„U protekla četiri tjedna utjecaj rata manifestirao se samo na tržištima, a nakon toga posljedice se počinju prelijevati u realni sektor i što ovo bude duže trajalo, to će amplituda šoka za realni sektor biti sve veća i veća. Iranci imaju više za izgubiti od Amerikanaca. Da Trump kaže da je izgubio, ima samo političke reperkusije, a da Iranci to kažu, oni mogu izgubiti glavu. Iranski narod može kao primjer vidjeti što je američka demokracija donijela u Afganistanu i Iraku, pa onda biraju između dva loša izbora – je li bolje biti s ajatolahom ili biti poput Iraka ili Afganistana”, kaže u Briefingu ekonomski analitičar dr. sc. Neven Vidaković. Sudeći po Ukrajini, potrebno je, dodaje, šest do osam tjedana nakon završetka rata da se cijene energenata vrate na prijeratnu razinu.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta
„Trump je imao ogromnu količinu uspjeha u svemu što je poželio. Zatvorio je granicu, vratio je proizvodnju u Ameriku, ima ekonomski rast, pad inflacije, natjerao je druge države da potpišu trgovinske ugovore s Amerikom, dobio je sve što je htio na Grenlandu, riješio je problem Nicolása Madura, uspostavio ogroman politički autoritet, podjarmio je NATO i Europu... Sada je zagrizao u Iran, što je pitanje je li mu trebalo. Valjda čovjek zna što radi”, govori Vidaković.
„Svjetska ekonomija ne postoji. Ne postoji ni europska ekonomija. Postoje ekonomije individualnih država i svaka od njih drugačije reagira na ekonomski šok. Ovo je za Rusiju i Nigeriju fenomenalno. Proizvode i izvoze naftu. Vrijednosti Europske unije mogu se kupiti za burek i jogurt ili par barela nafte i odmah se odrekla agresije da će zabraniti rusku naftu. Za zemlje koje su ovisne o uvozu nafte i plina to je loša situacija. Kaju Kallas i Ursulu von der Leyen davno sam prestao ozbiljno shvaćati. Mi imamo lidere koji nešto kažu i zaborave što su rekli. S takvim političarima sve je moguće”, ističe Vidaković.
„Andrej Plenković zadnjih deset godina ovoj naciji govori da smo najljepši i najpametniji. Otišao je u Bruxelles po brief i nije ga dobio. I sada ne zna što će. Problem Hrvatske krvavo je jednostavan. U zadnjih tisuću godina na nama je slomio zube svatko tko nas je dirao. Rasturili smo Turke, Mađare, Talijane, fašiste, četnike... Kada imamo svoju državu, nemamo ekonomsku ekspanziju, nego stalno imamo potrebu da nam netko nešto diktira. U trenutku kada Bruxelles ne zna što će sam sa sobom, ne znamo ni mi. Mi Hrvati trebamo se brinuti o Hrvatskoj”, zaključuje Vidaković.
„Cijena nafte otišla je gore. To nije problem. Kažemo da imamo problema s proizvodnjom hrane. Pa to nije problem. To je posljedica ekonomskih odluka. Jeste li očekivali da 200.000 ljudi iseli iz Slavonije i da poljoprivreda procvjeta. Imali smo Nacionalni plan oporavka i otpornosti. Nitko nije postavio pitanje kako je taj silni novac iz Europe povećao otpornost Hrvatske. Sada ćemo imati test toga. Mi smo zemlja turizma ovisna o EU fondovima i onda za posljedicu morate imati skupu hranu i skupe energente”, tvrdi Vidaković. Da imamo rješenje, kupili bismo, napominje, naftu i povećali vlastitu proizvodnju, ali mi nemamo proizvodnju, rafinerija u Rijeci vlasništvo je Mađara.
„Velika većina ljudi ne zna gdje se nalazi Iran, što znači da, kada padne granata na Cipar, Amerikanci misle da je u Europi rat i tamo ne idu. Turizam se odmiče od Turske, malo prema Grčkoj, više prema Hrvatskoj i Italiji, a najviše prema Španjolskoj. U slučaju dužeg rata i recesije u Europi, ljudi neće imati novca i neće ići nigdje jer turizam je luksuz. Ako rat potraje još mjesec dana, to je za hrvatski turizam dobro dokle god ne dođe ekonomija u ozbiljnu recesiju. Ako rat potraje još nekoliko mjeseci, sve opcije su na stolu”, predviđa Vidaković. Naglašava da Hrvatska ima strukturnu inflaciju, što znači da bez nje ne možemo funkcionirati, jer da je nema, proračun bi imao ozbiljnih problema s punjenjem, a zaduženost bi nam znatno narasla.
Samodostatnost nam, kaže, pada i takva ekonomija nije otporna na dugotrajne šokove. Objašnjava da će, ako dođe do krize, bez posla vjerojatno prvo ostati strani radnici, a onda će Hrvati, pritisnuti krizom, morati pristati na niže plaće. No, u slučaju da Hrvati ne pristanu raditi kao dostavljači i zatraže veće plaće, imat ćemo, tvrdi, socijalne nemire.
„Rast cijena nekretnina u Hrvatskoj ispušni je ventil za višak kapitala jer ljudi nemaju gdje staviti novac da ga zaštite od inflacije, osim u nekretnine. Rješenje je izgradnja tržišta kapitala”, ističe Vidaković. Upozorava da industrijska proizvodnja u Europi pada jer je sve manje konkurentna u odnosu na Kinu. Njemačka autoindustrija je, kaže, izgubila kinesko tržište, a mora se braniti i na europskom u bitci koju će izgubiti.
Smatra da će, ako rat na Bliskom istoku potraje, Europska unija donijeti mjere za pomoć državama članicama kao u vrijeme pandemije jer nema drugog izlaza nego nastaviti sa zaduživanjem.
„Kamatne stope već su porasle. Europa je izgubila kontrolu nad državnim financijama. Njemačka ima najvišu kamatnu stopu od 2008. Rast kamatnih stopa znači da je sve teže dobiti novac i da nemate mehanizme za investiranje i povećanje konkurentnosti. Dolazimo do točke kada imamo dugoročnu strukturnu inflaciju koja vodi ka gubitku konkurentnosti i destabilizaciji ekonomije, a to u jednom trenutku preraste u političku nestabilnost. Ta nestabilnost u Europi započela je kada je Emmanuel Macron sazvao izvanredne izbore u Francuskoj. Ekonomske probleme možete pokrpati, a da biste ih riješili, morate riješiti političke probleme, a to ne može privilegirana elita koja je izbačena s fakulteta ili je plagirala vlastiti doktorat”, poručuje Vidaković.
Cijelu emisiju možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Briefing.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....