The New York Times obavio je golem posao kojim je dodatno dokumentirao odgovornost ruske vojske u agresiji na Ukrajinu.
Skupina šest novinara obavila je detaljnu analizu slika s ukrajinskih ratišta i, što je još važnije, pozadine kako bi potvrdili koja sve nedopuštena oružja koristi Rusija u brutalnoj agresiji kojoj se - a 24. će biti četiri mjeseca od početka - i dalje ne vidi barem prekid. Dio podataka bio je poznat, ali sustavnost analize potvrđuje da uporaba oružja koje je zabranjeno ratnim pravom te način korištenja oružja koje nije zabranjeno nisu izuzetak nego pravilo.
"Times je pregledao više od 1000 fotografija koje su snimili naši fotoreporteri i fotografi drugih agencija koji rade na terenu u Ukrajini te vizualne dokaze koje su objavile ukrajinska vlada i vojne agencije. Novinari Timesa identificirali su i kategorizirali više od 450 slučajeva u kojima je pronađeno oružje ili skupine oružja u Ukrajini. Sve u svemu, bilo je više od 2000 komada prepoznatljivog streljiva, od kojih je velika većina bila nenavođena", tumači američki dnevni list. Dodaje kako nije isključeno da su i Ukrajinci koristili zabranjeno oružje, ali prevladavajuća većina je stigla s ruske strane bojišnice. Suštinski je problem što ruske snage smatraju sve s druge strane bojišnice vojnim ciljem, bilo da je riječ o civilnim ili vojnim objektima. Ključni je pojam "neselektivnost" u gađanju ciljeva. Oružje su podijelili prema skupinama.
Nenavođeno streljivo
"Većina oružja koje je NYT identificirao bilo je nenavođeno streljivo kojemu nedostaje točnost i, kao rezultat, može se koristiti u većem broju za uništavanje jedne mete. Oba ova faktora povećavaju vjerojatnost pada granata i raketa na područja naseljena civilima", navode novinari.
NYT ne navodi, ali riječ je o praksi koju je koristila armija Sovjetskog Saveza: neselektivno bombardiranje. I zapadni su saveznici u Drugom svjetskom ratu koristili takav model ratovanja u završnoj fazi, zasipajući njemačke, ali često i hrvatske gradove, "tepisima" bombi. No, zapadne su vojske promijenile doktrinu te se okrenule vođenom streljivu koje bi trebalo jamčiti precizan pogodak minimizirajući kolateralne žrtve. Izrael je dobar primjer.
NYT navodi kako nije isključeno da je Rusija u potpunosti prešla na nenavođeno streljivo jer, zbog sankcija, ne može više kupovati dijelove za navigacijske sustave preciznog oružja. Jedna od analiza iz ranije faze rata navodila je da je rusko "precizno" oružje u većini bilo neprecizno te da su ga imali u ograničenim količinama koje su brzo potrošene. Obične granate koje lete kako im se svidi jeftinije su za proizvodnju, a ruska ih vojska, tumače vojni izvori, ima u izobilju. To se vidi u napadima u Donbasu.
Američki dnevni list podsjeća da odgovorna topništva koriste razne metode korekcije vatre. Klasična su izviđači koji vezom šalju podatke, modernije su besposadne letjelice, ali, prema podacima do kojih su došli novinari, ruska strana koristi samo letjelice koje su često plijen ukrajinskih snaga pa ih češće ne koristi. "Najviše iznenađuje, pretpostavljam, njihova filozofija pokušaja slamanja volje i duha ukrajinskog naroda sravnjivanjem velikih prostora ili cijelih gradova", rekao je za NYT dužnosnik koji nije bio ovlašten javno govoriti o ocjenama ruskog djelovanja u Ukrajini. Dodao je: "Ovako je nekada izgledao rat, a oni su ga upravo vratili u središte pozornice. A ljudi su, mislim, užasnuti".
Rusija za ovaj oblik ratovanja koristi haubice, dalekometno topništvo i višecijevne bacače raketa. Ovi potonji su posebno opasni kad gađaju ciljeve u gradu jer se kućište raketa raspada u šrapnele koji kose civile.
Široka upotreba
"Streljivo i ostaci oružja pronađeni su diljem Ukrajine, a otprilike jedna petina identificiranog nalazila se izvan područja prisutnosti ruskih vojnika, prema analizi Timesa. Iako je dio streljiva gotovo sigurno korišten u zračnim napadima, mnogo ga je najvjerojatnije ispaljeno do maksimalnog dometa što potvrđuje da ruske snage nisu radile procjenu prisutnosti protivničkih trupa u odnosu na prijetnju civilima i civilnim građevinama". Kad se ova procjena poveže s prvom, dobiva se model djelovanja izuzetno smrtonosan za civile.
Kasetno streljivo
Riječ je o oružju koje je zabranjeno, ali se pojavljuje u gotovo svakom ratu. Dovoljno se samo sjetiti napada pobunjenih Srba na Zagreb i smrtonosnih zvončića 2. i 3. svibnja 1995. godine. Riječ je o raketama ili granatama čije su bojeve glave punjene podstreljivom koje se zatim rasprši po širokom prostoru. Ciljevi su u pravilu vojni, ali su posljedice u pravilu civilne jer streljivo koje ne eksplodira u izravnom udaru (između 5 i 30 posto bomba ne eksplodira) postaje prijetnja poput mine za osobe koje se nađu na tom području. NYT podsjeća da su i ukrajinske snage tijekom sukoba u Donbasu od 2014. godine koristile kasetno streljivo, ali tvrde da od 24. veljače nije zabilježeno da su ga upotrijebile.
NYT kao podvrstu ovog nedopuštenog oružja ističe uporabu kasetnog oružja u urbanim područjima.
Ostalo oružje
NYT je istaknuo četiri opasna, zabranjena oružja koje koriste ruske snage. Prvo su mine iznenađenja za koje se ne bi smjele koristiti igračke ili bilo koja druga bezopasna forma. Rusija se u Ukrajini "podičila" i minama koje više nisu nagazne, nego imaju senzore i čim im se približe osobe, najčešće civili, izbace u zrak bojevu glavu koja eksplodira. Na zemlju padaju iz granata. Imaju i padobrančiće, da ne eksplodiraju prije vremena. Novinari su detektirali i termobombe koje eksplodiraju u zraku i spale sve u dosegu. Konačno, tu je i punjenje bojevih glava metalnim strelicama koje razdiru tkivo.
Neeksplodirano streljivo
U svakom ratu određeni postotak granata pri udaru u cilj ne eksplodira. To oružje poslije postaje ugroza jer može eksplodirati samo ili je dovoljno da ga netko ili nešto dotakne pa izazove detonaciju. Iskustva iz dva svjetska rata i više su nego dostatna.
Na početku teksta NYT navodi međunarodne konvencije, posebno Ženevsku iz 1949. godine, koja obvezuje zaraćene strane da se fokusiraju na vojne ciljeve. Nedaća je što je Rusija, još 2014. godine, signalizirala da za nju više ne vrijedi međunarodnopravni sustav uspostavljen nakon Drugoga svjetskog rata. Iako se prije agresije na Ukrajinu pozivala na niz međunarodnih sporazuma, sve ih je ratom prekršila, potvrđujući da vladari Kremlja drže samo do jednog prava - njihovog, prava sile. Tako ruše međunarodni sustav uspostavljen formiranjem Ujedinjenih naroda.
Novinari NYT-a citiraju više međunarodnopravnih stručnjaka koji potvrđuju da je riječ o ozbiljnim sumnjama u ratne zločine za koje Rusija nikad neće odgovarati. Nije članica Međunarodnog kaznenog suda pa je njegove istrage ne obvezuju, a članica je Vijeća sigurnosti UN-a s pravom veta pa nije moguće ustanoviti neki sud poput onoga o zločinima na prostoru bivše Jugoslavije. I zato će načelnik Glavnog stožera ruske vojske Genadij Gerasimov i njegovi podređeni nastaviti neselektivno granatiranje, korištenje svih vrsta oružja koje imaju u skladištima jer, tko im što može?