Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen bila je rezervni izbor i svojevrsno iznenađenje kada je izabrana na tu dužnost. Njezin je izbor bio politička pobjeda država članica u Vijeću nad Europskim parlamentom.
Ključni igrači u tome su bili francuski predsjednik Emanuel Macron i nizozemski premijer Mark Rutte, liberali koji su na taj način htjeli ubiti takozvano načelo spitzen kandidata prema kojemu je šef Europske komisije trebao biti Manfred Weber, kandidat Europske pučke stranke koja je dobila najviše mjesta u Europskom parlamentu.
Tako je nakon duge tradicije da šefovi Europske komisije budu bivši predsjednici vlade ta razina spuštena na bivšu ministricu.
Kada su je izabrali, znali su da ona nema političku težinu kakvu su imali njezini prethodnici Jean-Claude Juncker, José Manuel Durão Barroso ili Romano Prodi.
Ursula von der Leyen tek je trebala graditi svoj autoritet i međunarodni politički profil i to bi vjerojatno uspjela da se Europska komisija kojoj je na čelu nije morala baviti krizom. Ona nije do kraja uspjela, ali nisu ni oni koju su je izabrali. Nitko u svijetu još se ne može pohvaliti da je uspio u borbi protiv pandemije.
Prebacivati sada krivnju na Europsku komisiju i Ursulu von der Leyen nije korektno. Pogotovo od onih koji su je doveli tu gdje je i koje zapravo sluša. Nabava cjepiva za sve države Europske unije prva je važna zadaća Komisije. Poslužilo je to i kao eksperiment je li dobro ili nije davati ovlasti Bruxellesu za područje zdravstva, što je formalno ovlast država članica.
Ako bi se rezultat mjerio danas, onda je za mnoge ishod negativan. Zato se vodeći političari u razvijenim i bogatim državama Europske unije sada pitaju gdje im je bila pamet što su sudbinu svojih građana stavili u ruke birokrata u Bruxellesu. Komisija očito nije dorasla ovom zadatku, barem ne na razini onoga što su očekivali.
Kriza je pokazala da se do brzih rješenja, koja su nužna jer ne mogu čekati, neće doći raznim inicijativama i prijedlozima Europske komisije sa zanimljivim nazivima "pametna", "zelena" ili "digitalna". U najvećoj krizi koja je do sada zadesila cijeli svijet, pa i Europsku uniju, od Europske se komisije očekivalo da djeluje brzo, učinkovito i odlučno.
Pandemija je nametnula mjerenje brojevima. Koliko se uspjelo u smanjenju zaraze, koliko je ljudi cijepljeno i koliko je osigurano cjepiva.
Rezultati su sjajni ako se uzme u obzir da je naručeno 2,3 milijarde doza za Europsku uniju koja ima manje od 500 milijuna stanovnika. Ali rezultati su loši, neki bi rekli i katastrofalni, a drugi bi ih pak nazvali "fijaskom", jer Europska unija zaostaje u cijepljenju za Velikom Britanijom, Amerikom, Izraelom pa i Srbijom. Jer cjepiva koja je naručila EU neće doći planiranom brzinom, zbog čega su mnoge države bile prisiljene mijenjati svoje planove cijepljenja.
Von der Leyen donekle priznaje grešku, ali traži da se njihov rad ocijeni na kraju mandata, dakle negdje za četiri godine. Ne samo ona nego i cijeli sastav Europske komisije upravo je onakav kakav su htjeli lideri država članica. Zato prije svih oni snose odgovornost i za uspjeh i za neuspjeh Europske komisije.
