Nakon što je na nedavnim lokalnim izborima potukao torijevce, tradicionalnu stranku britanskih viših slojeva, Nigel Farage, lider stranke Reform UK, u lovu je na glasače Laburističke stranke premijera Keira Starmera.
Farageov Reform UK na nedavnim se lokalnim izborima pokazao kao druga politička snaga na Otoku. U nizu izbornih jedinica prestigao je torijevce, ostavljajući ih na trećem mjestu po podršci birača. Najnovije ankete pokazuju da stranka nastavlja rasti (torijevci su pali na četvrto mjesto, nalaze se iza Liberalnih demokrata). Štoviše, da su izbori danas, sudeći prema rezultatima ankete, Reform UK bio bi najveća britanska stranka po broju glasova, iako bi za koalicijsku vladu teško pronašli partnera. Zato se Farage, uvjeren da i na nacionalnoj razini ima realnu šansu, ili barem želeći stvoriti glavobolju Starmeru, okreće laburističkom biračkom tijelu.
"Premijer je izgubio doticaj s radnicima. Ti isti radnici glasat će za Reform UK na idućim izborima i izbaciti laburističku vladu", planira reći Farage u prvom velikom govoru, nakon što je njegov Reform UK trijumfirao na lokalnim izborima. Farage planira izazvati Starmera da mu se pridruži u pivnici na sjeveru Engleske, tradicionalnoj radničkoj, laburističkoj regiji zemlje, te da uz pivo provjere tko je bliži engleskom radniku, stoji u priopćenju.
Može li Farage doista postati engleski Donald Trump i ponoviti njegov uspjeh otimajući radničke glasove ljevici? Takav scenarij nije previše izgledan. Međutim, mjesta za zabrinutost ima dovoljno, pogotovo ako se u vidu ima da svoju veliku šansu na idućim izborima, osim Faragea, imaju još najmanje dvije dosad "rubne" stranke u velikim europskim zemljama. Francuska političarka Marine Le Pen ima realnu šansu pobijediti na predsjedničkim izborima 2027. godine bude li se mogla kandidirati. A Alternativa za Njemačku, stranka s neonacističkim korijenima koja je na posljednjim izborima praktički pomela istočnu Njemačku, sudeći po najnovijim anketama nastavlja osvajati njemačku javnost. Prema rezultatima posljednjih anketa, AfD i CDU-CSU na nacionalnoj razini izjednačeni su na 24 posto, a jedna anketa pokazuje da je AfD po popularnosti premašio CDU i prije nego što je izglasan aktualni kancelar iz njihovih redova.
Sa sličnim se izazovom suočava i Starmer. Reform UK donedavno se smatrao strankom konzervativnih "otpadnika", a danas mu neke ankete daju 29 posto podrške. Prema posljednjoj anketi YouGova, laburisti su pali na 22 posto, Liberalni demokrati na 17, a torijevci na povijesno niskih 16 posto podrške.
Farage najnoviju priliku za privlačenje glasova vidi u prijedlozima koji se odnose na dvije vruće teme iz sektora britanske socijalne politike. Farage će tako tražiti da se ukine odluka iz 2017. godine prema kojoj dječji doplatak u Velikoj Britaniji (uz neke izuzetke) primaju samo obitelji s do dvoje djece. Oni s više djece ne mogu računati na financijsku podršku za ostalu djecu. Nadalje, Farage želi vratiti jednokratne novčane isplate za umirovljenike, namijenjene plaćanju dijela troškova za grijanje u zimskom razdoblju. Zimski dodatak za grijanje ukinut je prošlog srpnja u sklopu laburističkog rebalansa proračuna.
Da se britansko biračko tijelo pomiče udesno, bilo je jasno nakon posljednjih parlamentarnih izbora na kojima je pobijedila Laburistička stranka. Iako zbog britanskog izbornog sustava koji ne favorizira male stranke nisu dobili više od pet zastupničkih mjesta u Donjem domu parlamenta, reformovci su tada osvojili 14 posto glasova birača (britanski Donji dom ima 650 zastupničkih mjesta).
Popularnost im raste, za razliku od Starmerove. Štoviše, premijer i laburisti suočavaju se s najgorim brojkama u posljednjih 40 godina britanske politike. Malo koji premijer i stranka su se toliko sunovratili nakon godinu dana na vlasti - trenutačno imaju najviše oko 25 posto biračke podrške.
Pozicija vlastodržaca teža je od opozicijske. Dok Starmer i njegov kabinet moraju donositi i nepopularne odluke pokušavajući ispraviti nepovoljan kurs britanskog broda, Farage nema tih problema.
Starmer mora privući ulagače, mora balansirati između Donalda Trumpa i Europske unije. Farage se za to vrijeme drži glavnih tema koje zanimaju birače, a u Britaniji to su imigracija, gospodarstvo i zdravstvo.
Rachel Reeves, Starmerova ministrica financija, na najsnažnijem je udaru javnosti koja se ne slaže s vladinim politikama rezanja socijalne potrošnje, ukidanja pomoći umirovljenicima, smanjenja zelenih investicija i povećanja poreza. Međutim, vlada tvrdi da je to nužno i napominje da je produktivnost britanskoga gospodarstva sve lošija, javni dug je najviši od 60-ih godina prošlog stoljeća, a troškovi zaduženja sve su veći.
No, kad je riječ o spomenutim socijalnim politikama, i unutar same Laburističke stranke mišljenja su podijeljena. Starmer i njegova ministrica financija nedavno su najavili kako će tražiti način da pomognu umirovljenicima u plaćanju zimskih režija, a spominjao se i dječji doplatak. Međutim, ako bi to učinili, Reeves bi trebala naći druge prihode da popuni proračunsku rupu od pet milijardi britanskih funti.
Za razliku od Faragea, koji je neopterećen pritiscima vođenja države, britanski vladajući upozorili su da to možda neće biti moguće izvesti do ove zime.
Ukidanje doplatka za treće i svako iduće dijete uvela je konzervativna vlada 2017. godine. Aktualna šefica britanskih konzervativaca Kemi Badenoch rekla je da "tko si ne može priuštiti više djece, ne bi ih trebao niti imati". Međutim, dok je branila princip pomoći umirovljenicima za grijanje, dodala je: "Ne mislim da bi tu pomoć trebali dobiti bogati penzioneri".
Reform UK u posljednjim anketama bilježi rast podrške u svim dobnim skupinama. Najveći postotak birača starih između 45 i 64 godine sada podržava Faragea. Za konzervativce su dosad najviše glasali oni u najstarijoj biračkoj skupini - Britanci stariji od 65 godina. Međutim, sad je i ta skupina za Reform UK. Mladi do 35 godina najviše su glasali za laburiste. Ankete pokazuju da danas ti birači prelaze ili Farageu ili manjim ljevičarskim strankama poput Zelenih ili Liberalnim demokratima.
Ono što je desetljećima bio de facto dvostranački sustav, sad se fragmentira. Farage koristi niz gorućih pitanja u britanskoj politici kako bi birače privukao u svoj tabor. Odbio je kritizirati sindikate koji su štrajkali u Birminghamu i podržao je nacionalizaciju britanskih čeličana British Steel koja je trenutačno u vlasništvu kineske tvrtke. Tu mogućnost razmatra i vlada. Analitičari njegovu strategiju uspoređuju s onom njegova prijatelja Donalda Trumpa u Sjedinjenim Državama. Aktualni republikanski predsjednik preuzeo je velik udio glasova američkih radnika koji su tradicionalno glasali za Demokratsku stranku. Farage također ističe da je njegova stranka dosad bila žrtva percepcije da je glas za njih bačen glas. "Sad je jasno da ćete glasanjem za Reform UK dobiti reform UK", poručili su iz stranke. Angela Rayner, zamjenica premijera Starmera, poručila je da je Farage "prodavač magle". Kemi Badenoch je stala uz nju, dodajući da bi glas za Faragea bio jako loš za Britaniju. "To je čovjek koji je u stanju reći bilo što samo da dobije izbore. Mi biramo teži put - ne obećavamo ono što ne možemo ispuniti."
Svemu unatoč, Britanci su dovoljno nezadovoljni da u anketama sve češće biraju Reform UK. "Zbivaju se promjene u stavu birača. Važno je da se ne fokusiramo samo na obrazovane birače iz srednje klase, inače će Farage pokupiti našu tradicionalnu biračku bazu", rekao je za britanski Times jedan visokopozicionirani laburistički izvor.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....