Ustanovio je ‘sivu zonu‘. Ona je krunski dokaz da je primirje za Uskrs bilo farsa. I ona pokazuje što je sljedeće

Brod "Ćelavac" nije se pomaknuo više od tri godine, piše The Economist. U luku Mikolajiv stigao je dan prije nego što je Rusija pokrenula punu invaziju na Ukrajinu u veljači 2022., kako bi ukrcao teret suncokretova ulja. Od tada je, zajedno s još 28 stranih brodova, zarobljen u toj crnomorskoj luci, udaljenoj oko 60 km od bojišnice.

Sudbina tog broda pokazuje koliko je teško poslovati s Vladimirom Putinom. Predsjednik SAD-a Donald Trump želi brz završetak „užasnog“ rata u Ukrajini. No, Putin preferira sukob. Dana 25. ožujka američki su dužnosnici objavili da su postigli ono što se interpretiralo kao primirje u Crnom moru. No, kako borbe traju, o tome se više ni ne govori. Zapravo, cijela Trumpova mirovna inicijativa počinje tonuti. Dana 18. travnja izjavio je da će „odustati“ ako uskoro ne bude napretka. Rusija je za Uskrs najavila 30-satno primirje koje je stupilo na snagu u 18 sati 19. travnja po lokalnom vremenu, no ono je, prema riječima ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, višestruko prekršeno duž bojišnice – iako se čini da su zračni napadi nešto oslabjeli.

Ova uskršnja farsa nije trebala nikoga iznenaditi. Putin već ima povijest lažnih obećanja i u Crnom moru. Bijela kuća je prošlog mjeseca objavila da su se obje strane dogovorile o sigurnoj plovidbi i izbjegavanju sile. No, ruski su dužnosnici potom izjavili da će do morskog primirja doći tek kada se Moskvi ublažave neke od sankcija. Ukrajina je zauzvrat zahtijevala da se ruski brodovi drže podalje od zapadnog dijela mora. Rezultat svega: zbunjenost među ukrajinskim dužnosnicima. Iako od tada nisu pogođeni nijedni lučki objekti, gradovi u kojima se luke nalaze i dalje su meta napada.

Siva zona

Od srpnja 2022. godine na snazi je bio sporazum koji je omogućavao Ukrajini da ponovno izvozi žitarice, obuhvaćajući Odesu te susjedne luke Čornomorsk i Pivdenji. Tri tjedna nakon što je Rusija raskinula taj dogovor 2023., Ukrajina je otvorila novi koridor za komercijalne brodove. Ukrajinska je mornarica, uz pomoć domaćih i zapadnih projektila, istjerala rusku flotu iz zapadnog dijela Crnog mora. Danas je, kaže glasnogovornik mornarice Dmytro Pletenčuk, more „siva zona“. Osim malih patrolnih brodova, nijedna mornarica ne riskira plovidbu. Postoji zatišje, ali ne i primirje.

Pomorske karte pokazuju gotovo potpuni izostanak civilnog brodskog prometa u ukrajinskim vodama i dijelu Azovskog mora koji je zauzela Rusija. U stvarnosti, transponderi su isključeni iz sigurnosnih razloga, a teretni promet i dalje teče. Prema Juriju Vaskovu, koji je sudjelovao u pregovorima o žitnom sporazumu iz 2022., Odessa i dvije susjedne luke rade s 60% kapaciteta unatoč ratnim oštećenjima. Tijekom prošlogodišnje žetve terminali za izvoz žitarica radili su s 90% kapaciteta; ove godine bi mogli biti još zauzetiji.

Ukrajinska mornarica procjenjuje da je prošle godine u crnomorske luke stigao 4.651 komercijalni brod, dok ih je 4.410 isplovilo. No, troškovi osiguranja i logistike daleko su viši nego u mirnodopskim uvjetima. U 2024. godini ukrajinski poljoprivredni izvoz iznosio je 24,5 milijardi dolara, što čini 59% ukupnog izvoza. Brodovi prate obalu prema Bosporu i dalje prema svijetu.

Iako Odessa sada relativno normalno funkcionira, jedan od najvećih gubitnika u ratu je Mikolajiv, nekoć važno središte izvoza žitarica. Danas je taj izvoz preusmjeren na tri luke u Odeskoj regiji. Prema Oleksandru Kubrakovu, bivšem ministru infrastrukture, „više od 50% prihoda grada Mikolajiva“ dolazilo je od poduzeća povezanih s lukom. Vitalij Kim, šef regionalne vojne uprave, kaže da je oko 10.000 ljudi radilo u i oko luke. Rusija želi trgovati ponovnim otvaranjem Mikolajiva „za nešto veće“, kaže on.

U Mikolajivu je zaustavljena ruska invazija na jug Ukrajine 2022. Grad se nalazi na obalama rijeke Južni Bug, koja se nizvodno ulijeva u Dnjepar, tvoreći estuar koji se na izlazu prema moru zatvara pješčanim i strateški važnim Kinburnskim poluotokom. Kod Očakiva, gdje se estuar susreće s morem, spit se vidi četiri kilometra preko vode. On je pod ruskom okupacijom. Otok na sredini estuara drže ukrajinske snage. Svaki brod koji plovi prema ili iz Mikolajiva i Hersona mora proći tim putem.

Simbol dvosmislenosti i oportunizma

Ukrajina je 2014. izgubila Krim i svoje pomorske baze. Godine 2017. američki su vojnici počeli graditi središte za ukrajinsku mornaricu u Očakivu. Godine 2021. Britanija je obećala pomoći u razvoju mornaričke baze ovdje. Tri dana prije potpune invazije Putin je tvrdio da ono što su Amerikanci izgradili omogućuje NATO-u da prijeti ruskoj mornarici. Očakiv je napadnut odmah nakon početka invazije. To je područje stoljećima bilo poprište borbi. Godine 1855. anglo-francuske snage porazile su Ruse na spitu tijekom Krimskog rata. Godine 1856. Britanci su planirali zauzeti Mikolajiv, ali je rat završio prije nego što su to uspjeli učiniti.

Danas je Očakiv simbol dvosmislenosti i oportunizma Putinove ideje primirja, koje mu ne služi za okončanje sukoba, već za stvaranje stalne nestabilnosti. Grad je neprestano izložen napadima ruskih snaga sa spita. Pokazujući na ostatke na cesti, gradonačelnik Serhij Bičkov kaže: „Jutros je dron ozlijedio jednog čovjeka.“ Polovica od 15.000 stanovnika Očakiva iz vremena prije invazije je izbjegla. Dim se diže s poluotoka gdje, prema riječima gradonačelnika, ukrajinske snage gađaju ruske ciljeve.

Kad je počela invazija, brodovi su postavljeni kako bi zatvorili estuar ruskim plovilima. Danas nitko ne zna koliko je mina u tim vodama, jer je dodatne mine nizvodno donijela Dnjepar nakon što je Rusija srušila branu Kahovka 2023. godine. Britanija, Nizozemska i Belgija dali su Ukrajini pet brodova za razminiranje, no Montreuxski konvencijski sporazum, koji regulira prolaz kroz Bospor, zabranjuje njihov ulazak u Crno more za vrijeme rata.

Turska je 15. i 16. travnja bila domaćin razgovora s Ukrajinom, Francuskom i Britanijom o potencijalnoj misiji očuvanja mira u Crnom moru, ako se ikada postigne mirovni dogovor. Hanna Šelest, analitičarka iz Odese, kaže da duboko sumnja da bi Rusija ikada poštovala bilo kakav sporazum. Umjesto mira, ono što Putin želi je fluidan, opasan i vječan sukob u kojem nitko nije siguran. Dovoljno je pogledati njegovu „sivu zonu“ u Crnom moru.