Uz zvuke sirene za opću opasnost, skokom bez aplauza, te spuštanjem ljiljana u Neretvu, u subotu ujutro je obilježena 26. godišnjica rušenja Starog mosta u Mostaru.
Na današnji dan, u 10 sati i 16 minuta, 9. novembra 1993. godine, Stari most, remek-djelo osmanske arhitekture na Balkanu, prvobitno izgrađen sredinom 16. stoljeća, obrušio se u Neretvu, nakon višednevnog granatiranja teškim artiljerijskim projektilima sa položaja Hrvatskog vijeća obrane, sa okolnih brda iznad Mostara.
Čast da skoči na obilježavanju najtužnije mostarske godišnjice pripala je skakaču Jasminu Kresi. Skočio je po nevremenu i jakoj kiši.
"To je naš posao, skakali bi i da padaju ćuskije. Ovo je bio skok i za sve poginule borce. Ništa ovo nije radosno, ovo mi je najteži skok, a ujedno i najradosniji. Pomiješane su emocije", kazao je hrabri skakač.
Saša Oručević iz Kluba skakača u vodu Mostari kaže kako je ovo najtužniji dan u povijesti Mostara jer je tada srušen simbol Mostara koji je bio i simbol ljubavi i suživota.
"To su neke vrijednosti kojih se ljudi u zadnje vrijeme odriču. Mi uradimo ono što možemo i tako već godinama, desetljećima. Skok bez aplauza u 10:16 kao naša poruka da se to nikad i nigdje više ne ponovi", kazao je Orušević.
Ramiz Tiro, jedan od onih Mostaraca koji najbolje pamti 1993. godinu, sjeća se da je vijest o rušenju Starog mosta čuo u logoru Heliodrom.
"Dva tenka su stalno pucala iz tog pravca, a nama su se prevrtali prazni trbusi, nismo mogli ništa učiniti. Na današnji dan je pao naš najdraži dio mladosti. Iako smo bili umorni i gladni, plakali smo kao da nam je umro neko najmiliji. Koji dan kasnije kao logoraš radeći na brdu Hum gledao sam ruševinu mosta i bilo mi je još teže", kaze Ramiz Tiro.
Ovogodišnjoj manifestaciji obilježavanja rušenja Starog mosta pridružili su se učenici, roditelji, profesori i direktori osnovnih i srednjih škola te brojni građani Mostara.
Stari most u Mostaru srušen je granatiranjem jedinica HVO-a 9. novembra 1993. godine. Izgrađen je između 1557. i 1566. kao majstorsko djelo turskog arhitekta Hajrudina. Nakon obnove 2004. godine uvršten je na listu Svjetske kulturne baštine UNESCO-a.