Malo Hrvata zna za Roberta Vlašića. Još ih manje zna da je američki "kralj krastavaca" preminuo 8. svibnja u svojem domu u Bloomfield Hillsu, Michigan, u 96. godini.
Sin Josipa Vlašića, hrvatskog imigranta, u Americi je stekao bogatstvo na kiselim krastavcima. Bio je vlasnik "Vlasic Pickles", jednog od najvećih američkih brendova kiselih krastavaca, ali je u SAD-u, osim po krastavcima, ostao zapamćen i kao dio američke popularne kulture 70-ih.
Logotip brenda "Vlasic Pickles", prepoznatljiva roda s leptir mašnom, naočalama i poštarskim šeširom, koja drži kiseli krastavčić poput cigare, tijekom 70-ih i 80-ih godina bila je neizostavni dio njihovih televizijskih reklama. Također, kako priča ide, jedna je reklama za kisele krastavce iz 1978. godine zaslužna za širenje mita o tome da "trudnice čeznu za kiselim krastavcima". Za Vlašića navode da je bio poduzetnički i marketinški genijalac koji je u američku oglašavačku industriju uveo duhovite i šaljive reklame. Objavio je i knjigu "101 vic o krastavčićima Boba Vlasica".
"Odlučili smo da su kiseli krastavci zabavna hrana", objasnio je jednom prilikom za Detroit Free Press. "Da ne želimo sebe ili svoj posao shvaćati previše ozbiljno."
Za obitelj Vlašić, kaže legenda, sve je počelo 1912. godine kada je Franjo Vlašić, Robertov djed, iz rodnog Livna stigao u Ameriku, na otočić Ellis Island u New Yorku. Djed Franjo se po dolasku zaposlio u autoindustriji u gradu Detroit, a tamo je radio za dva dolara na dan i štedio kako bi u Ameriku doveo i obitelj, sina Josipa i suprugu Mariju. U tome je uspio dvije godine poslije, a ubrzo je pokrenuo i vlastiti biznis dostave mlijeka. U biznis je ubacio i sina Josipa koji je s vremenom proširio očevo poslovanje.
Kada je Robert Joseph Vlašić rođen 9. ožujka 1926. godine u Detroitu, Vlašići su već imali dvije tvrtke, jednu za mliječne proizvode (Vlasic Dairy Company), a drugu za distribuciju kiselih krastavaca i kiselog kupusa. Robert Vlašić je nakon završetka škole otišao u vojsku, mornaricu, a nakon što je diplomirao na Sveučilištu Michigan, počeo je raditi u očevoj tvrtki za distribuciju krastavaca. To mu nije bilo dovoljno ambiciozno pa je, osim prijevoza, pokrenuo i vlastitu proizvodnju. Početkom 50-ih godina kupio je tvornicu kiselog kupusa u Imlay Cityju, oko sat vremena sjeverno od Detroita, i nabavio strojeve za proizvodnju i pakiranje kiselih krastavaca. Potpisao je ugovore s uzgajivačima krastavaca i kupusa.
Kada je od oca preuzeo mjesto direktora tvrtke 60-ih godina, "Vlasic Pickles" već je bio najjači brend kiselih krastavaca u SAD-u. Uspjeh Roberta Vlašića njegovi su poznanici pripisivali upravljačkom stilu. Navodno je od svojih menadžera zahtijevao redovite izvještaje, ali su ti izvještaji morali biti sažeti na jednu stranicu papira. "Daj mi brzo dobre vijesti", često je govorio, "ali loše vijesti još brže."
Do kraja 70-ih tvrtka Vlasic Foods u prodaji je nadmašila konkurenciju poput H.J. Heinz Co., proizvođače kečapa i majoneze. Vlašić je potom zaključio da bi za daljnji razvoj tvrtke ona morala postati dio neke veće korporacije. Tvrtku je tada prodao Campbell Soup Co. za oko 35 milijuna dolara 1978. godine te ušao u Campbellov Upravni odbor u kojemu je bio i predsjednik od 1988. do 1993. godine.
Godine 1993. otišao je u mirovinu, ali je ostao aktivan u zajednici. Bio je poznat po filantropiji. Najviše je donirao Katoličku crkvu i obrazovne ustanove kao Centar za učenje Cranbrook u Bloomfield Hillsu.
Iza Vlašića je ostalo njegovih pet sinova, 17 unučadi i petero praunučadi. Vlasic Foods sada je dio Conagra Brands Inc., a u tvrtki je aktivan njegov sin Bill Vlasic.