Inna je propustila očev pogreb. Ožalošćena 36-godišnja ukrajinska odvjetnica doznala je da joj je otac umro dok se sa svoje dvije kćerke - sedmogodišnjakinjom i petogodišnjakinjom - ukrcavala na let iz Londona za Poljsku.
Plan da posjeti očev grob propao joj je dok je stajala na maglom obavijenom željezničkom kolodvoru u Przemyślu na jugoistoku Poljske, mjestu koje je od poljsko-ukrajinske granice udaljeno svega 16 kilometara.
Rusija je otvorila vatru na ukrajinsku električnu mrežu. I veliki gradovi i omanja sela ostala su bez struje. Nastradao je i Innin rodni grad Vinica. Osim njih, nastradala je i ukrajinska željeznička mreža, a vlakovi ostali zarobljeni u stanicama.
Tako izgleda rat u Ukrajini. Otmjena plavuša sitne građe u društvu svojih kćerki pokušava oplakati svoga oca i doći do svoje 72-godišnje majke kako bi je utješila.
Znajući da će put od Londona do Vinice biti naporan i težak, Inna je pokušala nagovoriti svoje kćeri da ostanu u četvrti Clapham na jugu grada. Jedna ih je engleska obitelj udomila i tamo su provele posljednjih šest mjeseci. "Bili su jako ljubazni prema nama", rekla je Inna za Politico.
Ukrajinka sada studira poslovno upravljanje. Njezine kćeri pohađaju školu. "Prije šest mjeseci, nisu znale ni riječi engleskog. Bilo im je jako teško", rekla je Inna. Kćeri joj sada bez većih problema ćaskaju na engleskom. Starija voli crtati, a mlađa plivati.
Miran život u Engleskoj sada im se čini kao uspomena.
Innine su kćeri inzistirale da zajedno s njom odu u Ukrajinu i posjete djeda i baku te njihove mačke. "Kada će doći vlak?", priupitala je starija majku više puta dok su njih tri stajale na ljudima krcatom peronu kolodvora u Przemyślu. Dok se mračilo i hladnoća širila kolodvorom, mnogo je ubundane umorne djece svoje roditelje, mahom majke, pitalo isto pitanje. Oni su pak razmišljali samo o jednome - kako se domoći granice i ući u Ukrajini.
Iz normalnog u abnormalno
Dočim su roditelji pokušavali raspravljali o opcijama koje im se nude, poljska je policajka okupljenima govorila da na peronu nije dozvoljeno pušenje. Za to su ih vrijeme volonteri nudili toplim čajem, jabukama i voćnim sokovima. Vlak koji su čekali, međutim, nikako nije dolazio. Nitko im nije znao reći zašto ga nema.
Poljske obitelji koje žive u zgradama nasuprot kolodvora pažljivo su gledale televizijski program ne bi li čule nešto više o raketa koja je pogodila silos pun žitarica u poljskom selu koje je od Przemyśla udaljeno 100 kilometara sjeverno.
Okupljeni Ukrajinci na kolodvoru počeli su se sve više brinuti. Darina, žena u srednjim godinama tamne kose, pošla je posjetiti svog 21-godišnjeg sina. "Živim u Škotskoj sa svojom kćerkom. On studira u Kijevu i želim provjeriti je li dobro", rekla je za Politico. "Put kući mi djeluje kao da me se iz normalnog prebacuje u abnormalno."
Galina, direktorica manje tvrtke za proizvodnju odjeće, želi što prije vidjeti svoju 10-godišnju kćer koja je trenutno kod svoje bake u Kijevu. Galina ju je povjerila baki dok je otišla na brzinsko poslovno putovanje u Poljsku. Iako su majka i kći stalno su razmjenjivale SMS poruke, one nisu ublažile Galininu nervozu.
Svi koji su se toga dana našli na peronu kolodvora u Przemyślu stalno su na svojim mobitelima provjeravali što se događa u njihovim rodnim gradovima - Harkivu, Černihivu, Hmeljnickom, Žitomiru, Poltavi, Rivni i Lavovu. Svi su ti gradovi u jednom trenutku bili na udaru ruskih topova i bacača raketa.
Novinar Politica Jaime Dettmer bio je među Ukrajincima koji su u Poljskoj čekali vlak za povratak u domovinu. On je čekao vlak za Lavov, grad koji je ozbiljnije nastradao u posljednjim ruskim napadima. Gradonačelnik grada Andrij Sadovji sugrađanima je preko komunikacijske platforme Telegram rekao da ostanu u skloništima, međutim mnogi tu poruku nisu dobili jer nemaju pristup internetu. Gradski su dužnosnici rekli da su ruske rakete i projektili oštetili ključnu gradsku infrastrukturu, ali i da su ukrajinske snage uspjele presresti nekoliko projektila.
140 litara dizela za sat vremena struje
Dettmer je u hladni i mokri Lavov stigao u prvim satima srijede. Novinar i nešto onih koji su s njim čekali vlak od njega su na kraju odustali te pješke ušli u Ukrajinu. Nakon toga su pronašli prijevoz do grada.
Lavov je u većoj mjeri bio bez struje, semafori nisu radili, a sirene za zračnu opasnost konstantno su svirale. Jedina svjetla koja su se vidjela bila su ona koja su dopirala iz zgrada s agregatima.
Upravitelj hotela u kojem je Dettmer odsjeo novinaru je rekao da je 140 litara dizela dovoljno da struja u hotelu radi sat vremena. Upozorio ga je i da voda možda baš i neće biti topla. "Kada dobijemo znak da je sigurno, produžit ćemo doručak za nekih sat vremena", dodao je upravitelj.
Kad je Politicov novinar pojeo doručak, gradski su tramvaji već vozili. Svjetla diljem grada upalila su se do kraja dana. Električari i inženjeri, novi ukrajinski heroji, cijeli su dan popravljali gradsku električnu mrežu. "U utorak je nestalo struje", pisalo je u poruci koju je Dettmer dobio od prijatelja iz Ternopila, grada koji je od Lavova udaljen dva sata istočno. "Cijeli je grad nekoliko sati bio bez struje i vode. Naposljetku se sve vratilo u normalu", stajalo je u drugoj poruci.
S obzirom na to da se zima bliži te da je Rusija naoko odlučila ukrajinski otpor slomiti tako što će uništiti infrastrukturu diljem zemlje, pitanje je koliko Ukrajinci mogu izdržati u takvim uvjetima.
Deseci tisuća Ukrajinaca koji su pobjegli od rata u srpnju su se i kolovozu počeli vraćati kući. Šatorska naselja koja su izgrađena kod granice s Poljskom najednom su postala nepotrebna. Ako Rusija nastaviti uništavati ukrajinsku infrastrukturu, možda će ih se opet morati staviti u funkciju. "Mnogi će Ukrajinci iz zemlje otići ako ne bude grijanja i struje", rekla je Inna. Ona je trenutno rastrgana između planiranja života u Engleskoj, ako uspije nabaviti vizu za svoju majku, i eventualne budućnosti u Ukrajini.
"U Odesi sam bila odvjetnica u nekretninskom sektoru. Imala sam dobar život, stvari su bile dobre. No to je sada sve izgubljeno", rekla je Ukrajinka, naoko izgubivši se u svojim mislima.