Rusko ribarsko selo Šojna na hladnoj sjeverozapadnoj obali Bijelog mora polako, ali vidljivo nestaje pod pijeskom koji nezadrživo guta cijele kuće, pa često iznad pješčane dine ostaje provirivati samo krov. Stanovnici Šojne kažu da je više od 20 kuća ostalo potpuno zatrpano pod pijeskom, doznaje se u reportaži New York Timesa.
Nakon Drugog svjetskog rata u Šojni je procvjetalo ribarstvo, ali kočarice su pored silnih količina ribe izorale morsko dno. Bez morske trave i mulja nije bilo više ničega što bi zadržavalo goleme količine pijeska koju valovi neprestano donose na obalu.
Šojna
- Iako nisu provedene službene studije okoliša, poremećaj morskog dna, zacijelo u kombinaciji s prirodnom promjenom korita rijeke koja teče kroz Šojnu i ulijeva se u Bijelo more, bio bi najprecizniji krivac za pješčanu invaziju, rekao je za New York Times Sergej Uvarov, koordinator projekta morske bioraznolikosti u ruskoj podružnici WWF-a.
Tijekom ljeta, jedini način prijevoza do Šojne su mali zrakoplovi i povremeno pokoji helikopter. 81-godišnja Jevdokija Sakarova sjeća se kad su u njezinoj mladosti sadašnje pješčane dine bile travnate livade na kojima su pasle krave, a mještani su u svojim okućnicama obrađivali vrtove. Danas ta starica svakoga jutra uzima lopatu u ruke i malo po malo otkopava svoj dom.
Na svom vrhuncu to selo je imalo više od 70 ribarskih brodova koji su uplovljavali i isplovljavali svakoga dana. Šojna je tada brojala 800 stanovnika, dok ih danas ima tek 285.
Zatvorena je tvornica za preradu ribe, a mještani su nastavili saditi povrće, gnojiti zemlju i mesti pijesak koji je sve snažnije prodirao s obale, sve dok to nije postalo besmisleno.
Šojna nema kanalizaciju, voda se nosi iz bunara, a domovi se griju drvom i ugljenom. Kruh se naručuje u pekari koja radi samo četiri dana u tjednu. Svi se kupaju u javnoj kupaonici koja je utorkom i srijedom otvorena za žene, a četvrtkom i petkom za muškarce.
Za život većina mještana više ne zarađuje od ribarenja jer nakon masovnog izlova koji je po svemu sudeći za posljedicu i imao pješčanu invaziju ribe na njihovom području više nema u izobilju. Stoga su se većinom okrenuli berbi arktičkih kupina koje postižu vrlo visoku cijenu, sličnu onoj crvenog kavijara, a nazivaju je i 'arktičkim zlatom'. Ostali rade u javnom sektoru ili se bave meteorologijom, s obzirom da meteo zavod ondje ima malu ispostavu.
Ana Golubcova, koja živi na drugom katu svoje kuće, jer joj je u prizemlju doslovno pješčana plaža, kaže da svake godine mora platiti buldožer da odgrne pijesak, koji bi ih inače zakopao do krova.
Jedan mladić, koji se u dobi od 21 godinu vratio u selo sa studija u jednom većem gradu, kaže da želi provesti ostatak života u Šojni, u kojoj je i rođen.
- Smeta li mi pijesak? Pokušao sam u gradu hodati po asfaltu i noge su me užasno boljele, kaže.
No, pojavljuju se neki znakovi koji ukazuju da bi se ekosustav Šojne mogao oporaviti. U posljednjih pet godina ponovno se počela pojavljivati trava u naselju, a ribari također pričaju da znaju u svojim mrežama pronaći morske trave gdje je prije nije bilo.
No, za sada, pijesak i dalje nezadrživo nadire, piše New York Times.