Tko je ovlastio Ursulu von der Leyen da na štetu europskog gospodarstva, potrošača i poreznih obveznika, a tobože radi dugoročne strateške sigurnosti Starog kontinenta, upravo priprema plan za potpuno odricanje Europe od ruskog plina i nafte, kao da je upravo počela invazija na Ukrajinu? Zelenski je upravo s Trumpom potpisao ekskluzivni sporazum o mineralima, koji uključuje i eksploataciju ugljikovodika, te svijet iščekuje potpisivanje povijesnog mirovnog sporazuma, a Leyen za sutra, 6. svibnja, priprema objavu povijesnog dokumenta u kojem svijetlu budućnost EU traži zaustavljanjem kompletnog uvoza ruskog plina i nafte.
Trebamo li unaprijed sumnjati da ćemo sutra pratiti predstavljanje još jedne od "velikih vizija" vodeće birokratkinje EU, a koji će Starom kontinentu donijeti višu razinu neizvjesnosti, nesigurnosti, troškova i poreza? Uostalom, hoće li možda već sutra objavom energetske separacije EU od Rusije Leyen proglasiti vječni hladni rat Rusiji, sa svim konzekvencama?
PROČITAJTE VIŠE Ursuli von der Leyen nije palo na pamet otkazati večeru
Je li u Europskom parlamentu održana rasprava o strateškom repozicioniranju kontinenta u kojoj je zaključeno da je ruski plin doista politički nepodoban energent, ili da su Rusi dokazano genetski zla nacija s kojom nitko u Europi više ne smije poslovati jer je to previše opasno, sve bez obzira na to što ruski plin, recimo, pokreće europske plinske elektrane, tvornice, grije kućanstva... po nižoj cijeni nego američki ili afrički LNG plin?
Je li šefica EK prigrabila ovlasti donošenja strateških odluka koje predodređuju budućnost u sljedećih 25, 50 ili više godina kakve nisu predviđene temeljnim dokumentima Unije, te vodi specifičnu ideološku agendu koja provocira ekstremne financijsko-ekonomske i socijalne rizike pri čemu se predstavlja kao moderna politička svetica, a još je nakon prvog mandata bilo bjelodano da Europa uz njezine vizije sve više zaostaje te se stoga pretvara u političko požarište, na koje Ursula von der Leyen uporno dolijeva ulje?
Uostalom, tko to Ursuli von der Leyen priča da je ruski plin zapravo politički nepodoban, da EU mora i može bez njega bez obzira na posljedice, i da je to toliko važno pitanje da usred globalnog geopolitičkog košmara mora trošiti novac poreznih obveznika na pripremu legislative koja će europskim kompanijama zabraniti uvoz ruskog plina da bi više zarađivali američki odnosno afrički izvoznici, a potrošači EU uživali u višim cijenama i(ili) energetskoj nesigurnosti? Možda Trump?
Nakon što smo od 2022. duge tri godine na europskoj koži učili da je ideja kažnjavanja i iscrpljivanja agresivnog autokratskog režima Vladimira Putina sankcijama na fosilna goriva loša ideja jer je time Europa kažnjavala sama sebe dok je Rusija nalazila nove zahvalne kupce u Kini, Indiji ili trećim destinacijama, intrigantno je da nam šefica EK patetično predstavlja još i plan koji u osnovi znači ne samo (samo)odricanje od jeftinijih energenata u ime "viših" političkih interesa nego u osnovi planirano uvođenje kontinenta u stanje hladnog rata. I sve bez transparentne javne rasprave i glasanja članica o tako važnom pitanju.
Ignoriranje inicijative
Iz nepoznatog razloga, europski mediji pretežito ignoriraju novu inicijativu Von der Leyen koja najednom s idejom zabrane uvoza ruskih energenata ide dalje nego što su otišla suspektna rješenja osmišljena u kaosu 2022. godine, a "šefica Europe" pritom sugerira da je sklona uvozu skupljeg Trumpova plina, iako se to ne predstavlja kao jedan od stupova europske sigurnosti u budućnosti jer ga je teško tako predstaviti; američki LNG je po prirodi dobave skuplji energent, u slučaju globalnog sukoba rute dostave postaju nesigurne, arapski odnosno afrički izvoznici ne funkcioniraju kao humanitarne udruge koje će pomagati da Europljanima ne bude hladno jer im je šefica EK Ursula von der Leyen prijateljica.
Bilo kako bilo, prema pisanju Politica, mi bismo već sutra, 6. svibnja, trebali doznati kakve su to "konkretne mjere za zaustavljanje (phase out) cjelokupnog uvoza ruskih fosilnih goriva da se više ne bismo trebali oslanjati na neprijateljsku silu za osiguravanje energetskih potreba". Naime, sutra treba biti objavljen pomno pripreman dokument Von der Leyen u kojem se očekuje da će vizionarski predvidjeti da nam već od 2027. godine neće trebati niti jedan atom ruskog plina ili nafte zato što su ruski, ali će nam, valjda, i dalje trebati nekakav plin? Tko zna, u velikim planovima Ursule von der Leyen u posljednjih šest godina svjedočili smo nizu kolosalno promašenih strategija, pa je realno iznova očekivati ideološki odnosno svjetonazorski vrlo pitko štivo koje je u osnovi, što se tiče kvalitete, plitko i štetno. Ursula von der Leyen iznenada, kad to realiste više uopće ne zanima kao opcija, navodi da je odricanje od ruskih energenata "apsolutni" prioritet EU, što je toliko iracionalno da se otvara i pitanje prikrivenog šovinizma prema jednoj od slavenskih nacija.
Institut Bruegel u analizi "Europa hitno treba zajedničku strategiju za ruski plin" upozorava da se "iskorištavanje ruskih plinskih resursa preko trenutačno neaktivnih plinovoda" trenutačno može činiti "privlačnim, osobito s obzirom na rastuće troškove energije i niske razine zaliha plina. Međutim, rascjepkani europski pristup uvozu ruskog plina koristio bi Putinu, omogućujući mu da koristi plin kao sredstvo pritiska i manipulira cijenama, politički podijeli EU te ugrozi dugoročnu energetsku sigurnost bloka. To bi također moglo usporiti energetsku tranziciju EU jer bi jeftiniji plin potkopao ulaganja u čistu energiju". Potom Bruegel podsjeća da su si "kreatori politika EU postavili neobvezujući cilj da do 2027. postupno ukinu upotrebu ruskog plina", zatim da je predstavljanje plana zakazano za ožujak odgođeno, pa sada prije objave novog velike zamisli Ursule von der Leyen analitički procjenjuju održivost i učinkovitost embarga, carina i kvota kao mogućih mjera u sklopu strategije EU za ograničavanje i postupno ukidanje ovisnosti o ruskim energentima. Ne radi se o briljantnom i vrlo pronicljivom štivu, ali barem daje suvisao pregled stanja te diskretne sugestije, pa ga djelomično prenosimo zbog stvaranja dojma kojom lakoćom šefica EK donosi epske odluke, kao da je Marija Terezija, apsolutna vladarica Austro-Ugarske sklona vođenju "opravdanih" ratova na štetu vlastite monarhije.
PROČITAJTE VIŠE Ursula je na sva zvona najavila naoružavanje Europe: to su zapravo bajke
Mehanizmi za dizanje cijena
Godine 2021. Rusija je EU isporučila 157 milijardi kubičnih metara (bcm) plina, približno polovinu ukupnog uvoza plina EU, podsjeća nas Bruegel. EU je većinu ruskog plina uvozila kroz četiri plinovoda (Nord Stream 1, ukrajinski tranzit, Jamal i TurkStream) te u obliku ukapljenog prirodnog plina (LNG). Do 2024. uvoz ruskog plina pao je na 54 bcm, što čini 18 posto uvoza plina EU. Taj je pad prvenstveno posljedica ruskog smanjenja isporuka, a ne mjera država. Važno je napomenuti da je uvoz ruskog LNG‑a u EU porastao 60 posto u posljednje tri godine, upozorava Bruegel, pa objašnjava da ruski izvoznici i dalje opskrbljuju više europskih kompanija. "Iako su Litva, Latvija, Estonija i Poljska uvele nacionalne zabrane na ruski plin, na razini EU ne postoje čvrsta pravna ograničenja za ulazak ruskog plina preko plinovoda. Sankcije se primjenjuju samo na pretovar LNG‑a u lukama EU za odredišta izvan EU", opisuje Bruegel, što otvara pitanje zašto se najednom Von der Leyen pretvara da je rat s Rusijom tek počeo, pa pokreće apsolutnu zabranu?
"Većina ruske plinovodne infrastrukture još uvijek postoji. Iako je ponovno otvaranje Jamala malo vjerojatno s obzirom na stav Poljske prema ruskoj energiji, a kapacitet TurkStreama u potpunosti je iskorišten, preostaju dvije opcije: obnova tranzita preko Ukrajine ili korištenje neoštećene cijevi Nord Streama 2. Ugovor o tranzitu ruskog plina kroz Ukrajinu istekao je u siječnju 2025. EU je raspravljala o mogućem obnavljanju ukrajinskog tranzita 8, pri čemu je Slovačka zaprijetila blokiranjem potpore Ukrajini ako se pitanje tranzita ne riješi. U 2024. Gazprom je bio dužan Ukrajini platiti tranzit 40 bcm plina; ali Rusija je transportirala samo 16 bcm. Tehnički kapacitet plinovodnog sustava iznosi oko 100 bcm. Dovršen 2021., Nord Stream 2 (NS2) nije dobio certifikat za rad od Njemačke ni od Europske komisije te je djelomično oštećen tijekom eksplozije 2022., pri čemu je jedna cijev ostala neoštećena, s godišnjim kapacitetom od 28 bcm. Unatoč navodnim razgovorima između Putinova savjetnika i američkih ulagača, ponovno pokretanje NS2 suočava se s financijskim preprekama: operator plinovoda Nord Stream 2 AG, dio Gazproma, mora do 9. svibnja 2025. restrukturirati svoj dug i podmiriti obveze prema malim vjerovnicima ili će se suočiti s bankrotom", opisuje situaciju Bruegel.
U nastavku analitičari uglednog instituta opisuju scenarije u kojima EU obeshrabruje korištenje ruskog plina, kao da je to nužno jedini izbor EU, ali upozoravaju da postoje različiti alati. Embargo nije isto što su kvote ili carine.
"Pravno, embargo na razini EU zahtijeva jednoglasno odobrenje država članica. Zabrana uvoza ruskog LNG‑a nije dobila dovoljnu potporu za uključivanje u 16. paket sankcija EU protiv Rusije, usvojen u veljači 2025. Na zahtjev Slovačke, Europsko vijeće naglasilo je potrebu pronalaženja izvedivog rješenja za ukrajinski plinski tranzit. S obzirom na trenutačni politički krajolik, postizanje jednoglasnosti ostaje vrlo izazovno, što upućuje na to da je potreban alternativni pristup…", upozorava Bruegel.
Carine i kvote također su mehanizmi za dizanje cijena na europskom tržištu te olakšavanje opskrbe kineske ili indijske industrije.
Komentari
56