Jakub Jakobowski, koji istražuje kinesku vanjsku ekonomsku politiku u Centru za istočne studije u Varšavi, SCO nije u stanju pružiti koherentan odgovor na bilo kakav međunarodni razvoj, ali je prilika za propagandno nastrojen nastup koji će odjeknuti na ‘globalnom jugu‘. To jednostavno ne uključuje nikakvu značajnu ekonomsku, a kamoli vojnu predanost.

Brzi napredak Ukrajine u posljednjih nekoliko dana zasigurno je stavio Peking u neugodnu poziciju. Xi nije bio voljan poduzeti skupe ili riskantne korake da podrži Putina, a s druge strane Kina ne želi svjedočiti neugodnom porazu Kremlja, koji bi se loše odrazio na Xija i stvorio nepoželjnu nestabilnost.

Rusija posrnula, ali nije izbačena iz igre

Ipak, Rusija jest posrnula, ali nije izbačena iz igre. Za sada se može očekivati da Peking nastavi činiti ono što je činio još od veljače i početka ruske invazije - dakle, isključivo ono što je najbolje za Kinu. Tijekom proteklih mjeseci Peking je pojačao retoriku, ali je ograničio stvarni diplomatski kontakt ‘oči u oči‘ s Moskvom, pri čemu je samo trećepozicionirani kineski službenik Li Zhanshu boravio u Vladivostoku na Istočnom gospodarskom forumu, što je bio i posjet na najvišoj razini od početka invazije.

Taj posjet nije u značajnoj mjeri doveo u pitanje financijske i druge mjere Zapada, osobito po pitanju opskrbe tehnologijom i vojnom opremom, što prisiljava Kremlj da se okrene Sjevernoj Koreji i Iranu. Umjesto toga, Kina je pragmatično kupovala jeftine ruske sirovine, kao što je to učinila i Indija. U natječaju koji je zatvoren prošloga tjedna tjedan, LNG Sahalin-2 proveo je nekoliko isporuka Kini po gotovo upola nižoj cijeni od trenutačne.

Sve to osigurava da će ruski robni divovi nastaviti bilježiti profit, ali se pritom gospodarstvo održava na površini po cijeni povećane ovisnosti o Pekingu, koji tako drži sve karte u svojim rukama. Ruski izvoz u Kinu porastao je za 50 posto u prvih osam mjeseci ove godine, navodi ruski Kommersant, dok je ruski uvoz iz Kine porastao za 8,5 posto.

Xi će se u Uzbekistanu naći pod pritiskom. Balansiranje kineskog vođe neugodnije je nego ikad, ali još nije gotovo - jer Peking i predobro zna da se Putin nema kome drugome obratiti, zaključuje se u komentaru Bloomberga.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
07. listopad 2022 11:32