Do 1. travnja 2364. ljudska civilizacija u potpunosti će se odreći upotrebe životinja u prehrani. Tako je to barem objasnio prvi oficir svemirske krstarice Enterprise William T. Riker u razgovoru s diplomatskim predstavnicima civilizacije Antikana. Legendarna američka znanstvenofantastična serija započeta 1966. (Riker je protagonist drugog kruga snimanog deset godina kasnije) bila je vjerojatno prvi televizijski ulazak u svijet apsolutne političke korektnosti, gdje se svi ljudi, ali i sve vrste života, smatraju izjednačenima u pravima, gdje je novac nepotreban, a meso, kojega se ipak nitko nije morao odreći, izlazi iz strojeva za “sintetizaciju”, kao jedan od prvih televizijskih proizvoda na bazi umjetne inteligencije. “Ljudska civilizacija dosegla je stupanj razvoja na kojemu se odrekla porobljavanja i eksploatacije životinja”, tumači Riker.
U stvarnom životu priča je bila nešto prizemnija. Četrnaestogodišnji Donald Watson iz ruralnog predjela Yorkshirea, grofovije na sjeveru Engleske, prestao je jesti meso 1924. nakon što je s obitelji prisustvovao krvavom kolinju na farmi njegovog ujaka. Prizor vrištećeg praseta natjerao ga je, rekao je kasnije, da ponovo razmisli i o seoskom životu, ali i o načinu života “tamošnjih ujaka”.
Prehrambena etika
Osamnaest godina kasnije on i supruga Dorothy izbacili su iz svojeg jelovnika i mliječne proizvode, opet zbog neslaganja s “biološkom mehanikom proizvodnje”. Svoju su prehrambenu etiku željeli popularizirati u javnosti, a za to je trebalo ime. Uzeli su početak i kraj već uobičajene riječi “vegetarian” i dobili novu riječ “vegan”. Termin je danas prihvaćen u cijelom svijetu, a za razliku od vegetarijanizma koji je ipak u velikoj mjeri samo način prehrane, veganstvo je od početka povezano s kompleksnim zaokretom u pristupu životu. Watson je umro 2006. s punih 95 godina, što znači da je nadživio većinu svojih kritičara koji su od 1924. tvrdili da bezmesna prehrana škodi čovjeku. Do kraja života ostao je u ruralnom dijelu Britanije i nikad nije napustio veganstvo.
Ipak, unatoč zdravstvenom cvatu Watsonovih, od 1942. kada su pokrenuli veganstvo kao ideologiju, sve donedavno su vegani bili shvaćani tek kao ekstremna frakcija vegetarijanaca, a njihova, ponekad militantno fanatizirana ideologija često ih je gurala među društveno nepoželjne. Iako je vegetarijanstvo prvi put veću pažnju masovnih medija privuklo tijekom “ljeta ljubavi” i američkog hipi pokreta 1969. godine, još 2015. godine, 46 godina nakon Woodstocka, samo 3,4 posto američke populacije odlučilo se na bezmesnu prehranu, samo 0,4 posto bili su vegani. Europske statistike pokazuju još mesožderskije društvo.
Svijet se nakon drugog rata okrenuo industrijskom rastu, trošenju novozarađenog novca i hedonizmu. Otprilike u isto vrijeme kada je na televiziji završavao prvi krug “Star Treka”, a vegetarijanstvu sklona djeca cvijeća plesala u blatu Woodstocka, ljudi poput Dona Drapera iz AMC-ove serije “Mad Men” (kod nas bljedunjavo prekrštena u “Momci s Madisona” serija pokriva desetljeće između ’60-ih i ’70-ih) krkali su najdeblje i najsočnije steakove po njujorškim restoranima, javno štipali ljubavnice, zalijevali poslovne uspjehe viskijem u zadimljenim barovima i pazili na kulturni (i rasni) krug iz kojeg biraju suradnike i životne suputnike. Kao što je “Star Trek” u svojim projekcijama “apsolutne korektnosti” bio ispred svojeg vremena, “Mad Men” su snimljeni s ciljem da budu nostalgično prisjećanje na svijet prošlosti, kada je nekorektnost, politička, društvena, zapravo svaka, bila uobičajeni dio rutine.
Zaokret je došao tiho, iz pozadine, s milenijskom generacijom odraslom na valu nove korektnosti. Ljudi koji su se kao vrsta našli na vrhu zemaljskog prehrambenog lanca (barem sami sebe tako doživljavaju), sada su počeli razmišljati o štetnim posljedicama svojeg načina života. Zaključak da se prema životinjama ponašamo izrabljivački bio je samo korak dalje u tom razmišljanju. Sljedeći korak bila je spoznaja da njihov industrijski uzgoj, osim jezivih uvjeta za životinje, izravno pridonosi zagrijavanju planeta.
- Zdravo, ja sam KD Angle-Traegner i vodim Your Daily Vegan. Pokrenula sam mrežnu stranicu 2009. s jednim ciljem: da donesem vegansku evoluciju masi. Živim kao vegan trinaest godina - ili 4745 dana - što smatram svojim najznačajnijim dostignućem. Ja, naime, nisam sama po sebi veganka, odlučila sam tako živjeti kako bi sačuvala živote životinja. U tome mi podršku daje moja supruga koju sam upoznala prije dvadeset godina u rezervatu za oslobođene životinje u Ohiju... Inspirirane spasiteljskom misijom takvih rezervata, odlučile smo pokrenuti vlastiti...
Angle-Traegner tako predstavlja svoj svijet aktivizma koji široko izlazi iz granica “zdrave prehrane”. Bivša je marketingašica “velike globalne kompanije”, ne jede meso i mliječne proizvode, ali ni ne nosi odjeću od materijala životinjskog porijekla (bez vune, bez kože...). Istovremeno zajedno sa svojom suprugom bori se za prava LGBTQ populacije, sudjeluje u aktivističkim akcijama protiv globalnog zagrijavanja.... Njena publika danas je između 20 i 30 godina i svakim danom je veća.
Za razliku od prije četiri godine kada ih je bilo 3,4 posto, danas već četvrtina Amerikanaca u dobi između 25 i 34 godine kaže da su vegani ili vegetarijanci. Slična statistika vrijedi i za sjever Europe, a onda i u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji. Zdrava hrana i prije je bila solidan temelj zdravom biznisu, uglavnom su je kupovali imućniji, ali globalni zaokret prema veganstvu koji se upravo događa doveo je do poslovnog zaokreta i u najvećim prehrambenim lancima. Nekima je to došlo kao mana s neba. McDonald’sov posao s veganskim burgerima donio je novi zamah već pomalo umornoj kompaniji. Slično se dogodilo i KFC-u čiji je “Vegan Chicken” eksperiment, napravljen u suradnji s kalifornijskom kompanijom Beyond Meat, vodećim proizvođačem zamjenskog “mesa” biljnog porijekla, izazvao ljetos pomamu na tržištu (iako ih aktivisti PETA-e i dalje predstavljaju kao Kentucky Fried Cruelty). Londonski Economist registrirao je bum prodaje prehrambenih proizvoda za vegane - statistika pokazuje da je samo prošle godine prodaja proizvoda namijenjenih veganima rasla deset puta brže od prodaje proizvoda namijenjenih “svežderima”.
Najsočniji vegeburger
U politički korektnom svijetu (koji je sam, budimo iskreni, u velikoj mjeri odlična marketinška podvala) veganstvo je postalo moda. Bradati hipsteri danas pod obavezno znaju gdje navečer pojesti najsočniji vege-burger, ali i veganske kompanije sada već znaju da njihovi kupci nisu samo krotki ljubitelji životinja. Zato je sve jača industrija “zamjenskog mesa”, koje ne samo da izgleda i miriše poput mesa i ima gotovo identičan okus životinjskom proizvodu, nego, ako ga pripremite kao pravi sočni steak, ono i krvari. Mogli ste ga kušati i za vrijeme nedavnog sajma burgeraša u središtu Zagreba (krv je, rekli su, napravljena od cikle). Kada je nizozemska tvrtka Vivera proteklog lipnja pustila na tržište svoj novi veganski steak, u tom prvom, eksperimentalnom tjednu prodano je četrdeset tisuća pakiranja.
Problem - već prvi odlazak u specijalizirani veganski dućan uvjerit će vas da je veganstvo skup odabir. Naravno to može biti i jeftinije, ako imate vremena i sve radite sami, ali i ako u vašem gradu postoji mjesto gdje možete kupiti sve potrebne sastojke. Za razliku od mantre organskog, pa zato odmah skupog, veganima je ipak jedini prioritet da jelo u sebi nema ništa životinjskog porijekla. Odlučite li se međutim za kupovinu gotovih veganskih kobasica, narezaka, i sličnih pripravaka, dobar, odležani goveđi steak, sve donedavno basnoslovno skup, postaje jeftina hrana. Naravno, za to je netko morao ubiti kravu.
- Cijena ovisi o kvaliteti samog proizvoda - kaže Jadranka Boban Pejić, koja je još 1994. sa suprugom Zlatkom Pejićem pokrenula Biovegu, danas već prepoznatu kao najtrajniji i najkvalitetniji hrvatski lanac za prodaju ekološki prihvatljivih proizvoda. Tvrtka je i vlasnica veganskog bistroa, poljoprivrednog imanja, škole za obrazovanje odraslih, ali i jedne od najboljih zagrebačkih preživjelih nezavisnih knjižara.
- Ako namirnica ima certifikat organskog uzgoja ona je skuplja jer je skuplji sam proces proizvodnje i više je ljudskog rada u samom procesu - objašnjava Boban Pejić, ali ipak zaključuje kako to s obzirom na iskoristivost namirnica biljnog podrijetla i ne mora nužno biti skupo. Uobičajen stav je da hrana mora biti jeftina, kaže, ali posljedica toga je da jedemo hranu jako loše kvalitete, što na kraju plaćamo zdravljem i lošim stanjem okoliša. Time, naravno, ugrožavamo i svoju vlastitu opstojnost na planetu.
Veliki svjetski trend veganstva stigao je i u Hrvatsku. Mnogi, pogotovo mladi ljudi, odlučuju se za veganstvo zbog okrutnog odnosa prema životinjama koje se uzgajaju za ljudsku prehranu. Dovoljno je, kaže Boban Pejić, samo jednom pogledati neke od dokumentaraca koji prikazuju tretman životinja i donijeti takvu odluku. Trend je tu, ali to ne znači i da su nestale predrasude. Boban Pejić zamjećuje kako je “ponekad zaista fascinantno da je, unatoč više nego ikada lako dostupnim informacijama, razina znanja o kvalitetnoj prehrani još uvijek relativno niska”.
Mlađa je generacija osjetljivija na ekološka pitanja. Svjesni su klimatske krize, ali i činjenice da je jedan od bitnih uzroka emisije CO2 u atmosferu upravo uzgoj životinja na farmama. Neki se i zato odlučuju izbaciti ili smanjiti konzumiranje namirnica životinjskog porijekla. Kada jednom zaključe da i raznolikim namirnicama biljnog porijekla možemo zadovoljiti potrebu za nutrijentima, ali i jesti fantastično ukusno, ostaju na takvom tipu prehrane.
U početku su Biovegini glavni potrošači bile većinom žene srednjih godina, no danas je to širok krug vrlo različitih osoba i po dobi, spolu i zanimanju. Tipičnog kupca ili gosta Bioveginih lokacija teško je svrstati u “ladicu“, tumači Boban Pejić, zajednička im je educiranost, proaktivan stav i svijest da naši svakodnevni izbori utječu na zdravlje obitelji te stanje u kojem se okoliš nalazi.
Era političke korektnosti donijela je i vlastitu modnu osviještenost. Nije slučajno baš Dr. Martens bio jedan od prvih proizvođača obuće koji je na tržište izašao s kompletnim asortimanom modela za vegane. Njihove cipele, popularne “marte”, svoj krug kupaca traže u generaciji staroj između 16 i 25, upravo tu gdje veganstvo raste najbrže. To ih, kao ni većinu drugih brandova koji su se pridružili trendu, nije zaustavilo da i dalje životinjsku kožu rabe za proizvode namijenjene svežderima. Jesu li vegani prihvatili takvu “etičku dijalektiku”. Neki od njih jesu, jer proizvod je i dalje na tržištu. Tu je ujedno i razlika između “pravog” i pomodnog, “hipsterskog vegana”. Pravi, naime, razmišlja o svim aspektima korektnosti. On (ili ona, pa i ono, da budemo potpuno korektni) ne želi veganski proizvod koji dolazi iz kompanije koja ima i klaonicu. On ne želi ni cipele od “ekokože”, ako ih proizvodi kompanija koja za svoje druge proizvodne linije naveliko kupuje kožu oderanih životinja. Barem u teoriji.
U svakom slučaju, vegani odnedavno imaju i svoj veganski Fashion Week (VFW) koji će, nakon što je već privukao globalnu pozornost u veljači, reprizu imati u tjednu između 10. i 15. listopada u Los Angelesu. Organizatori najavljuju kako će se pod sloganom “Moda je aktivizam” taj tjedan posvetiti “istraživanju izazova koji stižu s klimatskim promjenama, kroz optiku mode, kreativnosti, etike, ekologije, znanosti, tehnologije i zakonskih praksi”. Velik je to zalogaj.
Emmanuelle Rienda, osnivačica VFW-a, u Los Angeles je iz Pariza doselila 2008. kako bi otvorila showroom za francuske modne dizajnere uronjene u trend “brze mode”. Tada još samo vegetarijanka, gurala je na tržište proizvode od kože, krzna, vune... “Sudjelovala sam u tom fast fashionu i shvatila da, želim li živjeti u skladu sa svojim uvjerenjima, moram nešto učiniti. Nisam više mogla prodavati te proizvode. Njihova proizvodnja šteti životinjama, a posredno i ljudima i cijelom planetu”, rekla je američkom Vogueu u siječnju, uoči prvog VFW-a. Zatvorila je dućan. Na nedavno obnovljenoj stranici Vegan Fashion Weeka napisala je kako se “povezanost mode, industrijskog uzgoja životinja o klimatskih promjena više ne može ignorirati”. Jedino je rješenje, kaže, veganska održiva moda. Uvjerena je kako je veganstvo u ovom stoljeću postalo novi pokret za socijalnu pravdu. Iskreni odgovor na današnja globalna pitanja. Njen rad, međutim, nije usmjeren prema alternativnoj, najčešće siromašnoj publici. Uposlila je međunarodnu mrežu marketinških eksperata kako bi kreirali kampanje za veganske luksuzne modne brandove, koji uz odjeću uključuju i kozmetiku i, kako objašnjava, cijeli paket koji dolazi s novim, promijenjenim stilom života. Surađuje s PETA-om, što je prirodno, ali i s Prirodoslovnim muzejom Los Angelesa. I nije nimalo slučajno što je VFW pokrenut u neposrednom susjedstvu Hollywooda, jer upravo u svijetu zvijezda, glumačkih i glazbenih, veganstvo ima najbolje globalne ambasadore.
Korektnost bez granica
Kao kultura mi se danas previše komforno odnosimo prema konzumiranju životinja, napisao je nedavno Farhad Manjoo u New York Timesu, u članku u kojemu je stao u obranu vegana potaknut viralnom reklamnom kampanjom za novi pileći sendvič (između ostaloga, naglašava se da je Popeyes Chicken Sandwich “bez govedine!”, ali i da će “spasiti Ameriku”).
- Mnogim je svežderima jasna cijena koju planet plaća za uzgoj mesa i teško je ne osjetiti napetost koju stvara realna želja da jedemo meso unatoč apstraktnoj činjenici da volimo životinje, piše Manjoo. Zbog te napetosti, zapravo neželjenog buđenja savjesti, mnogi i na vegane gledaju kao na agresivne propovjednike. Jonathan Seglow, profesor političke teorije na Londonskom sveučilištu, zato je već otvorio naoko kontroverzno pitanje: treba li veganstvo dobiti jednaku političku zaštitu kao i religija? Ne treba, naravno, ako nije povezano s religijom, (u tibetanskom budizmu jest), ali svakako treba imati zaštitu u sklopu prava slobode govora, izražavanja i zaštite prava na vlastiti način življenja.
Sam Manjoo, međutim, sudjeluje u još jednom poglavlju razvoja “sveopće korektnosti”. Deklarirani je “cisseksualac”, što je sve uvrježenija riječ za “osobu čiji rodni identitet odgovara spolu s kojim je rođena”, što bi se moglo prevesti kao “spolno obična osoba”, ili osoba bez problema spolnosti. Čemu onda riječ? Da bi se na “korektan i inkluzivan” način moglo objasniti da netko nije transseksualan, bez upotrebe uvredljive riječi “normalan”, objašnjava londonski news portal Conversation. Korektnost bez granica.
Kako se u taj kontekst uklapa aktivizam Grete Thunberg, švedske klimatske i pro-veganske aktivistice s Aspergerovim sindromom? Odlično, ali i nepošteno prema djevojci (sa 16 je ipak više ne možemo smatrati djetetom) čiji se opsesivno-kompulzivni poremećaj koristi kao oružje u aktivističkoj “borbi za više ciljeve”. Aktivistički cilj će, naime, preživjeti i kada Thunberg prestane biti zanimljiva masi i medijima.