Libanonci za sebe ne vole čuti da ih se uspoređuje s Balkancima. Kada se Jugoslavija počela raspadati, najviše su se protivili riječi “libanonizacija” u opisima stanja na europskom jugoistoku. Govorili su da je “balkanizacija” termin koji je stariji od Libanona, a i oni su 1990. završili građanski rat nakon 15 godina (samo)uništavanja. Sporazumom iz Taifa donekle je modificirana politička arhitektura Libanona. Prema regiji i religiji, ponovno su uspostavljene kvote u jednodomnom parlamentu.
Gradovi i područja ionako su uglavnom jasno podijeljeni po vjerskoj pripadnosti, a podjela glavnih funkcija: predsjednik - kršćanin, premijer - sunit, predsjednik parlamenta - šiit, ostala je i nadalje. Libanonci, barem neki od njih, inzistiraju na posebnosti: nisu pravi Arapi, već lj...